Vjesnik samo online

vjesnikMalobrojni vjesnikoljuopci u subotu su "poljubili" trafiku. Nakon 72 godine Vjesnik je prestao izlaziti. Rezultat je to nemilosrdne tržišne logike, ali i svih politika koje su na Vjesniku držale svoju šapu i tako ga omrazile među čitateljima. Ipak, nije to glavni razlog njegovomu kraju... piše Ivica Puljan na mrežnim stranicama Metkovića ...


VJESNIK

Ključ u bravu nakon sedam desetljeća

Piše: Ivica Puljan / metkovic.hr
Izvor:
metkovic.hr

Vjesnik kupujem još od studentskih dana. Još više nego danas bio je to list koji je slijedio zacrtanu partijsku liniju, ali, Bože moj, preskočiš početne režimske stranice i u njemu nađeš podosta ozbiljnoga štiva.

Vjesnik je bio više od glasila Socijalističkoga saveza radnoga naroda. S vremenom je postao izdavačka kuća s najmodernijom tiskarom i desetcima različitih izdanja. Bio je srce hrvatskoga novinarstva i novinskoga izdavaštva koje je i u olovnim vremenima znalo njegovati nacionalni duh.

Nije na to u bivšoj državi, u kojoj pridjev hrvatski nije bio baš poželjan (sjetite se da su mnogi Hrvati, u nelagodi, hrvatski jezik zavali "naški") gledano sa simpatijama. Klipovi su mu podmetani na svakomu koraku.

Evo nekoliko primjera.

Prvi je, ako ga se tko još sjeća, Vjesnik u srijedu. Ozbiljan, informativan i zabavan tjednik. Možda mu je grijeh bio što je tiskan u zeleno-crnoj boji. Ukinut.

Drugi je Plavi vjesnik. U jednome razdoblju možda najkvalitetniji list za djecu i omladinu. No, iskakao je iz zacrtane programske sheme. Ostat će zapamćen po objavljivanju stripova hrvatskih autora Maurovića, Radilovića, Bekera, Neugebauera, Delača, i Reisingera. Ukinut nakon 20 godina izlaženja. Je li zbog boje?

Treći primjer su Vjesnikova strip izdanja. Sjetimo se samo jednoga Alana Forda, stripa koji je oduševljavao naraštaje. Bila je to ozbiljna konkurencija Mirku i Slavku i sličnim izdanjima Dječjih novina iz Gornjega Milanovca. Sve se činilo da se Vjesnikovu ediciju onemogući, a bilo je i cenzure.

Hrvatska se danas odrekla tradicije stare sedam desetljeća. Ali nisu krivi samo političari. Krivi smo ponajviše svi mi koji smo olako prihvatili lako štivo, toliko lako da ishlapi sa sklapanjem novina.

Prema svemu čini se da će za Vjesnikom malo tko u ovoj državi plakati. Bez obzira na njegov „grijeh struktura“ Vjesnik je bio ozbiljna novina. Na žalost u ovoj državi „ozbiljno“ je gotovo zaboravljena kategorija. Zato nam i jest kako nam jest.

Ostaje nam (za sada) utjeha da će Vjesnikovo mrežno izdanje još trajati.

Povezani članci

Who's Online

We have 121 guests and no members online