Ovi su izbori farsa demokracije

Don Ivan Grubišićhrvatski političariUgledni splitski svećenik Ivan Grubišić jedan je od najosebujnijih kritičara društvene stvarnosti. Svećenik po pozivu, a filozof i sociolog po stečenom akademskom zvanju, don Grubišić posljednjih je desetljeća neumorni analitičar promjena u društvu. Sagledava ih sa sociološke strane, ali i kao "djelatni svećenik", u splitskoj župi sv. Roka. Za razliku od većine hrvatskih svećenika, ne odbija istupati u "svjetovnim" medijima, iako ih, istodobno, često kritizira i proziva za korumpiranost. Posljednjih godina, uz djelovanje u javnosti kroz tribine i medije, don Grubišić je aktivan u Hrvatskoj akademskoj udruzi te njezinom Građansko-etičkom forumu. Članovi foruma su brojni neovisni intelektualci, poput Ante Klarića, Mirjane Krizmanić, Danka Plevnika, Josipa Kregara i Mirjane Nazor. U razgovoru s Dubravkom Grakalićem, novinarom Glasa Istre, Don Ivan se, između ostalog što možete pročitati u nastavku teksta, osvrnuo i na socijalnu slika Hrvatske, uporne studentske prosvjede, Vladu kapitala i kapitalista, hrvatske medije i njihovu interpretaciju naše stvarnosti, svoje sumnje u postojanje stupova društva u Hrvatskoj, neovisne intelektualce... Čeka nas, da bismo preživjeli beznađe optimizma, i optimizam beznađa. To je jedno što nam se nudi, za ostalo mora se svatko sam za sebe izboriti. Ipak, ne smijemo ostati bez nade! To bi bilo potpisivanje kapitulacije. Ovdje nadu shvaćam u duhu sv. Augustina koji kaže: nada ima dvije kćeri, srdžbu-nemirenje s postojećim i hrabrost da se postojeće mijenja. No, kao vjernik ne mirim se s postojećim, želim, ako ih ne mogu mijenjati, ipak da na probleme ukazujem. A ni to nije malo u vremenima apokalipse dobrog, poštenog i pravednog ...

DON IVAN GRUBIŠIĆ O PODJELAMA U HRVATSKOM DRUŠTVU, MEDIJIMA, IZBORIMA I ULOZI KATOLIČKE CRKVE

Ovi su izbori farsa demokracije

Nisam za velike zaključke iz studentskih prosvjeda, ali važno je da je počelo javno prosvjedovanje protiv stanja u kojem se nalazi Hrvatska. Nažalost, u nekim su pitanjima ugrožena temeljna ustavna prava građana, pravo na slobodu mišljenja, udruživanja i iskazivanja javnih prosvjeda

Razgovarao: Dubravko Grakalić / Glas Istre
Izvor: Glas Istre

Don Ivan GrubišićUgledni splitski svećenik Ivan Grubišić jedan je od najosebujnijih kritičara društvene stvarnosti. Svećenik po pozivu, a filozof i sociolog po stečenom akademskom zvanju, don Grubišić posljednjih je desetljeća neumorni analitičar promjena u društvu.

Sagledava ih sa sociološke strane, ali i kao "djelatni svećenik", u splitskoj župi sv. Roka. Za razliku od većine hrvatskih svećenika, ne odbija istupati u "svjetovnim" medijima, iako ih, istodobno, često kritizira i proziva za korumpiranost.

Posljednjih godina, uz djelovanje u javnosti kroz tribine i medije, don Grubišić je aktivan u Hrvatskoj akademskoj udruzi te njezinom Građansko-etičkom forumu. Članovi foruma su brojni neovisni intelektualci, poput Ante Klarića, Mirjane Krizmanić, Danka Plevnika, Josipa Kregara i Mirjane Nazor.

čovjek


Ulična borba

Svećenik Ivan Grubišić (rođen 1936. u Dicmu) maturirao je 1956. na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu, a diplomirao 1962. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zadru 1982. diplomirao je filozofiju i sociologiju, da bi 1995. doktorirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Objavio je desetak knjiga i mnoštvo članaka, što ga je prometnulo u jednog od najpoznatijih javnih analitičara na hrvatskoj sceni.

Don Ivan Grubišić na tribini u Dugom Ratu
Don Ivan Grubišić na tribini u Dugom Ratu


- Kako gledate na uporne studentske prosvjede, za koga se bore studenti i što javnost od toga može naučiti?
- Podržavam studente u njihovim traženjima kao i načinu na koji su organizirali prosvjede. Ovdje su se studenti pokazali zrelijima i odgovornijima za stanje u obrazovanju, kao i nekim drugim pitanjima, od njihovih profesora i samog ministra Primorca.

- Je li besplatno školovanje do razine diplome, pa i više, osnovni uvjet za napredak zemlje?
- Obrazovanje je važno, ali nije dostatno za izgrađenu osobnost i sam napredak Hrvatske, koja je u očitom zaostajanju za zemljama u okruženju. Moralna dimenzija je presudna kao i opstojnost našeg naroda na ovim prostorima, a na tim smo područjima veoma »tanki«.

- Znače li studentski prosvjedi put ili početak "ulične demokracije" u nas, u kojoj će nezadovoljstvo pljusnuti društvu u lice?
- Nisam za velike zaključke iz studentskih prosvjeda, ali važno je da je počelo javno prosvjedovanje protiv stanja u kojem se nalazi Hrvatska. Nažalost, u nekim su pitanjima ugrožena temeljna ustavna prava građana, pravo na slobodu mišljenja, udruživanja i iskazivanja javnih prosvjeda.

