U jednom trenutku imao je sve. I novac, i moć, i ugled u društvu. Imao je, da vam bude jasnije o čemu pričamo, i vlastite novine. A danas, u sasvim drugom ekonomskom trenutku, sretan je što nije u zatvoru. Osuđen je na uvjetnu kaznu zbog utaje poreza i ni na kraj pameti mu nije bilo žaliti se. - A šta ću se žaliti... Kome... - rezignirano se pita ne tražeći odgovor.  Ivan Krndelj, 64-godišnji poduzetnik iz Omiša - vlasnik građevinske tvrtke 'Investgradnja 2000', poliklinike 'Vrilo života', luksuzne teretane i frizerskoga salona, nositelj nezavisne liste koja je imala dva vijećnika u omiškome Gradskom vijeću, te bivši predsjednik Nogometnog kluba 'Omiš' i izdavač 'Cetinske kronike', pristao je na razgovor za Slobodnu Dalmaciju jer se, reče nam, nema čega sramiti. Radio je, veli, pošteno. Želio je i sebi i svojim radnicima i svome gradu samo najbolje. I ne žali ni zbog jednog poteza kojega je u karijeri povukao. Da može, opet bi. Žao mu je tek što u svom naumu nije uspio. - Jest, ništa mi nije krivo, samo mi je krivo što nisam uspio - kaže nam izražavajući spremnost  suočiti se i s najneugodnijim temama. A od prijetnje zatvorom teško da neugodnije može biti ...

IVAN KRNDELJ

Lokalni moćnici istjerali su me iz biznisa sa stanovima, iz škvera, iz NK ‘Omiš’...

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Ivan Krndelj, 64-godišnji poduzetnik iz Omiša - vlasnik građevinske tvrtke 'Investgradnja 2000', poliklinike 'Vrilo života', luksuzne teretane i frizerskoga salona, nositelj nezavisne liste koja je imala dva vijećnika u omiškome Gradskom vijeću, te bivši predsjednik Nogometnog kluba 'Omiš' i izdavač 'Cetinske kronike' - još ne vjeruje da je osuđen na zatvorsku kaznu. Pa makar i uvjetnu.

- Nije lako čuti osuđujuću presudu, pogotovo jer se ne osjećam krivim. Nevin sam po svim točkama optužnice, no, što ću, sud je rekao svoje, a ja se nisam žalio, jer sam shvatio da se nema smisla bosti s rogatima - sliježe ramenima Krndelj, te tvrdi kako vrlo dobro zna tko je kriv za njegove probleme sa zakonom.

Zapravo, ako ćemo biti precizni, to su problemi s Poreznom upravom, a nastali su onoga trenutka kada se Ivan Krndelj zamjerio jednom omiškom moćniku.

- To vam je tako i nikako drugačije! U oba slučaja, i zbog kašnjenja s ispostavom računa za prodane stanove u Zagrebu, i zbog navodno prejeftine prodaje stanova u Omišu, prijavio me isti čovjek. Nije to, kako se sada predstavlja, bila akcija splitskih poreznika, nego djelo Mije Mimice, čovjeka koji je sve donedavno drmao omiškom ispostavom porezne uprave - ističe Krndelj.

Mijo Mimica jedan je od viđenijih HDZ-ovaca na ušću Cetine, zamjenik je gradonačelnika Ivana Škaričića, a sukob s našim sugovornikom dogodio se dok je ovaj 2008. godine bio na čelu 'Omiša'. Nogometnog kluba kojemu je današnji predsjednik upravo Mijo Mimica.

- Tužio sam klub jer tražim da mi, s kamatama, vrate 370.000 kuna što sam ih uložio dok sam bio predsjednik. No, to je još na sudu, nikako da parnica bude gotova. A to je moj novac, bez njega bi se klub bio raspao. No, njima je najvažnije bilo da me se riješe. Smetao im je moj uspjeh na svim poljima. A smetalo im je, budimo iskreni, i što sam Hercegovac - zbori Krndelj koji je iz rodnoga Čitluka u Omiš došao prije 42 godine.

Politika ga je, kaže, stopirala u mnogim poslovima. Lokalna politika. Ona najgora. S najnižim strastima.

- Kad sam prije četiri godine otvarao polikliniku, a to vam je investicija od milijun eura, nitko se iz gradske vlasti nije pojavio. Nisu me nacrtanoga mogli vidjeti. Istina, u predizbornoj kampanji 2005. godine sam u svojim govorima koji put možda i prešao granicu dobrog ukusa, možda sam i uvrijedio Škaričića, ali to svakako nije smio biti razlog da mi se osvećuje - žali se Krndelj.

Do novih izbora manje je od pola godine, a oporbe u Omišu, tvrdi Krndelj, nema.

- Razmišljam da se opet kandidiram s nezavisnom listom. Što mi je to skupiti 500, 600 glasova za barem dva vijećnička mandata. Vjerujem da bi mnogi došljaci glasali za mene, a opet, ajme nama ako se tako dijelimo. Baš kao što je meni bilo ajme samo zato što sam pridošlica, i to onaj najgori, Hercegovac - govori Krndelj.

