Najstarija naselja u Općini nalaze se na nadmorskoj visini od 200 do 250 m, podno planine, i to Jesenice, Zeljovići, Krug i Duće. Danas su zavidno napuštena, jer se stanovništvo godinama spuštalo na obalu, pogotovo posljednjih trideset godina, zbog sve većeg razvitka turističkog prometa. O starosti naselja podno planine govore i arheološki nalazi u spiljama Turskoj peći i Ponistricama, koje svjedoče o postojanju života na tomu području još od kamenoga doba. Trajnu naseljenost potvrđuju gradine i gomile iz kasno-brončanog i željeznoga doba. Stanovnici Poljica su gradine podizali na uzvisinama, jer su s njih mogli nadzirati okolna područja. Neke su gomile služile kao groblja, a neke kao granice ilirskih plemena. Najviše podataka o srednjovjekovnim Poljicima daje nam Sumpetarski kartular, iz benediktinskog samostana Sv.Petra u Selu (Sumpetar), a govori o životu splitskoga plemića Petra Crnoga Gumajeva, koji je 1080. godine svojim novcem i na svojoj zemlji sagradio benediktinski samostan, na mjestu na kojemu su 1911. godine pronađeni ostaci ranokršćanske bazilike. U blizini crkve Sv.Petra nalazi se i dvojna crkva Sv.Stjepana, sagrađena na ostacima prijašnjih sakralnih građevina ...

Od ranosrednjovjekovnih spomenika treba spomenuti crkvice na planinskoj kamenoj kosi: Sv.Andrija na Obliku, Sv.Maksim s pripadajućim srednjovjekovnim grobljem i crkva Gospe od Sniga (Stomorica iznad Duća).

U XIX. stoljeću i crkve se temeljito pregrađuju. Tako crkva Bezgrješne Djevice u Jesenicama dobiva novi sat na pročelju, a za crkvu u Krugu naručene su dvije oltarne pale. Nova župna crkva Sv.Ante u Dućama sagrađena je 1864. godine. Njezina je unutrašnjost oslikana u XX. stoljeću.

Nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine, Poljičani su priznali vlast Austrije, nastojeći sačuvati stare povlastice i položaj, što je austrijski ustav iz 1798. godine donekle i uvažio. Međutim, nakon mira u Požunu, 1805. godine, Poljica dolaze pod francusku upravu, a Poljičani, da bi sačuvali Republiku, nisu prezali ni od ustanka koji je bio ugušen, a Poljica opljačkana.

Premda su Poljica u osvit novog stoljeća ušla nastavljajući život po starim načelima, društveno-gospodarske promjene ipak su postupno zahvatile i ovaj kraj. Tako se izgradila cesta od Splita do Omiša (1856. godine) te parobrodska linija s pristaništima u Krilu, Malom Ratu i Oriju, što je uvjetovalo ne samo usmjeravanje stanovništva na pomorstvo i trgovinu nego i na veliku selidbu prema moru.

U Jesenicama je izgrađena i osnovna škola 1867. godine, a vinogradarstvo i proizvodnja višanja te industrija (tvornica u Dugom Ratu osnovana je 1911.) uključile su stanovništvo u suvremenije proizvodne i trgovačke tijekove.

Stoga se na nekada posve pustoj obali počinju graditi kuće: hotel Primorje, kuće Naranča i Ivanišević u Krilu, kuća Kapić na Suhomu Potoku, kuće Lozić i Brničević na Oriju, kuća Kadić u Dugom Ratu, kuće Petrić na Malom Ratu (od kojih se posebno ističe velika kuća Filipa Petrića na morskoj obali, sagrađena 1911. godine).

Dugi Rat kao naselje počinje se razvijati izgradnjom tvornice, kada se za potrebe njezinih namještenika uz obalu grade stambene višekatnice, a s druge strane doseljeno stanovništvo gradi stambeno-gospodarska zdanja kraj prometnice.

Brz rast primorskih naselja započet u prošlosti nastavlja se i danas te je i Dugi Rat u tim zbivanjima narastao u veće naselje postavši Općinsko središte.