Par luđaka iz Dugog Rata ...

Vozač Jozo Dragošević jučer ujutro zatekao je na autobusu pet razbijenih bočnih stakala/Nikola VILIĆ- Najgora je situacija u Kaštelima, jer je policijska postaja tek u Trogiru, a najkulturniji je svit u Omišu, ako izuzmemo par 'luđaka' iz Dugog Rata - izjavio je Milivoj Čudina, kontrolor Prometa, komentiravši za Slobodnu Dalmaciju trenutnu "sigurnosnu situaciju" u vozilima javnog prijevoznika. Vožnja bez putne karte, uz taksi-konkurenciju, samo je jedan od uzroka gubitaka u Prometu, a više od teškog stanja u firmi kontrolore zabrinjavaju incidenti u autobusima i sve ćešći napadi na njih... A di su ona davna vrimena kad se u "šezdesetku" nije ni ulazilo ako tamo nije bila prava ekipa, pa bi se vratilo na Rivu, popilo još jednu kavu, pričekalo malu iz MIOC-a ili gimnazije...  pa krenulo doma tek oko 2, 2 i po ure, s pokaznom ili bez nje.

Piše: Mladen Banović

Razbijen autobusA kad bi gospoda kontrolori uletili, ako ih već nisi na vrime vidija i odmah izaša, lipo bi s njima popričali, bez tenzija, pa ako se već nisu smilovali siromašnom studentu s maturanticom oko vrata, bez problema bi se izašlo vanka, obično bi to bilo oko Mutograsa...

A onda, nema druge nego dignit prst, i obično bi brzo naletila neka dobra motorizirana duša ...

Neki dan san vidija jednog od tih kontrolora u Keruma, u Lori.

Čovjeka koji me barem petnaestak puta izbacio iz šezdesetke, sinjao sam dok smo zajedno prebirali po bogatom asortimanu manistre, nećkajući se oko Barille ili Cetine (uvijek Cetina! domaće je domaće... no on se odlučio za Barillu...) cijelo su se to vrijeme motala dica oko noga. Žena mu se malo dalje zadržala oko bakalara, prokušavajući dokučiti koji je u onoj gomili pravi, a koji falši, a koji najlipši ...

Opet smo se kasnije našli kod blagajnice... Čekajući u redu, a Božićno je bilo vrijeme, započeh napokon razgovor ...

Sjetio me se, a nije da su ta vremena bila baš jučer,... No kod njega, shvatih, kao da je vrijeme uistinu stalo, samo što mu djeca rastu. Nije više na "šezdesetki", sad je gradski jahač, a moga bi se uskoro, kaže, maknit sa ceste, dobit uredski posal, ili onaj u garaži ...

A onda, odjedanput, na vratima, dok smo izlazili... ispričah mu se za sve zajebancije, bit će da me ipak uhvatilo predbožićno raspoloženje, ispričah mu se za sva odugovlačenja na vratima, da mi je sada žao za sve ostale verbalne kerefeke kojima je bio izložen na "harmonici" i za sva uzaludna uvjeravanja u stilu "... pusti me samo još ovaj put, već sutra ću uzet pokaznu..." ili moje omiljeno opravdanje koje nisam baš bio u mogućnosti koristiti onoliko često koliko sam htio, "... ma prođi me se više, pa ne moraš me sad sramotit pred curom...".

Nasmijao se, "Ma znaš... vi ste bili mila majka prema ovima...", kaže mi naposljetku, "... da samo vidiš kakve su ove mlađe generacije...".

Zaželih mu, s kesama u ruci, sad već na parkiralištu, sritan Božić, puno zdravlja i što manje posla...

Bilo mu je drago.

Povezani članci

Who's Online

We have 165 guests and no members online