Zanimljivosti..

Što je Dalmatincima skrivio Slavko Linić?

Omiški krnjo - prasac LinićŠto je Dalmatincima skrivio Slavko Linić? Čime im se zamjerio? Kako ih je obezvrijedio? I to više nego ijedan političar do sada. I prije je, naime, bilo ministara financija. Sve redom, rekli bi mnogi, antipatičnih likova. I prije se dizala stopa PDV-a, povećavao javni dug i rezala prava radnika. I prije smo živjeli u poreznom paklu, dok su neki zimovali u Dubaiju. I prije je bilo ovakvih, a moguće i gorih, Linića, no Dalmatinci se o njih uglavnom nisu češali. Neki jer nisu htjeli, a drugi jer nisu smjeli. Sve do danas kada su svi na istoga navalili ...

ANALIZA MAŠKARA

Što je Dalmatincima skrivio Slavko Linić?

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Slavko Linić “gramzivi je prasac”, pa je stoga i zaslužio da bude spaljen na lomači, te na taj način plati za sve grijehe što su ih političari diljem Hrvatske počinili u proteklih godinu dana.

Tako barem misle meštri od omiškoga karnevala koji su krnju impresivnih dimenzija, baš kao u ‘Životinjskoj farmi’, načinili na sliku i priliku svinje s okrutnim licem ministra financija.


Sve ih muči isti problem

Lice nakalemljeno na gojazno tijelo nije bilo teško prepoznati jer nas svakodnevno gleda s naslovnica i televizijskih ekrana, a Omišani smatraju da “pripada najvećem svejedu među svinjama”, tim iznimno inteligentnim stvorovima koje su, navode enciklopedije, nosioci mnogih bolesti koje se lako prenose na ljude.

Omiški krnjo - prasac Linić

A jedna od najgorih je svakako nezasitnost, pa je stoga i ovom alegorijskom krmku na trbušini velikim slovima napisano ‘prascu nikad dosta’.

Krnje Linić kod Omišana je naišao na odobravanje. Barem kod onih rijetkih koji su ga uživo vidjeli jer je zbog kiše maškarana povorka otkazana. No, Liniću na Pokladni utorak ni nebo nije moglo pomoći. Baš kao što ni inače pod Mirabellom ne pomaže njegovim stranačkim kolegama.

Koliko god se, naime, trudili, koliko god sastanaka u stranačkoj bazi odradili, HDZ ih uvijek pobijedi. I u veljači ritualno zapali. Lani je tako užežin korizme skuhan pijetao kukurikavac, da bi ove godine na ražanj bio nataknut masni prasac.

Izvješće s omiškoga karnevala još nije bilo ni gotovo, a na redakcijski mail dobili smo fotografije s karnevala u Sinju. Tamošnji krnje bio je također Slavko Linić. Ovaj put, međutim, prikazan kao veliki čovjek, a ne kao divovski prasac, s dodatkom malog čovjeka koji se nalazi u njegovim rukama i iz kojega cijedi sve što se još iscijediti dade.

Krnjo Linić u Kaštelima

Uvertira u ta dva karnevala zbila se, pak, u Kaštelima, a tamo je, još za danjega svjetla, spaljen političar koji istovremeno sjedi na zahodskoj školjci i kopa po kontejneru na kojemu piše EU. Prepoznati ga, naravno, nije bilo teško jer su i Kaštelani procijenili kako im nema drugoga nego za dobrobit sviju Linića na lomaču baciti.

Kaštela, Sinj i Omiš zatvaraju splitski srednjodalmatinski trokut. Tri su to grada i tri različita jada. Ipak, ovogodišnja karnevalska završnica otkrila je da ih muči isti problem. Ne, nisu to ni brza cesta, ni smiješni tuneli ni nesposobni lokalni političari. Jok, njih grize nešto drugo.

Ni Berket, ni Glavan ni Škaričić, nego Linić. Pa su ga unisono - a sve bez dogovora, jer što se ljudi koji isto misle imaju dogovarati - odlučili spržiti. Baš kao što su u nekim ranijim godinama pržili, recimo, banane. Ili satove. Pokvarene zube i snjegoviće. Sve samo ne Liniće.

