DUGI RAT

Nije nimalo neobična (a ni lažna) tvrdnja da uz sve "neuplanjene" planove, sve rupe u proračunu, sva obećanja vladajućih "vertikala" i svu "osiguranu" lovu, izgradnju brze ceste Split - Omiš blokiramo najviše mi, mještani općina čijim područjem bi ona već 40-ak godina "trebala" prolaziti, odnosno naša neaktivnost i "moćne gomilice" koje se kriju i pod plaštom nekih naših udruga i inicijativa a sve zbog nekih, sasvim prozaičnih, interesa nekog iz njihovog "vodstva". Toliku količine prvo neaktivnosti, nesposobnosti i javnog "ne-interesa", pa nesloge i vrludanja oko "varijanti", pa danas i očitog rušenja dogovorenog, a sve nakon "finog" podmetanja i kontra-lobiranja kod "nadležnih" institucija i zaštitnika u metropoli, ni jače sredine ne bi izdržale. A cijelo to vrijeme, a pogotovo zadnjih 20-tak godina, ti naši dični i drčni Pile i Vrane (TM) i svi "čimbenici" naših lokalnih, županijskih i državnih vlasti u medijima i dalje "pilaju naopako". Svi su, kao ono, za brzu cestu Split - Omiš, za modernu komunikacijsku infrastrukutru, za revitalizaciju naših starih sela, za moderni nautički i seoski turizam, za ku*ac, palac,.. ali, hebi ga, ne u mom dvorištu!, ne u mojoj meji!, ne na mom putiću!, ne na mojoj didovini!, ne na mojoj zemljici! koju sam friško ("naslućujući" trasu) preklani kupio, ne ispred mog kafića!, ne na mojoj plaži! na kojoj se kupam od stoljeća sedmog, ne za mog četvrtog mandata...
Rezultat? I nakon 40 (četrdeset!) godina ništa, osim "neuplanjenih" planova kojima je istekla svaka dobivena dozvola, od brze ceste poviše naših primorskih mjesta! A kakav će drugi ishod bit u ovoj kakafoniji interesa i populizma koji bi posramio i sve talijanske vladajuće zvijezdice i naše živozidaše koji o vlasti snivaju dok si međusobno samo razmjenjuju snaše.
"Najjači" su mi sad ovi "prosvjednici" koji su se probudili nakon 10 godina navigavanja, pardon, spavanja i žmirenja na sve ono što se u međuvremenu dogodilo u (njihovim?), ma našim, malim mjestima, na nelegalna nasipavanja, na divlji škver i otpad u luci, na propuštene prilike da se našim novcem uredi ta luka (luka Krilo, zasutavljeni projekt županijske lučke uprave), na katastrofalno komunalno stanje "luke Bajnice". Na Afriku, samo s brodovima, rekao bi onaj poslovnjak iz Gane da je imao živaca iz Splita zaputiti se u vijađ "Uberom" do Omiša.
Gospodo draga, brza cesta Split-Omiš nema alternative! Nema! Sređivanje postojećih luka Krilo i Bajnice je nužnost ako se želi živjeti primjereno standardima 21 stoljeća. A velika razvojna prilika je i nova luka Krilo (eto pravog izazova i prilike za drage mi mlade brodare koje gledaju dulje od sezone, dvije), te revitalizacija naših starih sela koja su već puna raskošnih vila bez vode, interneta, prilaznog puta.. te kompleks bivše tvornice u Dugom Ratu koji ima vlasnika ali eto, kao da nema...
Zar nam nije više dosta palamuđenja u prazno, pričanja u vjetar i stajanja u mjestu? Hoćemo li konačno posložiti i upregnuti svoje pametne glave, naći pošteno i uporno vodstvo koje će voditi projekte prema dogovorenom cilju slušajući struku u njegovom ostvarenju?
Ili ćemo si i dalje svojski sabotirati svoju bolju budućnost.
Ma, kako to?

Piše: Mladen Banović

Stihovi, glazba, foto i video: Vojko Vrućina