DUGI RAT

Trenutačno najdinamičniji hrvatski sindikalni lider, Splićanin Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata, tvrdi da vlast može najveći proračunski rebalans učiniti tako da prestane potkradati vlastitu državu i narod. Matijašević objašnjava kako se već desetljećima, u svim sustavima i pod svakom vladom, kroz brodogradnju kradu milijarde kuna. - Nije slučajno da su rezultati četiri škvera (Trećeg maja, Kraljevice, Trogira i Brodosplita) dijametralno suprotni od onih u Uljaniku, jedinom stabilnom škveru. U Uljaniku politika nije imala udjela u rukovođenju i kadroviranju 20 zadnjih godina. Ostali su škverovi izuzetno podložni političkim promjenama na državnoj i lokalnoj razini, pa kao posljedicu imamo da rukovodeći kadar mora za svoje političke tutore provoditi razne "radnje" ...

 Piše: Davor Ivanković / Večernji List
 Izvor: Večernji List

Potpuno je uvjeren da su hrvatske vlade namjerno godinama propuštale uspostaviti nadzor nad brodogradnjom u tri ključna procesa - ugovaranju brodova, nabavi opreme i angažiranju kooperanata.

- Upravo je kroz ta tri procesa omogućeno odlijevanje novca i rezultati rada u škverovima postaju negativni - drži Matijašević.

U prvom ključnom procesu, ugovaranju gradnje broda, čelna razina brodogradilišta i njihovi politički tutori dobivaju (vani legalnu) proviziju od 1,5-2 posto ugovorene cijene broda.

Neka brod stoji 50 milijuna eura, tu se već "zamrači" do milijun eura po brodu umjesto da ta provizija završi u škveru, navodi Matijašević.

Druga razina "odlijevanja" novca odvija se u menadžerskom sloju škvera, koji ugovara opremanje brodova. Matijašević otkriva nevjerojatnu činjenicu - u pravilu se u brodove ugrađuje skupocjenija i kvalitetnija oprema od one naručene, pa tako, slikovito, premda je naručen fićo, brodar dobiva golfa po službeno istoj cijeni. Razliku od fiće do golfa dijele naručitelj i menadžeri.

- Zabilježili smo primjer da je menadžer u jednom škveru bio i zastupnik proizvođača brodske opreme, pa je "od sebe" naručivao skupe dijelove - navodi Matijašević. Kaže da se kroz ovu razinu preusmjeri ogroman novac jer se na brod ugrađuju tisuće sklopova. No, tu nije kraj.

- Kako za prve dvije razine krađe zna niži rukovodni sloj, mora se i njemu omogućiti da uzme dio kolača.

Trećoj razini, dakle, daje se u upravljanje fondom radnih sati i angažiranje kooperantske radne snage. Oni prikazuju veći fond sati, nepostojeće ili nepotrebne prekovremene, često bez potrebe angažiraju stotine radnika "sa strane" - navodi Matijašević.

 

Nestane 800 mil. kuna

Koliko se ovako uspije odliti novca iz brodogradilišta? Matijašević nudi procjenu: zamrači se i 20% vrijednosti broda.

Neka on u prosjeku stoji 40 milijuna eura, dodajmo na to državnu subvenciju od 10 posto, radi se o 8,9 milijuna eura po brodu. Izdvojimo li iz kalkulacije oko 5 brodova koje sagradi Uljanik i računamo li da ostali škverovi izgrade 13 do 15 brodova godišnje, ispada da se godišnje "zamrači" 104 do 120 milijuna eura (oko 800 milijuna kuna) samo kroz brodogradnju!?