Ukrajina: Mir je svima zadnja opcija

Oni koji mogu zaustaviti rat kao da su opčinjeni bogom Aresom: nitko od njih ne govori o miru, svi zbore o ratu. Zaraćene strane sve su dalje od mirovnih pregovora, a ratna euforija zahvatila je i Zapad: slanje oružja u Ukrajinu je “in”, mirovne inicijative za okončanje rata su “out” Kao da smo u nekoj antičkoj drami, čiji akteri previđaju da katarza može biti i nuklearna. Ruski agresor najavljuje planove o zauzimanju ne samo Donbasa, nego i cijele južne Ukrajine, kako bi se ruska vojska spojila s odmetnutom moldavskom regijom Pridnestrovljem, čime bi Ukrajina ostala bez izlaza na more. Kijev, pak, prijeti potpunim prekidom ionako fragilnih pregovora, a predsjednik ukrajinskog parlamenta Ruslan Stefančuk javno ističe da Ukrajina neće iz ustava uklanjati cilj pridruženja zemlje NATO-u, što je i glavni uzrok rata, piše Damir Pilić, jedan od rijetkih novinara koji rat u Ukrajini novinarski prati i čitateljstvu pokušava objasniti iz neutralnog kuta, poprilično drukčije od (unaprijed) zacrtanog narativa naših i zapadnih masovnih medija, na stranicama Slobodne Dalmacije.
Treći ključar rata je Amerika, čiji smo stav vidjeli u nedjelju, piše Pilić, kad su ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Kijevu posjetili visoki dužnosnici SAD-a: državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin. Na kasnijoj konferenciji za novinare, ni Blinken ni Austin nisu ni jednu sekundu posvetili priči o miru ili pregovorima: govorili su isključivo o slanju naoružanja Ukrajini i uvjeravali prisutne da “Ukrajina može pobijediti u ovom ratu ako dobije pravo oružje”. Time se samo potvrdilo ono što znaju već i poslovični vrapci na krovu - da je ukrajinski rat postao “rat preko posrednika” između Rusije i Amerike, koji se, na nesreću Ukrajinaca, vodi u njihovoj zemlji i to "do posljednjeg Ukrajinca".
A što poduzima Europa, budući da se rusko-američki obračun odvija na njezinu tlu? Europske zemlje uglavnom poslušno i bespogovorno slijede američke smjernice (i rade u prilog svoje ekonomske štete, op.ur.). Šef europske diplomacije Josep Borrell javno zaziva nastavak rata i traži da se Ukrajini isporuči - još više oružja...

RAT U UKRAJINI

Mir je svima zadnja opcija

Piše: Damir Pilić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Josep Borrell se ovdje iskazao kao potencijalni grobar vlastite profesije, jer ako prvi čovjek europske diplomacije agitira za ratno rješenje, čemu onda postoji diplomacija? Dakle, na diplomaciju, barem onu europsku, ne možemo računati. Što nam je onda ostalo na lageru mirovnih inicijativa i mirovnih aktera?

U normalnim okolnostima očekivalo bi se da ulogu mirovnog medijatora preuzmu Ujedinjeni narodi. Ali ovaj rat i jest izbio zbog slabljenja moralne uloge UN-a posljednja dva desetljeća, u kojima UN nije reagirao na niz zapadnih invazija na muslimanske zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, izvedenih bez autorizacije s East Rivera. Ta nekažnjena kršenja međunarodnog prava ohrabrila su Rusiju da i ona pođe stopama zapadnih agresora.

rat u ukrajini

Ostali su samo oni kojima je to u opisu posla, a koji taj posao - za razliku od Josepa Borrella i Antonia Guterresa (tajnika UN-a) - shvaćaju ozbiljno: crkveni poglavari rimski papa Frane i carigradski patrijarh Bartolomej. No čak ni sveti ljudi nisu jedinstveni: patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, podržao je “specijalnu vojnu operaciju” Moskve u Ukrajini.

Kako vidimo, lista mirotvoraca u Europi je prilično mršava: rimski papa, carigradski patrijarh, turski sultan Erdogan, njemački intelektualci, talijanski hodači i nordijski komunisti. Zanimljivo je uočiti da se papa i komunisti - nekoć glavni rivali u izvornom hladnom ratu - sada, u ovom drugom hladnom ratu, nalaze u istom mirovnom taboru.

- Postoje zemlje unutar NATO-a koje žele da se rat u Ukrajini nastavi. Nastavak rata vide kao slabljenje Rusije. Ne mare puno za situaciju u Ukrajini - ustvrdio je Mevlut Cavusoglu, turski ministar vanjskih poslova. Izgleda da jedino Turska i Izrael zazivaju mir u ovom bratoubilačkom ratu slavena.

Kao posljednja nada Europe ostaje francuski predsjednik Emanuel Macron, koji je upravo izborio novi mandat u Elizejskoj palači. Kako mu je to zadnji mandat, te se više ne mora brinuti oko izbora, možda bi mogao nastaviti svoju predratnu politiku, kada se od svih europskih čelnika upravo on najviše zalagao za dijalog s Rusijom i uvažavanje sigurnosnih briga Moskve.

Jest da je ta nada "na dugom štapu", ali druge i nemamo.


Povezani članci

Who's Online

We have 86 guests and no members online