DUGI RAT

Omiška pjesnikinja Branka Mlinar pobijedila je na festivalu domoljubne poezije "Pjesmom protiv zaborava" koji se u Vukovaru održao u okviru programa Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Na natječaj se odazvalo 50 autora iz svih krajeva Hrvatske, a deset najuspješnijih dobilo je prigodna priznanja dok će radovi njih 30 biti objavljeni u zborniku. Pjesmu Branke Mlinar "Nosim jedno hvala", posvećenu Thomasu Crowleyu - Ircu, stranom dragovoljcu, časniku HV, iskusnom ratniku i jednoj od legendi Domovinskog rata koji je poginuo 1995., možete pročitati u nastavku ...

BRANKA MLINAR:

NOSIM JEDNO HVALA

/Thomasu Crowleyu -Ircu/
(19. 02 . 1949. - 10. 06. 1995.)

Tišina zemlje tragove ljubavi otkriva,
stope slobode utkane u radost svitanja.
U njedrima sjenovitih čempresa, herojsko srce počiva.
Molitva pjesmu otvara, svjetlo nade plamti u srcima.
Stijeg hrvatski vijori na lađama, sunce se morem razliva,
uzdiže ponos valovlja.
Iz gnijezda sigurna, golubica bijela izlijeće,
pred križem zastaje i glasno zbori: Dobro vam jutro, heroji!
Nosim jedan cvijetak nježnih latica
za dragog Irca, Thomasa Crowleya.
Hrvatskog ratnika srca hrabrog, većeg od Velebita.
Nosim jedno hvala za anđela s Južnog bojišta
čija su krila nad Škabrnjom bila.
Spremno letjela Svilajom, Popovim poljem, Maslenicom
i letom smjelim stranice povijesti pisala
iznad Drniša, Biograda, Dubrovnika…
Nosim jedan cvijetak sjećanja,
uspomenu na dragog Irca, Thomasa Crowleya
što Hrvatsku ljubljaše dušom svom i život dade za hrvatski dom.
On bješe ratnik protiv ratova svih,
on bješe borac protiv djela zlih.
On bješe glasnik pobjede, hrvatski vitez, čuvar istine.
U bonaci utihnulo more, pjesma se moja u molitvu sliva,
čuvajuć' herojsko srce dok sniva.
Molim te, Gospodine, počuj i usliši me.
Anđele svoje okupi sve, ovjenčaj heroje istinske
neprolaznim sjajem slave nebeske.
Na goru tihanu, visoku povedi bojnu nebesku.
Na izvor vječne radosti, u cvjetno proljeće,
gdje u molitvi koraci hrabrih jače odjekuju.
Gdje smo združeni svi u Tvojoj ljubavi
i gradimo život na ognjištu otaca,
u prelijepoj našoj Domovini
gdje cvate cvijet u kamenu i zvoni himna u pleteru.
Znam. Između Irske i Hrvatske razdaljina je velika,
ali premostilo ju je hrabro srce Thomasa Crowleya.
Nosim jedno hvala za dragog Irca,
za sve sokolove i sokolice
što živote svoje za dom hrvatski položiše.
Pred križem Tvojim, ponosno stojim i ustrajno molim.
Gospodine, počuj i usliši me!
Daj nam čistoću, plam i jakost one iste ljubavi,
kojom su junaci naši Domovinu obranili.
Snagom obdari sve, okupi svoje anđele,
nek' cvjetnjakom rajskim himna heroja odjekuje.