Ibro! Ibro! Ibro!

Senijad IbričićtorcidaSenijad Ibričić neprijeporno je majstor lijepog poteza, nije stoga čudo što mu je splitska publika vrlo brzo zapljeskala. Uz to Ibričić publiku osvaja i činjenicom da nije ljenčina već radnik, nadarenost mu nije alibi za zabušavanje te na terenu izgara poput pravog bauštelca, nije “svilen”, ne čuva noge, uklizavanja mu nisu strana, a voli pomoći i u mnogim linijama igre. Pored svega Ibru odlikuje bosanska iskrenost, na način: što na umu – to na drumu; po tome je sličan mnogim temperamentnim Dalmatincima. Uz to doima se skromnim, ne bahati se, a kada pogriješi, jer bezgrješan nije, iskreno preuzima krivicu, ne bježi od istine. Ibričić je nogometaš, a nadasve čovjek od formata – prepoznala je to Torcida kao i ostali navijači Hajduka..., piše Zvonimir Krstulović u majstoru Ibri u Slobodnoj Dalmaciji ...


PRIČA O SENIJADU IBRIČIĆU

Umjetnik Ibričić i Hajdukov današnji jad

Piše: Zvonimir Krstulović / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija
Link:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/69093/Default.aspx


Umjesto da s tim i takvim Ibričićem Hajduk produži ugovor, poveća mu plaću, odštampa zahvalnicu što plemenito Poljudom pronosi nogometne vještine, a taj travnjak u posljednjem desetljeću napatio se s mnogim bezveznjacima koji nisu zaslužili nositi ni rukav a kamo li dres Hajduka, umjesto da ga zadrže u Splitu što je moguće dulje i upiru u njega prst govoreći: ovo je umjetnik i radnik i čovjek oni plaše nogometni puk, navijače Hajduka gladne trofeja i ljepote nogometa s prodajom Ibričića.
 

Ibričić


Nekoliko dana prije zaključenja prelaznog roka novine su prštale od naslova koji su nagovještavali Ibričićev odlazak.

Hajdukovi navijači bili su uznemireni, a nitko da ih utješi pa makar i grubim riječima, primjerice: Ibro ostaje da bude primjer ljenguzima i “pičkicama” kako se gine za Hajdukov dres. A i da tom dresu njegova virtuoznost bude na čast. Hajduk drukčije od Ibričića ne zaslužuje...

Priča o Ibričiću samo je ilustracija jednog segmenta prokletstva u kojemu se Hajduk koprca već godinama. Nerad ili loš rad poremetio je kriterije i upitnim doveo smisao postojanja Hajduka kakvog ga njegovi navijači žele, kakav je nekoć bio.

Ibričić


Da je ovo bajka..

Da je ovo bajka imala bi sretan završetakIbru bi nakon teških iskušenja oko prodaje u inozemstvu pod hitno oženili s nekom misicom (ako već nije oženjen), dali mu kafić, kupili barčicu i naučili lovit ribu, dakle, vezali ga za Split, nek igra dok igra, pred kraj karijere može vani, a onda povratak u Hajdukovu školu nogometa, "bilim tićima" bi imao što pokazati.

Međutim ovo nije bajka.

U hrvatskom nogometu menadžeri vode glavnu riječ. Mnogi ovovjeki trkači za nogometnom loptom u dragovoljnom su nogometnom robovlasništvu. U Hajduku postoji, kažu upućeniji, nekoliko centara moći.

Ibričić


Širem puku još nije dešifrirano primarno izvorište gluposti, ili su se pak glupi i "glupi" potezi svih ovih godina događali isključivo iz interesnih aspekata. Aspekta bogaćenja pojedinaca.

Još nije ni započeta, a kako bi bila zanimljiva knjiga pod naslovom "Hajduk u neovisnoj Hrvatskoj – tko se sve debelo obogatio na njemu" , može i grublje: "Kako su domoljubi opljačkali Hajduk", a tek knjiga o četvrtastoglavima i ćelavima koje spominje Torcida. Ta publicistika bila bi zanimljivija i napetija od mnogih nogometnih partija na poljudskom travnjaku.

Prokletstvo potvrđuje i sam Ibričić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju – on sluti da nekome u klubu smeta.

Kome?

Jednog dana će Ibričić biti prodan za neke novce, iako ti novci neće biti vrijedni tog čina, jer će se – tako je uglavnom bilo dosad – potrošiti na infrastrukturu ili dovođenje falših pojačanja.

Ibričić


Travnjakom kluba trideset i kusur godina starijem od Dinama trčat će nesamouvjerene noge koje neće umjeti zabijati poput Panenke, odnosno Ibričića.

I dobri Mladen Delić, veliki navijač Hajduka, prevrće se u grobu:

"Ljudi moji, je li to moguće?".


Na Poljudu

Povezani članci

Who's Online

We have 291 guests and no members online