Održivi sustav gospodarenja komunalnim otpadom - gdje smo, kamo i kako dalje?
- Details
- Rubrika: Gospodarstvo
- Datum: 14 Srpanj 2020
- Čitanja: 668
Podsjetimo se: kao zemlja članica EU prihvatili smo strategiju kružnoga gospodarstva, odvojenog sakupljanja i obrade raznih frakcija komunalnog otpada, te deponiranje (ili obradu u centrima za gospodarenje otpadom - CGO) samo ostatnog komunalnog otpada. Energetska oporaba nije predviđena strateškim dokumentima Republike Hrvatske, odnosno centri za gospodarenje otpadom zasnivaju se na primjeni MBO tehnologije (mehaničko-biološka obrada), piše Sonja Polonijo u osvrtu na naš (ne)održivi sustav gospodarenja otpadom na stranicama portala TehnoEko. No krenimo iz početka.
Hrvatska je u EU ušla 1.7.2013. godine. Iste je godine donesen Zakon o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO). Plan gospodarenja otpadom (PGO RH) donesen je tek 2017. godine, kao i Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom (koja je provedbeni propis Zakona). Izmjene Uredbe iz 2019. godine izazvale su opće nezadovoljstvo među potrošačima, komunalnim društvima, gradovima i općinama, tako da je Ustavni sud početkom 2020. godine obustavio njihovu primjenu do donošenja ocjene o zakonitosti i ustavnosti. Uredba propisuje da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost financira troškove sakupljanja reciklabilnog komunalnog otpada (otpadne ambalaže) koji je davatelj javne usluge preuzeo od korisnika usluge, ali to nije zaživjelo. U posljednjoj godini mandata vlade počeo je rad na izradi novoga Zakona o gospodarenju otpadom, a istovremeno se izrađuje novi Pravilnik o gospodarenju otpadom vezan uz stari ZOGO (!).
Zakon je odgovornost za gospodarenje komunalnim otpadom prebacio na općine i gradove. Načelnik i gradonačelnik mogu, ako ne uspostave odgovarajući sustav gospodarenja komunalnim otpadom, biti osobno kažnjeni u iznosu od 30.000-100.000 kuna! Ako ne ispune zadane ciljeve odvojenog sakupljanja komunalnog otpada, općine i gradovi iz svojih proračuna plaćaju Fondu za zaštitu okoliša penale, tzv. "poticajnu naknadu“. Nažalost, u izračunu poticajne naknade ne valoriziraju se dostignuti rezultati (zacrtani cilj za 2018. godinu je bio odvojeno skupljanje 36% otpada) pa će poticajnu naknadu jednako platiti općine i gradovi koji imaju 0% odvojeno sakupljenog i oni koji imaju 35% odvojeno sakupljenog komunalnog otpada. U 2018. godini u sklopu javne usluge i usluge povezane s javnom uslugom (odgovornost gradova i općina) prosječna stopa odvojenog sakupljanja na razini Hrvatske iznosila je 10,76%. Uredba je kao cilj za 2022. odredila 50%!
Od ožujka 2020. otvoren je javni poziv za gradnju reciklažnih dvorišta, prihvatljivi prijavitelji su JLS, moguće sufinanciranje do 85% prihvatljivih troškova.
(Hmm.. Općina Dugi Rat već godinama "nema" zemljišta u svom vlasništvu na kojem bi se moglo izgraditi reciklažno dvorište, dok u isto vrijeme (baš kao i prije), prodaje općinsko zemljište, poput onog na Glavici?! Nema? Ima? Tko se tu pravi lud?, op.ur.) ...
NAŠE SMEĆE
Održivi sustav gospodarenja komunalnim otpadom - gdje smo, kamo i kako dalje?
Piše: Sonja Polonijo / TehnoEko
Izvor: TehnoEko
Možemo zaključiti da je do izvjesnih pomaka došlo, ali se cijeli sustav, djelomično iz objektivnih razloga na koje država ne može utjecati (slom tržišta sekundarnih sirovina), a djelomično zbog vlastitih nedorečenosti i kontroverzi, našao u velikim problemima koji neće biti lako rješivi. Pravci u kojima buduća vlada/JLS/davatelji javnih usluga trebaju sinkronizirano djelovati su:
- stalna primjerena edukacija korisnika
- jačanje sustava za održavanje komunalnog reda kao nužnoj dopuni edukaciji
- jačanje sustava reciklažera i oporabitelja
- intenzivan rad na sprječavanju nastanka otpada (dizajn i poticanje 100% reciklabilne ambalaže, promoviranje kućnog kompostiranja itd.)
- jačanje infrastrukture na lokalnim i regionalnim razinama (sortirnice, kompostane, mali pogoni za reciklažu).
Iz vida se nikako ne smije izgubiti nužnost postizanja i održanja ekonomske održivosti svih sastavnica sustava, ali na način da se korisnike usluge ne optereti nerazumno visokim računima. Prilikom donošenja propisa neophodna je široka rasprava zainteresiranih dionika koja neće biti samo zadovoljenje forme.
PROČITAJTE VIŠE...