Da današnjem umirovljeniku netko da priliku vratiti se u školske klupe, vjerojatno ne bi puno mislio bi li prihvatio školovati se za krojača uz stipendiju od oko tisuću kuna mjesečno. Ili za klesara, limara, obućara, krznara, klobučara, kemijskoga čistača i desetke drugih zanimanja uvrštenih u ona deficitarna. Školovanje za ta zanimanja svodi se doduše podosta na rad u radionici, dakle čistu fizikaliju, za razliku od školovanja gimnazijalaca koji ruke upotrebljava tijekom obrazovanja uglavnom na listanje udžbenika. Između trošenja ruku na vijke, igle, tekstil i kotlove, današnje generacije radije biraju umakati ruke u knjige, ne bi li nakon četiri godine masovno upisivali fakultete. Strukovno obrazovanje i sve ono za što su potrebne ruke, oči i(li) dobra kralježnica naprosto ih previše ne zanima. Što, na primjer, nedostaje zanimanju vodoinstalater ili drvodjelski tehničar? Ili voćar-vinogradar-vinar? ...
UPISI U SREDNJE ŠKOLE
Piše: Mirela Lilek / Vjesnik
Izvor: Vjesnik