- Kakva je, po Vašem mišljenju, socijalna slika Hrvatske? Gdje su korijeni društvenih podjela?
- Hrvatska je pošla krivim putem sve tamo od početka 90-ih, kad je izostala strategija razvoja hrvatskog društva po uzoru na građanske demokracije u Europi. Ovo je više povratak u rani-grubi kapitalizam ili čak feudalizam i razvoj staleškog društva, samo što ga drukčije imenujemo.


Crveno i crno

Don Ivan- Dijeli li se Hrvatska još uvijek ideološki, na crvenu i crnu, ili je prevladala podjela na bogate i siromašne? Vladaju li Hrvatskom kapital ili demokracija?
- Hrvatskom vlada kriminal i korupcija, a u javnoj retorici, da bi se zamaglili problemi, koristi se crvena ili crna retorika, ideološki diskurs. To se nastavlja i poslije lokalnih izbora, pa i u samom Saboru.

- Aktualna Vlada jest Vlada kapitala. Ministri i premijer redovno se slikaju s tajkunima, a samo iznimno, kad je riječ o izvanrednim situacijama, s radnicima, Je li to moralno i korektno prema javnosti?
- Mi nemamo artikuliranu javnost. Imamo samo neke pojedince, koji se ne mire s postojećim stanjem, ali usamljeni su, bore se protiv vjetrenjača... Pomaka na bolje još nema. Zemlja koja je zadužena više od četrdeset milijardi eura u stalnoj je krizi! Mi još živimo na kredit i u raskoraku s mogućnostima.

- Prikazuju li hrvatski mediji, po Vašem mišljenju, stvarnost onakvom kakva je ona doista? Ili su, možda, postali promotorom bijega od stvarnosti, koji parkiraju u žute stranice, pune misica, nogometaša, ali i kriminala?
- Najteže je upoznati stvarnost! Žao mi je, ali nemam riječi pohvale za medijsku interpretaciju naše stvarnosti. Čast nekim iznimkama, ali puno je žutila, crnila, senzacionalizma, i kako sami kažete, promocije lažnih zvijezda i zvjezdica, a premalo onoga što obećava bolju budućnost. Hrvatska ide dalje, vrijeme se ne može zaustaviti, ali ide i sve dublje!

- Vjerujete li medijima i zašto?
- Pokušavam medije pratiti, ali nisam o njima postao ovisan. Nekim novinarima i redakcijama vjerujem, ali većini medija, posebno javnoj televiziji, ne vjerujem, osim kad se radi o vremenskoj prognozi.

- U jednom ste razgovoru istaknuli sumnju u postojanje stupova društva u Hrvatskoj. Doista, neki djeluju trulo. Ali, može li Vaša udruga, Hrvatska akademska udruga i njen Građansko-etički forum, djelovati kao oslonac moralne većine?
- Nas iz Građansko-etičkog foruma više doživljavam kao glas vapijućeg u pustinji koji ukazuje na probleme, nego kao primjere koje bi trebalo slijediti. Pitanje je može li se još govoriti o nekom moralu u hrvatskom društvu. Moralni relativizam postao je u Hrvatskoj jedini apsolut, u koji se ne sumnja.

- Ima li Hrvatska danas neovisnih intelektualaca, kad su svi kod nekoga na plaći?
- Nažalost, nisu intelektualci najvažniji niti su krema društva. Nama više nedostaje moralnih, poštenih i odgovornih pojedinaca, bez obzira na znanstvene graduse i titule. Društvo znanja - što je to?! Studenti su tu retoriku o društvu znanja simbolički sahranili na Jelačić-placu 16. svibnja ove godine.


Don Ivan Grubišić na tribini u Dugom Ratu
 


Spoj visoke diplomacije i vjere - drveno željezo

- Predložili ste smanjenje broja zastupnika u Hrvatskom saboru te drukčiji izborni zakon. Ne biramo li u Sabor odraz nas samih, odnosno zastupnike kakve zaslužujemo?
- I ovi su izbori, kako ih ja doživljavam, farsa demokracije. Prije smo birali s partijskih lista, a sada isto tako partijske stranačke kandidate, navodno neposrednim biranjem, ali opet se, u većini slučajeva, javljaju predstavnici stranaka. To smatram malim korakom naprijed, ali nedostatnim da bismo mogli govoriti o demokratskoj proceduri i neposrednim izborima.

- Odgovara li Crkva zahtjevima vremena? Nisu li neki crkveni zahtjevi, poput neradne nedjelje, neadekvatni u ovom vremenu?
- O odnosima Crkve i države dosta sam govorio. Ništa novoga ne bih mogao reći. Visoka diplomacija i radosna vijest evanđelja ne mogu nikako skupa. To je suvremeno »drveno željezo«. Jedina institucija koja se materijalno dobro snašla i naplatila svoje usluge politici upravo su vjerske zajednice. Uništili smo župsku katehezu, udaljili djecu od Crkve, pretvorili je samo u dekor primanja sakramenata, a život vjerske zajednice posvema izostaje.

- Optimizam ili beznađe, što nas dalje čeka?
- Čeka nas, da bismo preživjeli beznađe optimizma, i optimizam beznađa. To je jedno što nam se nudi, za ostalo mora se svatko sam za sebe izboriti. Ipak, ne smijemo ostati bez nade! To bi bilo potpisivanje kapitulacije. Ovdje nadu shvaćam u duhu sv. Augustina koji kaže: nada ima dvije kćeri, srdžbu-nemirenje s postojećim i hrabrost da se postojeće mijenja. No, kao vjernik ne mirim se s postojećim, želim, ako ih ne mogu mijenjati, ipak da na probleme ukazujem. A ni to nije malo u vremenima apokalipse dobrog, poštenog i pravednog.


don Ivan Grubišić
Don Ivan Grubišić


Izvor: Glas Istre, 21.5.2009.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 108 guests and one member online

  • admin