Godine srama i šljama došle na naplatu!

hajdučki vlakVinko VukovićKada je ljetos Florin Cernat drugi put došao pod Marjan, pa kada se pročulo kolika mu je plaća, prvi se pogođenim osjetio Josip Skoko, dokapetan Hajduka. Žurno se popeo na gornji poljudski kat te sav znojan i zadihan pokucao na vrata ondašnjega klupskoga predsjednika Mate Peroša. Tražio je, ali nije dobio. Tražio je Skoko da se određene stavke u njegovu ugovoru izmjene kako bi mu se plaća iznivelirala s Rumunjevom, no to nije dobio. Pa je ljutito napustio predsjednikovu kancelariju. A nedugo potom krenuo je bunt u svlačionici... Čitavi Hajduk ionako je tada bio ukotvljen na bačvama baruta, čekala se samo iskra koja će inicirati eksploziju i ponovno na dno povući sve ono dobro što su nanijeli valovi preoblikovanja. Iskru su palili mnogi, no na koncu je ona došla iz svlačionice, s mjesta koje je protekle sezone označeno kao najhomogeniji dio 'novoga Hajduka'. Koja je to zabluda bila - kupovali su igrače, ne shvaćajući kako im prije svega trebaju ljudi ...


O HAJDUČE!

Velika subota


Bojkot – čin moralne osude kojim se odbija suradnja s pojedincem, organizacijom, poduzećem ili državom, organizirano odbijanje suradnje u čemu, odbijanje sudjelovanja, opstrukcija
(Hrvatski enciklopedijski rječnik)


torcida


Piše: Vinko Vuković
Izvor: vinkovukovic.bloger.hr

I nije, da se krivo ne shvati, Skoko jedini. On je samo paradigma svih onih prolaznika kojima Hajduk, od prigode do prigode, dobro posluži. I nikad, ali ama baš nikad, od njega se ne udalje praznih džepova. Pa, tako neće ni Skoko, premda će se on i u penzionerskim noćima preznojavati zbog onih 50.000 eura izgubljenoga bonusa.

poljudŠto onda očekivati od juniora Mije Caktaša koji nedavno za Slobodnu, i to u prilogu koji veze s nogometom nema, reče kako čim završi školu ide igrati u inozemstvo jer su tamo - veće pare. Ni on, naravno, među svojim vršnjacima nije jedini. Velikoj većini Hajduk nije ništa doli odskočna daska za veći platni razred.

Za 'bijelima' kukaju samo odbačeni klinci koji iz raznoraznih mosora ili solina jadikuju što im, eto, karijera stagnira jer nisu imali nikoga da ih na Poljudu gura.

A u osnovi oni s Hajdukom nemaju veze, jednako kao što s Hajdukom nije imao veze ni intervju što sam ga prije nekoliko godina radio s Ivanom Strinićem naivno vjerujući u njegove riječi kako mu je životni san zaigrati pred Torcidom.

Novina se s tim naslovom još ni odštampala nije bila, a Strinić je već bio u Le Mansu, da bi danas, nakon što su mu propale sve druge opcije, opet jedva čekao istrčati pred Torcidu. Samo što Torcide, ovaj put, biti neće...

Najglasniji navijači Hajduka, udruženi u Klubu navijača Torcida, od Hajduka ništa ne traže, a daju mu sve*. Ne traže čak ni ono što se podrazumijeva i što svi ostali s drugih tribina traže, a to je rezultat. Hajduk može na ljestvici biti deseti, ali za njih će uvijek biti prvi.
 

Torcida


Njihova je ljubav patetično bezuvjetna. A drugačija ni ne može biti. Njih, naime, nisu odgajali nezasitni roditelji i pokvareni rođaci, njima uzori nisu bili bahati mafijaši i turbo folk menadžeri, njima provizija nikada nije bila ispred vizije.

Vizije kluba koji im je u genima, kluba čije se slave ne sjećaju, ali je i dalje pronose. Zato i jesu izmislili slogan 'Hajduk živi vječno', nadajući se kako u toj vječnosti stoji zapisano kako će Hajduk opet biti ono što je nekad bio, sportski ponos, a ne sramota Dalmacije. Simbol kojega se (po)štovalo mnogo dalje od regije čijim je sinonimom bio.

hajdučki vlakAkcija Torcide, pod uvjetom da bojkot derbija protekne dostojanstveno, glas je razuma. I dok svi ostali šutke promatraju kako se 'njihov' dom (tvornica, općina, grad, država...) neometano uništava i pljačka, torcidaši će u subotu, jezikom koji nepismena kasta vladajućih jedino razumije, uputiti nedvosmislenu poruku.

Ako vas već blagajnice i skladištari moraju trpjeti, ako njima ne dopuštate udruživanje u sindikate i zakidate ih za osnovna radnička i ljudska prava, to vam s Hajdukom neće proći.

Jer Hajduk je bez navijača ništa, njih ne možete zastrašiti, potkupiti ili premlatiti. Njima ništa ne možete oduzeti. Osim Hajduka. A to vam neće dopustiti.

Subota bi zaista mogla biti veliki dan, prekretnica u Hajdukovoj povijesti. Dan kada su svi navijači, predvođeni Klubom navijača Torcida, rekli dosta.

Godine poljudskoga srama i gomilanja šljama došle su na naplatu.


igrači hajduka

                                                                                        

* Navijači ništa ne traže, osim uvažavanja njihova Kodeksa upravljanja Hajdukom. A taj Kodeks zamišlja klub kojim upravljaju stručni i pošteni ljudi. Zato Kerum i njegova svita od Kodeksa i bježe kao vrag od tamjana.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 325 guests and no members online