Novinarima ne prijeti zatvor, nego visoke novčane kazne

novinarima prijete velikom kaznamaU sjeni svojevrsnog sukoba između poslodavaca i Vlade zbog prijedloga Kaznenog zakona, prema kojem poslodavci ako ne isplate plaće radnicima mogu završiti u zatvoru i na tri godine, u saborsku proceduru otišao je i članak zakona o novom kaznenom djelu sramoćenja, koje bi posebno kobno moglo biti za novinare. Hrvatski su sudovi dosad bili zatrpani, kako opravdanim tako i neopravdanim, tužbama za klevetu, a ubuduće bi se, ako prijedlog Kaznenog zakona prođe, novinare moglo goniti za sramoćenje. Odvjetnici savjetuju da se u eventualnim procesima uvijek brane tvrdeći da su informaciju iznijeli - u javnom interesu ...


NA NOVINARE ZATVOROM VISOKIM NOVČANIM KAZNAMA

Ubuduće bi se novinare moglo goniti za sramoćenje

Piše: Ivor Fuka / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Hrvatski su sudovi dosad bili zatrpani, kako opravdanim tako i neopravdanim, tužbama za klevetu, a ubuduće bi se, ako prijedlog Kaznenog zakona prođe, novinare moglo goniti za sramoćenje.

Autor koncepta tog kaznenog djela, rađenog po uzoru na njemački i švicarski kazneni zakon je profesor na Pravnom fakultetu u Osijeku Igor Bojanić, s kojim smo razgovarali kako bi nam razjasnio to sasvim novo kazneno djelo u hrvatskom zakonodavstvu.

On smatra da će se u praksi za novinarsku struku, bude li izglasan taj zakon, sramoćenje mnogo češće koristiti u traženju pravde na sudu, nego kleveta.

novinarima prijete velikom kaznama "Realnije je da će neodgovorni novinari češće odgovarati za kazneno djelo sramoćenja, nego klevete. Naime, kleveta se odnosi samo na one slučajeve gdje je počinitelj svjesno lagao, dok je kod sramoćenja slučaj da se iznose činjenične tvrdnje za koje počinitelj ne zna jesu li sigurno točne", objašnjava profesor Bojanić i dodaje kako se u javnosti nepotrebno podigla prašina zbog prvotnog nacrta po kojem bi sudovi za klevetu mogli izreći zatvorsku kaznu do godinu dana.

Iako je isprva bilo predloženo da se kleveta može kazniti i jednom godinom zatvora, na kraju se zbog medijske buke izazvane tom mogućnošću u cijelu priču uključila politika.

Kako nam je rekao drugi sugovornik koji je također sudjelovao u radnoj skupini, a želio je ostati anoniman, Vlada je na kraju urgirala pa je u prijedlogu koji je upućen u proceduru izbrisana zatvorska kazna.

Sam Bojanić nije zadovoljan što se odustalo od zatvorske kazne i smatra da bi bilo pozitivno, i to ne samo iz preventivnih razloga, da je ta mogućnost ostala u zakonu.

Napominje da, primjerice, Slovenci imaju opciju izricanja zatvorske kazne ne samo u slučajevima klevete, nego i sramoćenja, koje nazivaju uvredljivom optužbom, dok Nijemci za kvalificirano kazneno djelo klevete imaju predviđenu kaznu i do pet godina zatvora, koja se, međutim, u praksi gotovo uopće ne izriče.

Osječki profesor u razgovoru za Vjesnik navodi i konkretan primjer u kojem bi iznošenje osobnih i obiteljskih prilika, što je i danas kazneno djelo, bilo kažnjivo.

"Primjerice, ako neka učiteljica održava spolne odnose s određenom osobom, objavljivanje tih informacija bilo bi kažnjivo, no ako je ta osoba njezin učenik, onda to prelazi granice intime i za takvo što postoji javni interes", ističe Bojanić, koji smatra da se odgovorni novinari nikad neće upuštati u svjesno iznošenje neistine.

Dodaje da je vidio raznu sudsku praksu i da je svjestan da odluke sudova nisu uvijek idealne, ali da je u povijesti suđenja novinarima bilo vrlo hrabrih odluka kojima su oni bili i oslobađani, čak i u vremenima kad je politički pritisak na pravosuđe bio iznimno jak. Argumentirao je to s nekoliko slučajeva u kojima su glavni akteri bili novinari ugašenog Feral Tribunea.

"Neka se novinari pridržavaju svoga strukovnog etičkog kodeksa i neće biti nikakvih problema", poručuje autor koncepta kaznenog djela sramoćenja.

"Neopravdano je novinarska struka digla hajku na klevetu gdje se sankcionira samo svjesno laganje i, evo, sad imate sramoćenje", objašnjava nam poznati odvjetnik Mitko Naumovski, koji je u ime Hrvatske odvjetničke komore sudjelovao u izradi nacrta.

Kaže da ga je iznimno začudila reakcija medija, jer smatra kako je to bila prilika da novinarska struka očisti svoje redove od kukolja.

"Zakon, naravno, ne može sve propisati, jer treba nešto ostaviti i sudskoj praksi", zaključuje Naumovski govoreći i napominje kako nema potrebe za strahom i da se jednostavno ne smije svjesno lagati.

Prema informacijama Hrvatskoga novinarskog društva, od hrvatske samostalnosti do danas nitko nije završio u zatvoru zbog klevete, a u trenutku kad je javnost upoznata s namjerom da se prema novom zakonu to kazneno djelo kazni zatvorom, čelnici te udruge istupili su protiv takvog rješenja.

