Izbori kao političko kazalište

vladarvladarBudući da je politika u medijskome društvu zabrazdila u područje zabave, spektakla i "zbunjivanja stada", zadatak nam i je i dalje raditi na konceptu demontaže i dekonstrukcije nabildanih imidža, modela mediokracije ili medijske kolonizacije politike, u kojoj medijskoj kolonizaciji politika kao medijatorska djelatnost više ne prebiva, nego se pretvara u inscenaciju ili političko kazalište. To se vidi i na primjeru izborne politike za mjesto predsjednika republike.., piše prof. dr. Anđelko Milardović u Vjesniku u članku kojega Vam preporučamo ne propustiti.. A kada se zastori kazališne predstave "Predsjednički izbori" spuste, piše Milardović, "stado" se nastavlja zbunjivati zabavnim i potrošačkim spektaklima, "trenucima istine", "gotovčevima" i "dikanovićima" radi daljnje pasivizacije ili narkotizacije. To se čini zbog toga kako bi moćni meštri po starom mogli nastaviti s pljačkom vlastitog društva ili biračkog tijela, i u lupeški privatiziranim medijima biti prezentirani kao "uspješni poduzetnici", koji su sve to stekli svojim radom. Kako i ne bi kad su neki, s obzirom na količinu stečenog bogatstva "poštenim radom", rođeni - ako niste znali - još u doba karolinške renesanse ...


ZBUNJIVANJE STADA

Izbori kao političko kazalište


S obzirom na nerazmjer vremena kad su rođeni i količine bogatstva stečenog "poštenim radom", čini se da je ovdje ipak riječ o pukim siromasima koji svoje siromaštvo žele kompenzirati mjestom predsjednika republike


Piše: Anđelko Milardović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


Budući da je politika u medijskome društvu zabrazdila u područje zabave, spektakla i "zbunjivanja stada", zadatak nam i je i dalje raditi na konceptu demontaže i dekonstrukcije nabildanih imidža, modela mediokracije ili medijske kolonizacije politike, u kojoj medijskoj kolonizaciji politika kao medijatorska djelatnost više ne prebiva, nego se pretvara u inscenaciju ili političko kazalište.

To se vidi i na primjeru izborne politike za mjesto predsjednika republike.

Što zapravo implicira medijska kolonizacija politike ili model mediokracije čija je tehnika inscenacija politike ili njezino pretvaranje u političko kazalište.

Na jednom mjestu možemo pročitati ovakav odgovor: "Model mediokracije implicira da masovni mediji sami po sebi u velikoj mjeri utječu na stvaranje javnog mnijenja, a time i na političku agendu. Oni primaju povratne informacije nakon donošenja političkih odluka stvarnog svijeta te šalju reakcije s jedne strane natrag u politiku, a s druge ih emitiraju publici." Zbiva se to i na primjeru izborne utrke za mjesto predsjednika republike.

Prava izborna utrka za predsjedničke izbore u Hrvatskoj zapravo nije ni počela. No, već sada možemo svjedočiti inscenaciji izborne politike ili pretvaranju predsjedničkih izbora u političko kazalište uz pomoć agencija medijskoga društva, dakle onih za politički marketing, starih i novih medija.

U medijskome društvu, medijskoj kolonizaciji politike ili modelu mediokracije, agencije medijskoga društva kreiraju političku agendu, pojavljujući se tako kao novi medijator, supstituirajući politiku kao staru medijatoricu interesa u društvu.

Kako su medijske agencije uglavnom predstavnici moćnih skupina u društvu i državi, tako se one nameću kao glavni propagandisti i odvjetnici tih krupnih interesa.

Propagandnim tehnikama iste nastoje lansirati predstavnike krupnih interesa, difamirati i sotonizirati konkurente. To se danomice odvija! No, vrhunac takva postupanja je u doba izbora.

O medijima kao sredstvima promidžbe/propagande, i u doba izbora, Chomsky kaže da "mediji služe funkciji propagande, to jest oni oblikuju opažanja, izabiru događaje, nude interpretacije suglasno s potrebama središta moći, koji su u biti država i poslovni svijet".

Predsjednički izbori u medijskom društvu i dobu mediokracije pažljivo su medijski oblikovani. Oni se tehnikama propagande i inscenacije vješto pretvaraju u političko kazalište.

Inscenacija je ključni pojam razumijevanja medijske kolonizacije politike ili mediokracije. Ona označava režiju izborne predstave, postavljanje aktera izbornoga postupka na kazališne daske, diobu uloga na sukobe i rasplete u smislu pobjede glavnog glumca na predsjedničkim izborima.

