Pjesnik svjetlosti i slobode
- Details
- Rubrika: Književnost
- Datum: 08 Ozujak 2010
Dok su Europa pa i Hrvatska tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega obilovale pjesnicima patnje i smrti, Jure Kaštelan je odabrao put pjesnika svjetlosti i slobode. Za njega je sloboda bila objava budućnosti i svjetlosti u tmini. To se posebice očituje u stihovima lirskog poimanja sna i slobode Svijetliš u tmini, a sanuješ pod štitom/ sva od straha, sva od dobrote... Autor ovih snovitih riječi rodio se 1919. godine u pitomom selu Zakučcu pokraj Omiša na rijeci Cetini, gdje se jablani ogledavaju u vodi, a nadvisuju ga sure i strme stijene pristanaka i padina Mosora. Svoj je književni rad Jure Kaštelan počeo 1940. godine kada je u vlastitoj nakladi objavio prvu zbirku poezije "Crveni konj". Promocija knjige "Svjetiljka od zemlje" (urednica Ðurđa Mačković, izdavač Mozaik knjiga, Zagreb, 2009.) održana je u povodu obilježavanja 20. obljetnice Kaštelanove smrti, klasika hrvatskog pjesništva. Stvaralaštvo Jure Kaštelana potvrđuje da veliki pisci nikad ne umiru. Ostaju živjeti u svojim riječima ...
JURE KAŠTELAN
Pjesnik svjetlosti i slobode
Svoj je književni rad Jure Kaštelan počeo 1940. godine kada je u vlastitoj nakladi objavio prvu zbirku poezije "Crveni konj". Tu je knjigu ilustrirao Edo Murtić koji mu je bio i ostao srodan po talentu i načinu promišljanja
Piše: Dražen Vikić -Topić, Olga Carević / Vjesnik
Izvor: Vjesnik
Dok su Europa pa i Hrvatska tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega obilovale pjesnicima patnje i smrti, Jure Kaštelan je odabrao put pjesnika svjetlosti i slobode. Za njega je sloboda bila objava budućnosti i svjetlosti u tmini. To se posebice očituje u stihovima lirskog poimanja sna i slobode Svijetliš u tmini, a sanuješ pod štitom/ sva od straha, sva od dobrote...
Autor ovih snovitih riječi rodio se 1919. godine u pitomom selu Zakučcu pokraj Omiša na rijeci Cetini, gdje se jablani ogledavaju u vodi, a nadvisuju ga sure i strme stijene pristanaka i padina Mosora.
Nakon završene klasične gimnazije u Splitu, Jure Kaštelan upisuje romanske i klasične jezike i odgovarajuće književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1942. napušta studij i pridružuje se partizanskom pokretu obnašajući kulturno-prosvjetnu funkciju sve do kraja rata.
Svoj je književni rad počeo 1940. godine kada je u vlastitoj nakladi objavio prvu zbirku poezije "Crveni konj". Tu je knjigu ilustrirao Edo Murtić koji mu je bio i ostao srodan po talentu i načinu promišljanja.
Povezanost talentiranih istomišljenika i velikana književnosti i umjetnosti dolazi posebice do izražaja početkom pedesetih godina prošlog stoljeća kada je Jure Kaštelan svojim zalaganjem stao iza prvih izložbi Ede Murtića i Grupe Exat 51 braneći svojim predgovorima umjetnike temperamentnog transformiranja viđenoga.
Družeći se sa slikarima, mnoge je stihove napisao za predgovore njihovih izložaba kao izričaje zajedništva u razumijevanju slobode izvan vremena. Mnogo kasnije, 1981. godine, u svojoj prozi "San koji pomaže živjeti", posvećenoj izložbi Ede Murtića, Jure Kaštelan kaže:
"Kad sam vidio nova Murtićeva platna, ova koja prvi put izlaze iz ateliera, našao sam se u svijetu izvan vremena, u sjećanju vremena, u vremenu sna. To je jedno novo traženje, novi skok. Svojoj kolorističkoj ekspresiji dodao je elemente realnog postojanja stvari potvrdivši svoj koloristički temperament i kreativni nemir", a potom dodao: "San nema poruke, ali nam pomaže živjeti".