- Stranačka stega je nekoć i meštre od krnjevala tjerala na kompromis, pa su se okretali metafori. No, s druge strane, ne smijemo zaboraviti da je simbolika izuzetno važan dio tradicionalnog humora, pa on gotovo nikada nije bio eksplicitan - kaže dr. sc. Inga Tomić-Koludrović, redovna profesorica na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta u Zadru.

Da ne bude zabune, dužni smo pojasniti kako se organizatori karnevala u navedenim mjestima financiraju iz gradskoga proračuna. Dakle, Berket, Glavan i Škaričić su de facto platili da u njihovu dvoru, i to samo tri mjeseca prije izbora, bude spaljena glava ministra iz konkurentske im stranke.

Situaciju u kojoj bi Berket, Glavan i Škaričić platili da u njihovu dvoru budu spaljene glave Berketa, Glavana i Škaričića nemoguće je, naravno, zamisliti.

Baš kao što je nemoguće bilo zamisliti paljenje vatre pod nogama premijera koji je od 2003. do 2009. drmao zemljom. I ne samo njega, nego i njegovih ministara. Prvi je na Pokladni utorak izgorio Miomir Žužul, ali tek nakon što je 2005. godine podnio ostavku.


Gorjelo je sve i svašta

Umjesto političara palilo se tih godina svašta. Diljem Dalmacije gorjeli su jadni krnjevali i sami zbunjeni pred pitanjem što su zapjenjenoj rulji skrivili. U Imotskom je tako prije šest godina spaljen ‘gay krnje’, da bi ove veljače tamošnje maškare napokon došle na svoje spaljivanjem ministra - ne, nije Linić - Željka Jovanovića. Još jednog omraženog SDP-ovca.

Krnje Sanader prvi put je viđen 2010., godinu nakon abdikacije, a već iduću godinu u svim većim dalmatinskim mjestima gorjela je krnjica Jadranka, za koju, zanimljivo, nije vrijedilo pravilo da se HDZ-ovci ne pale dok su na vlasti.

- Njezina se vladavina ionako nije uzimala zaozbiljno. Ona, naime, nikada nije bila izabrana na funkciju, premijersko je mjesto naslijedila tako da o nekakvom autoritetu i stezi tu nije bilo govora. Dapače, mnogi su i unutar samoga HDZ-a jedva čekali da ode s vlasti, što se izražavalo i kroz pokladne običaje - objašnjava sociologinja Tomić-Koludrović.

Karnevalski humor, nastavlja naša sugovornica, ne bi trebao biti izravan jer je tada granicu degutantnosti teško odrediti. Pomičući se ona zapravo otkriva ne samo smjer kojim društvo ide, nego i vrijednosti koje u njemu dominiraju.

Ministar koji nalikuje svinji ili svinja koja nalikuje ministru pri tome su još i ništa u usporedbi s predsjednikom Ivom Josipovićem koji je u Kaštelima 2011. godine prvo odjeven u srpsku narodnu nošnju, pa potom i ritualno spaljen.

- U karnevalskoj tradiciji je da krnje, dakle krivac, ne bude jedna osoba, nego kombinacija različitih. Izravnost u prozivanju nije poželjna jer to naprosto onda više nije humor, tu nema ni sarkazma ni ironije. No, s dolaskom nove vlasti stanje se, očito, promijenilo – ističe sociologinja.

Ipak, kad svi redom spaljuju istoga čovjeka, i to, zanimljivo, ministra, a ne premijera, onda bi se i on trebao malo zamisliti.

- Istovremeno paljenje Linićeve maske na tri lokacije možda nije duhovito, niti je u izbornoj godini politički korektno, ali je ipak znakovito. Ono, naime, ukazuje kako su ekonomski problemi svakom čovjeku postali temeljni, a sirotinji, poznato je, nije do smijeha - zaključuje Inga Tomić-Koludrović.

Povezani članci

Who's Online

We have 168 guests and no members online