Inscenacija ima isto značenje kao i scenografija, maškarada, parada i spektakl. Na izborne kazališne daske uspinju se osobe (maske) ili profesionalni političari, profesori, lupeži, feudalci, poduzetnici, pjevači, avanturisti, redikuli, zabavljači, rubnici ili marginalci, kurve, iluzionisti, egzibicionisti, popravljači hrvatskoga broda i svijeta u kojem živimo, naravno, kao likovi u kazališnom komadu "Predsjednički izbori".

Režiseri predstave "Predsjednički izbori" pažljivo su te glumce strogo podijelili na glavne i sporedne aktere izborne predstave. Oni povezuju interese medija nastalih kao dio priče o legaliziranoj pljački stoljeća, s moćnim akterima komada "Predsjednički izbori".

Dobar dio mediji već sada favoriziraju poslovno politička središta moći odnosno njihove aktere, dio kojih je također participirao u legaliziranoj pljački stoljeća. Zašto onda preferiraju takve moćnike ili tranzicijske profitere, a ne neke druge aktere koji zapravo nemaju mutnu tranzicijsku hipoteku?

Zbog zajedničkih interesa i protekcije mutno stečenoga vlasništva. Stoga se već sada nazire koalicija medijskih moćnika/mogula i nekih favoriziranih predsjedničkih kandidata, jer ti kandidati, u slučaju pobjede, trebaju zaštititi osobni interes od možebitnog pravnog progona i interese moćnih struktura, koje su do bogatstva došli na nelegalan način, iako bi u normalnim okolnostima veći dio te moćne strukture trebao nositi crno-prugasti dres.

Sada nam treba nešto kazati i o tehnici "zbunjivanja stada" ili izbornog tijela, kao dijelu inscenacije ili političkoga kazališta. Ta tehnika nudi mogućnost inverzije, manipulacije izbornim događajem.

"Zbunjivanje stada" ili biračkoga tijela stari je propagandni način koji mediji koriste da bi odvratili pozornost od bitnih sadržaja izborne politike, na tragu koncepta inverzije poruka, forsiranja slike bez tona, nabildavanja imidža, estradizacije izbornog postupka, prikrivanja relevantnih izbornih tema, nametanja zabavnih sadržaja i pasivizacije biračkoga tijela.

"Zbunjivanje stada" zapravo je narkotička injekcija zabodena duboko u društveno tkivo kako bi moćnici mogli djelovati po svomu, bez polaganja računa "zbunjenom stadu".

Krajnja konzekvenca tehnike i mehanizma "zbunjivanja stada" pretvaranje je biračkoga tijela u pasivne promatrače ili statiste demokracije odnosno pasivne aktere izbornog postupka.

Od njih se u izbornom predsjedničkom spektaklu 27. prosinca 2009. očekuje da nakon besplatno pojedenih kobasica, ispijenog vrućeg čaja s klinčićima, odslušanih zabavnih masovno kulturnih cajki i njihovih glazbenih splačina, daju glas odnosno kažu ono usudbeno "DA" za nekoga, koji će ih u sljedećih pet godina masirati. A možda i deset!

Nakon toga, od njih se ne očekuje ništa više doli poslijeizborno grintanje i prosvjed zbog vlastitog promašaja u izboru kandidata. Kao i obično!

I tako do u lošu beskonačnost, do novih izbora kao političkog kazališta.

Kad se zastori kazališne predstave "Predsjednički izbori" spuste, stado se nastavlja zbunjivati zabavnim i potrošačkim spektaklima, "trenucima istine", "gotovčevima" i "dikanovićima" radi daljnje pasivizacije ili narkotizacije.

To se čini zbog toga kako bi moćni meštri po starom mogli nastaviti s pljačkom vlastitog društva ili biračkog tijela, i u lupeški privatiziranim medijima biti prezentirani kao "uspješni poduzetnici", koji su sve to stekli svojim radom.

Kako i ne bi kad su neki, s obzirom na količinu stečenog bogatstva "poštenim radom", rođeni - ako niste znali - još u doba karolinške renesanse.

S obzirom na nerazmjer vremena kad su rođeni i količine bogatstva stečenog "poštenim radom", čini se da je ovdje riječ o pukim siromasima koji svoje siromaštvo žele kompenzirati mjestom predsjednika republike.


kampanja

Povezani članci

Who's Online

We have 289 guests and no members online