Zapisi iz nevremena

zapisi iz nevremenaDon Brnako SbutegaTrpimir Jurkić za Scenu 55 splitskog HNK adaptirao je novinske kolumne, eseje, priče i ulomeke knjige 'Kurosavin nemir svijeta', župnika sv. Stasija u Dobroti ili kako sam navodi 'posljednjeg katoličkog svećenika iz Prčnja' - Don Branka Sbutege. Rečeni je svećenik rođen 1952. godine u Kotoru, gde je završio gimnaziju. Studirao je prvo medicinu, a potom teologiju u Zagrebu, Beču i Rimu. Zaređen je 1979., a preminuo je 27. travnja 2006. Rezultat je tzv. dokumentarna monodrama ...

Tekstovi bokeljskog svećenika pretvoreni u monodramu oživljavaju na maloj sceni HNK Split  

Trpimir Jurkić u najavi dokumentarne monodrame kazao je:

Don Brnako Sbutega

trpimir Jurkić

Odgovarati na pitanje, zašto i kako to don Branko Sbutega na sceni, značilo bi baviti se procesom i 'tehnologijom' kazališta, a najbolji odgovor na to pitanju napisao je sam don Branko u jednoj svojoj kolumni: 'Nikad se u kamen ili papir ne uspije utisnuti koliko u živo ljudsko srce'. Ova predstava, ili kako vam drago, željela bi baš to. Te riječi utisnuti u živo ljudsko srce. A sve one su zapravo 'zapisi jedne druge istine života koja je mnogo trajnija od svakog našeg užasa'. 
 

Nikolina Radmilo osvrnula se na pogledanu monodramu i zapisala za čitatelje Dugoratskog portala


ZAPISI IZ NEVREMENA
                   osvrt

Piše: Nikolina Radmilo

zapisi iz nevremenaRuke... kao dokument ljudskosti, života, rada, žrtve, organ u prvom planu, zamijenjuje čovjekovu kompleksnost. Ruke postaju superioran, vanprostorni subjekt kroz koji se identificira ne čovjeka, već rasu, čovječanstvo u cjelini; sve težake, čobane, ljude koji su napučili i Boku Kotorsku i Balkan i cijeli svijet. U dvijema šakama je sačuvan arhiv prošlosti, smještena bol i trud sadašnjosti, živi nada u budućnost.

Crno-bijelo obučen, bez ukrasa, bez nama tako svojstvenog kiča, ogoljen... s jednim jedinim detaljem koji upućuje na segment njegova života, prsten-krunica. Sitan, jednostavan, neteatralan... don Branko Sbutega utjelovljen preko svestranog glumca Trpimira Jurkića.

Trpimir JurkićDuboko suživljen s likom i djelom autora izrečenih misli na sceni je govorio, deklamirao, patio i molio u konstantnom grču mišića i misli. Posrednik između svećenika i publike prerastao je u prenosioca ne riječi i sintagmi, već ljudske topline i postojanja.

Ova dokumentarna monodrama se može svesti na pričam ti priču (jednu u nizu) ukoliko se publika ne otvori i istinski ne posluša što joj se govori. Publici je prepušten teret upijanja i shvaćanja izrečenog, ali i dovršavanja započetog, teret koji vapi da ga se oživi djelom, da sve ne ostane na pukom razumijevanju i ignoriranju.

Ukoliko su recipijenti svijesno odlučili zaboraviti doživljeno ide njima na dušu; ukoliko su čuli i prečuli, ide njima na dušu; ukoliko su čuvši don Branka Sbutegu ostali fascinirani i osjetili u sebi Božje poslanstvo čija svrha je spašavanje svijeta, jao nama i njima; ukoliko su osjetili svu bol i patnju potrošenog čovjeka koji je volio život i bližnjeg, ako su se zastidjeli sebe i svojih djela, riječi i misli, istinski su veliki ljudi.

Zapisi iz nevremena

Osvrćući se na (ne)vrijeme u kojem je živio i stvarao, don Branko Sbutega je kroz sitne, naoko beznačajne scene i opisane situacije ukazao na bestijalnost ljudskih bića, na svu okrutnost kojoj smo skloni. Jedna intimna ispovijest se pretvorila u grčeviti apel za spas prošlosti, vlastite povijesti jer u ovom trenutku svrha postojanja svih naših predaka smo sami MI i ako to zanemarimo, sve gubi smisao.

Vrtjele su se brojke unesrećenih ljudi u krvavom, neponovljivom 20. stoljeću, nabrajalo se zločine van pameti, iznosile su se formule trovanja ljudskih srdaca, formule kojim se u mirnodopskim vremenima zadojilo čovjeka.

I što je svijet naučio? Nastavio je utvrđivati gradivo u Iraku, Afganistanu, Africi i tko zna gdje sve ne.

Nalazeći se na vjetrometini povijesnih zbivanja naučili smo se nepovjerenju, sumnji, patnji, ali i slijepom prepuštanju vladajućoj struji u ogorčenom društvu pojedinaca nalik nama.

Brisanje identiteta, socijalnih kontakata i bliskosti, banalizacija intimnosti i iskrivljen pogled na dobrotu i poštenje koje se poistovjećuje sa glupošću su krvavi danak koji ubiremo na početku novog, trećeg, doba.


Zapisi iz nevremena

Povezani članci

Who's Online

We have 203 guests and one member online

  • admin