"Bilo je četiri ili pet zatvorskih kazni, no sve kao uvjetne osude, tako da nitko od novinara nije otišao u zatvor zbog klevete", tvrdi Zdenko Duka, predsjednik HND-a, ističući kako je HND zadovoljan jer se nakon njihova otvorenog pisma ministru Draženu Bošnjakoviću iz nacrta izbrisala mogućnost zatvorske kazne.

Međutim, u HND-u smatraju da su propisane novčane kazne previsoke, a posebno ih smeta što u sramoćenju postoji mogućnost da se novinare osudi i onda kad pišu ili govore istinu.

"Čak i ako se radi o istinitim tvrdnjama, sud može odlučiti da one nisu iznesene u javnom interesu i kazniti tuženu stranu. Smatramo da je to vrlo neprimjereno", oštar je Duka, koji objašnjava da se ne može tražiti pravni uzor u Njemačkoj i Švicarskoj koje su zemlje s iznimno dugom demokratskom tradicijom za razliku od Hrvatske.

Predsjedniku HND-a sporna je i formulacija kojom se, osim iznošenja, nedjelom smatra i "prenošenje činjeničnih tvrdnji", što bi značilo da novinar može kazneno odgovarati i onda kad citira nekoga tko ne iznosi istinu, primjerice saborskog zastupnika čiju bi izjavu trebalo prenijeti kako bi javnost o tome dala svoju procjenu.

Dio radne skupine koja je radila na nacrtu novog KZ-a smatra da se sloboda govora neće dovesti u pitanje i da su ovom situacijom novinari ipak dovedeni u bolji položaj jer se okrivljenik neće kažnjavati ako dokaže istinitost izrečenog ili postojanje opravdanih razloga zbog kojih je povjerovao u istinitost izrečenog.

Razmatrajući Bojanićev koncept, radna je skupina zaključila da aktualni Kazneni zakon kad je u pitanju kleveta trpi opravdane doktrinarne kritike, jer osim neizravne namjere obuhvaća i nehaj.

Uspoređujući njemačko i švicarsko zakonodavstvo, donesen je zaključak da "kleveta postoji kad počinitelj iznosi činjeničnu tvrdnju za koju zna da je neistinita, dok je za sramoćenje dovoljno iznošenje nepovoljnih činjeničnih tvrdnji o drugome za koje počinitelj tempore criminis ne zna jesu li istinite ili nisu, a u određenim slučajevima je moguće i da zna da su istinite".

U objašnjenju radne skupine napominje se i da "razlikovanje klevete od sramoćenja nije samo teorijske prirode, niti samo pitanje strože i blaže propisane kazne, već je ta dva djela potrebno razdvojiti zbog uređenja pitanja zaštite pretežnijeg interesa u vezi s dokazom istinitosti ili postupanja u dobroj vjeri".

novinar

Poznati zagrebački odvjetnik Veljko Miljević smatra da formulacija tog novog kaznenog djela nije sasvim jasna.

"Čini mi se da je cijela stvar nejasnija nego u aktualnom Kaznenom zakonu i da to novo kazneno djelo nije do kraja dorađeno. Jedina je razlika između klevete i sramoćenja što u slučaju sramoćenja za ostvarenje djela nije bitno je li iznesena informacija istinita ili neistinita, što će dovoditi do toga da ljudi budu stvarno tuženi jer su govorili istinu", smatra Miljević i savjetuje novinarima da se u eventualnim sudskim postupcima brane tako da uvijek tvrde kako su informaciju iznijeli u javnom interesu i obavljajući novinarski poziv te da su tvrdnje bile istinite, a ako i nisu bile takve, nisu znali da su neistinite, već su ih iznijeli postupajući u dobroj vjeri, vjerujući da su istinite.


Novinarima ne prijeti zatvor, nego visoke novčane kazne

Prema prijedlogu zakona upućenog prošli tjedan u saborsku proceduru, za sramoćenje se može osuditi onoga "tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu".

Za to je nedjelo predviđena novčana kazna od 180 dnevnih dohodaka. Ako se ono počini putem tiska, radija, televizije, na nekom javnom skupu, putem računalnog sustava ili mreže, ili na neki drugi način na koji je sporna tvrdnja postala pristupačna većem broju osoba, kazna je dvostruko viša i iznosi 360 dnevnih dohodaka.

Predloženi zakon navodi i da kaznenog djela nema ako je "počinitelj postupao u javnom interesu ili iz drugog opravdanog razloga" ili ako dokaže istinitost iznesenih tvrdnji ili navede ozbiljan razlog zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost.

Te se okolnosti neće niti dokazivati ako je počinitelj izrekao nešto što se odnosi na nečiji osobni ili obiteljski život, ili je sporne tvrdnje izrekao s pretežitom namjerom da naškodi časti i ugledu drugoga.

Na kraju je u petom stavku formulirana vrlo zanimljiva mogućnost. Ako okrivljeni prizna neistinitost svojih tvrdnji i opozove ih, sudu se otvara mogućnost da okrivljenog oslobodi kazne.

Iako je za klevetu u nacrtu bila određena kazna do pola godine zatvora, u saborsku je proceduru upućen prijedlog prema kojem je kao sankcija predviđena samo novčana kazna, i to do 360 dnevnih dohodaka. Ako je kleveta iznesena tako da je postala pristupačna većem broju osoba, kazna doseže maksimalno 500 dnevnih dohodaka, protiv čega je bio dobar dio radne skupine.

Povezani članci

Who's Online

We have 170 guests and no members online