S Gradom, dodaje, nikad nije poslovao. Pa čak ni u zlatnim godinama kada je njegova 'Investgradnja 2000', uključujući kooperante, imala 150 radnika, te stanove, između ostalih gradova, i po Zagrebu gradila. Epizoda sa splitskim brodogradilištem posebno je, međutim, zanimljiva.

- Za Škver smo radili 20 godina, a onda se jednoga dana pojavio novi igrač i rekao da se uklonim jer je došlo njegovih pet minuta. Ime vam neću reći, pogađajte sami, ali i tu je svoju ulogu odradila politika - prisjeća se 64-godišnji Omišanin.

Nekoliko puta tijekom razgovora Krndelj je ponovio kako radnicima neće ostati dužan. A povratak dugova bio bi mnogo lakši kada bi uspio prodati barem dio od imovine koju još uvijek posjeduje.

- U Međugorju imam tisuću kvadrata neprodanih stanova, eno ih, gotovi, ključ u ruke. Polikliniku bi, pak, svi htjeli besplatno kupiti, a samo opremu, pogledajte, k'o nova je, platio sam 500.000 eura. I u teretanu sam uložio oko 800.000 eura, a sada je na rubu isplativosti - nabraja Krndelj, ali ne jadikuje.

- Plakati neću sigurno, još sam dovoljno mlad da biste mogli napisati da sam propao. Znam da ste do mene došli kako biste čuli priču o padu jednog poduzetnika, no priznajte da me niste našli kako puzim, a takvog me i nećete naći. Ovo je sasvim drugačija priča, priča o maloj sredini i lokalnim političarima koji ne trpe uspjeh, a pogotovo ne uspjeh stranca. Premda taj stranac živi samo u njihovim glavama - zaključuje Ivan Krndelj.

Izbačeni iz škvera nakon 20 godina suradnje

Koliko je na vrhuncu moći bio financijski 'težak', Krndelj ne želi otkriti. Tvrdi, međutim, da se privatnim biznisom bavi još od 1983. godine, te da je i za vrijeme Jugoslavije baratao s količinama novca na kojima bi mu pozavidjeli i mnogi današnji lokalni tajkuni.

- 'Investgradnja' izvrsno je poslovala sve dok nije izbačena iz Škvera. Na to se još nadovezala i globalna kriza, koja je najviše pogodila građevinski sektor, a potom i neke moje loše odluke, poput investicije u Međugorju. Nisam, nadalje, smio ulagati u uslužne djelatnosti. Pogotovo u polikliniku. Prekasno sam, na žalost, shvatio da je građevinska mafija ništa prema onoj koja drma medicinom - kaže Krndelj.  
 

Sud: Sinovima je prodao stanove ispod cijene

Piše: Marko Didić / Slobodna Dalmacija

Na Općinskom sudu u Splitu 64-godišnji Ivan Krndelj, vlasnik tvrtke ‘Investgradnja 2000’ iz Omiša osuđen je na jedanaest mjeseci zatvora uvjetno sa rokom kušnje od tri godine zbog zlouporabe u gospodarskom poslovanju i štete od milijun kuna koliko je pretrpjela blagajna RH. Njegovo poduzeće Investgradnja 2000 kažnjeno je, pak, s 50 tisuća kuna globe.

Krndelj je, kako stoji u nepravomoćnoj presudi koju je donijela sutkinja Danijela Pivčević 2003. godine propustio ispostaviti račune za prodane stanove u Zagrebu i prikazati prihod po tom osnovu u visini od 2,5 milijuna kuna pa je za toliko umanjio osnovicu poreza na dobit. Državi je uskraćeno poreznih davanja u iznosu od 509 tisuća kuna.

Problem je ispao i zbog toga što je Krndelj prejeftino prodao stanove svojim sinovima Marinu i Toniju . Stanovi su, naime, prodani ispod cijene za nekih 700 tisuća kuna pa je država uskraćena za 441 tisuću kuna davanja, čime je Investgradnja 2000 nezakonito priskrbila dobit od čak 950 tisuća kuna.

Tijekom suđenja Krndelj je u svojoj obrani priznao da je račune za stanove izdao naknadno, sa zakašnjenjem od godine ili dvije, ali svakako prije dolaska inspekcije Porezne uprave. Dopušta da je počinjena greška, ali negira da mu je namjera bila utajiti porez. Sinovima je stanove prodao jeftinije jer su bili neuređeni. Upozorio je sud i da su neki stanovi u susjednom kvartu procijenjeni na nižu vrijednost nego njegovi. Dio duga je, tvrdi, podmirio.

Sud je poklonio vjeru financijskom vještaku Zoranu Kastropilu i šefici Porezne u Omišu Marini Tomaš, koja je konstatirala nepravilnosti u poslovanju Investgradnje 2000, dok je obranu optuženika otklonio kao neosnovanu i usmjerenu otklanjanju kaznene odgovornosti.

Posebnih otegotnih okolnosti za okrivljenog nije bilo, dok je sud na olakotnoj strani cijenio dosadašnju neosuđivanost, primjereno držanje na sudu, obiteljske prilike te okolnost da je dio duga podmiren.