Kriza brodogradnje

brodAko nema dovoljno tereta za prijevoz, tada su vozarine nedovoljne da bi se mogao otplaćivati kredit za skupo ugovoreni brod pa neki brodari radije odustanu od gradnje broda i tako se riješe problema financijske neizvjesnosti. U posljednje dvije godine, od početka svjetske krize, isporučeno je više od 115 tankera za prijevoz sirovina, a neki su bili ugovoreni po cijeni od čak 160 milijuna dolara. Da bi se moglo pozitivno poslovati s tako skupim tankerom, potrebna je vozarina od 50.000 dolara dnevno što nije slučaj jer mnogi brodari posluju s gubitkom - ove godine vozarine su bile i ispod 10.000 dolara dnevno. Brodari su ipak s razlogom optimisti - nafta još uvijek nema alternativu. Gotovo 840 tankera treba biti isporučeno do 2013. godine što predstavlja povećanje od 28 posto ...

Kriza brodogradnje

Piše: Ivica Tijardović
doktor znanosti, doživotni član Vojno-pomorskog instituta SAD-a
Izvor: Vjesnik
 
Gotovo 840 tankera treba biti isporučeno do 2013. godine što predstavlja povećanje od 28 posto. Također, više od 550 capesizea, 900 panamaxa i post-panamaxa, 1400 handymaxa i handysize brodova treba biti isporučeno do 2013. godine što predstavlja povećanje flote brodova za prijevoz suhih tereta za 55 posto.
 
Ivo TijardovićU kontejnerskom prijevozu naručeno je 400 brodova s više od 3300 teua što će gotovo udvostručiti kapacitet većih kontejnerskih brodova, to jest za oko 15 posto flote. To je ipak dvostruko manje jer je početkom krize bilo naručeno čak 30 posto od ukupne kontejnerske flote velikih brodova.
 
Da bi svi ti brodovi našli posao, trebat će porast prometa robe morem od sedam posto godišnje. Treba znati da se taj godišnji porast dogodio samo u razdoblju od 1950. do 1960. (7,5 posto) i u razdoblju od 1961. do 1970., kada je promet morem rastao za 9,1 posto godišnje. Između 1981. i 1990. godišnji porast iznosio je 0,9 posto. Između 2001. i 2009. samo 2,9 posto. Prema tome, između 2010. i 2020. realno je očekivati do tri posto porasta prometa robe morem godišnje. Svaki postotak iznad toga ići će u prilog brodarima.
 
Upravo je taj pretpostavljeni promet roba morem u sljedećim godinama jedan od glavnih uzroka zašto postoje sporovi između brodograditelja i brodara, to jest naručitelja brodova.  Ako nema dovoljno tereta za prijevoz, tada su vozarine nedovoljne da bi se mogao otplaćivati kredit za skupo ugovoreni brod, pa neki brodari radije odustanu od gradnje broda i tako se riješe problema financijske neizvjesnosti.
 
U prošloj je godini zabilježeno nekoliko tisuća sporova između brodara i brodogradilišta zbog kašnjenja u isporuci brodova, zbog odustajanja od gradnje ili pak zbog razlika u cijeni broda.
 
Zbog toga brodogradilišta nastoje sačuvati kupce svojih proizvoda nudeći im brodove po nižim cijenama. Primjera radi, brodar koji je naručio dva supramax broda u trenutku najviših cijena (41 milijun dolara po brodu) sada bi dobio dva ista broda po četiri milijuna nižoj tržišnoj cijeni, znači za 24 a ne za 28 milijuna dolara po brodu.
 
Zanimljiv je slučaj njemačke firme Fondshaus iz Hamburga koja je financirala gradnju kontejnerskog broda »Algarrobo« od 2872 teua i koji je nakon 15 mjeseci konačno dobila. Trebao biti isporučen potkraj 2008. godine, a kako je kinesko brodogradilište Yangfan kasnilo s isporukom, Nijemci brod nisu htjeli prihvatiti i zbog tehničkih nedostataka. Kinezi su pokušali prodati brod nekom drugom, no bezuspješno. Brod su Nijemci ipak preuzeli u ožujku ove godine kada je kriza kontejnerskih brodova prošla, a cijena broda s početnih 60 milijuna došla na 50 miljuna dolara. Drugim riječima, Nijemci su uz sve troškove uštedjeli oko pet milijuna dolara.

brod
 
Ništa manje nije zanimljiv ni slučaj norveške kompanije Odfjell koja je odustala od gradnje triju od šest tankera za prijevoz kemikalija koji se grade u kineskom brodogradilištu Chongqing Chuandong Shipbuilding. Norvežani će tako uspjeti vratiti 30 milijuna dolara. Odfjell također namjerava sudskim putem u Arkhangelsku vratiti 47 milijuna dolara od ruskog brodogradilišta Sevmaš u kojemu je naručio 12 tankera za prijevoz kemikalija koji su kasnili s isporukom, a brodogradilište je tražilo još novca povrh dogovorene cijene za isporuku brodova.
 
Sud u Stockholmu već je presudio u listopadu prošle godine spor u korist Norvežana, a kako kamata iznosi 8,5 posto, Norvežane ne brine toliko brzo rješavanje spora, pogotovo kada se zna da su se Norvežani i Rusi prošlog mjeseca dogovorili oko podjele Barentsova mora kako bi zajednički istraživali i crpili naftu, a njihove industrije nafte i minerala od te suradnje imat će koristi.
 
Od posljednjih važnijih otkaza za gradnju novog broda važno je spomenuti otkaz za četiri od osam naručenih kontejnerskih brodova jednog europskog brodara u južnokorejskom brodogradilištu Hyundai Heavy Industries iz 2007. godine ukupne narudžbe vrijedne 750 milijuna dolara. To neće značajno utjecati na poslovanje ovog brodogradilišta jer je u rujnu ove godine ukupna brodogradilište primilo narudžbe za 183 broda.
 
Nesigurnost brodograđevnog svjetskog tržišta posebno su osjetila manja brodogradilišta koja su prestala graditi brodove ili su pak prodana poput grčkog brodogradilišta Hellenic Shipyards. Naime, sklopljen je dogovor između njemačkog industrijskog diva ThyssenKrupp i grčke vlade o prodaji brodogradilišta Hellenic Shipyards kompaniji Abu Dhabi Mar, s tim da će grčka vlada prihvatiti četiri podmornice prije naručene vrijedne ukupno 320 milijuna eura i to platiti Nijemcima.
 
Grci će također naručiti dvije nove podmornice (175 milijuna eura) umjesto modernizirati dvije stare kako je to prije bilo planirano. Abu Dabi Mar također preuzima i hamburško brodogradilište Blohm +Voss.
 
No nije potrebno očajavati, jer prijevoz roba morem neće prestati, brodovi će se i dalje graditi, jer se investiranja rudarskih giganata, poput brazilske kompanije Vale, nastavljaju.

ploviti se mora
 
Kompanija Vale odlučila je ulagati u Mozambik koji ima veliko nalazište ugljena kapaciteta 1,1 milijardu tona. Vale želi sagraditi željezničku vezu između nalazišta ugljena Moatize i luke Beira. U prvoj fazi, koja bi trebala početi sljedeće godine, očekuje se proizvodnja 11 milijuna tona ugljena koji će biti uglavnom namijenjen za metalurgiju (80 posto), a 20 posto za termoelektrane. Vale također želi investirati i u luku Nacala.
 
Pomorstvo i brodogradnja svakako će od svega toga imati svoje koristi.

Povezani članci

Who's Online

We have 174 guests and no members online