Svoju nadahnutu opservaciju Jure Kaštelan produbljuje stihovima objavljenim i u katalogu izložbe Ede Murtića (1981. godine), pod naslovom: "Oko mene je more": Neka svjetlost u jednom trenu sav svijet obasja...
Da je riječ svjetlost za Kaštelana neupitno neiscrpna fascinacija, govore i druge pjesme okrštene svjetlosnim atributima poput »Zvjezdane noći«, »Krijesnice«, »Lumina«, »Pijetla u bljesku«, »Svjetlosti zemaljske« i »Svjetiljke od zemlje«.
Susreti Jure Kaštelana i Ede Murtića nastavljaju se i ove godine, postumno, jer je 24. veljače u Društvu hrvatskih književnika promovirana Kaštelanova knjiga "Svjetiljka od zemlje", a četiri dana kasnije, 28. veljače, u Umjetničkom je paviljonu otvorena izložba Ede Murtića "Rat" sa snažnom humanom i antiratnom porukom.
Sigurno će se tijekom izložbe koja je pobudila velik interes javnosti još mnogo toga pisati o osebujnim Murtićevim djelima inspiriranim ratom.
Mi ćemo se zato osvrnuti na promociju Kaštelanove knjige "Svjetiljka od zemlje", o kojoj je u Vjesniku od 2. ožujka Helene Sablić Tomić napisala: "Čini se da sučeljavanje s Kaštelanom nije još počelo".
Promocija knjige "Svjetiljka od zemlje" (urednica Ðurđa Mačković, izdavač Mozaik knjiga, Zagreb, 2009.) održana je u povodu obilježavanja 20. obljetnice Kaštelanove smrti, klasika hrvatskog pjesništva. Odabir poezije, proze, diskurzivnih tekstova i drame učinio je i pogovor knjizi koji je napisao akademik Tonko Maroević.
Govoreći o književnom stvaralaštvu Jure Kaštelana, Maroević je istaknuo: "Njegov je opus postao temelj hrvatske književnosti i hrvatskog jezika. Prisvojio je jezik usmene poezije pa bi u tom smislu mogao biti hrvatski Lorca (Federico Garcia Lorca, 1889.-1936.). Kaštelan je pjesnik prvotnog doživljavanja svijeta koje nam je danas potrebnije nego ikada prije".
O knjizi je govorio i profesor Božidar Petrač naglasivši: "Naslov izbora - 'Svjetiljka od zemlje' - dobro je pogođen jer je upravo svjetlost katarzična riječ u Kaštelanovu opusu, riječ koja kod njega funkcionira kao razrješenje čovječje egzistencije".
Urednica biblioteke »Biseri hrvatske književnosti« (sedmo kolo, svezak 39.) kao i knjige "Svjetiljka od zemlje", Ðurđa Mačković opisala je Juru Kaštelana kao modernoga klasika, pjesnika refleksivnih dometa koji je u svojem djelu lucidno sjedinio klasičnu tradiciju i suvremenu pjesničku misao, poeta doctus u punom smislu, jer kao prozni i dramski pisac uvijek ostaje pjesnik.
Posebno nas se duboko dojmila emotivna interpretacija poezije Jure Kaštelana koju nam je dočarala njegova supruga, dramska umjetnica Nada Subotić Kaštelan.
Zanimljivo je da je u knjizi prvi put objavljena Kaštelanova pjesma "Nebeski konji". Pjesmu je gospođa Subotić Kaštelan slučajno pronašla izrezanu iz nekadašnjih novina Vjesnik u srijedu u kojima je tiskana, zametnutu u nekoj knjizi.
U završnici pogovora knjizi Maroević kaže: "Kada uvidimo s kolikom je ljubavlju i razumijevanjem Jure Kaštelan pratio inače disparatne pojave, lakše ćemo se približiti i svim sastojcima njegova bogatog, protejski razvedenog stvaralačkog mikrokozmosa".
Stvaralaštvo Jure Kaštelana potvrđuje da veliki pisci nikad ne umiru.
Ostaju živjeti u svojim riječima.