Quo Vadis Hrvatska?

feralJesmo li stvarno toliko nemoćni i bez trunka pameti i ponosa da ćemo dozvoliti potpunu devastaciju perspektive i dostojanstva nas i naših potomaka mireći se sa ponuđenim užasom života u američkom neoliberalnom modelu društva i sramotnom poniženju i nedostatku svake ljudskosti, a koji nam pripremaju naši grabežljivci preslikavajući sve najgore iz tog sistema? Pri tom naše najveće stranke HDZ i tobožnja ljevica SDP djeluju samo kozmetički i uopće ne diraju u srž problema, ne diraju u tajkunski, potpuno neljudski sistem koji pogoduje samo poremećenim, primitivnim grabežljivcima. Nitko niti da spomene progresivni porezni sistem Švedske ili njihovu društvenu solidarnost uz ostalo... Imamo li snage iznjedriti kao društvo, treću, intelektualnu, stručnu, humanu opciju? Ljude, pokret, stranku koja će prekinuti svekoliku duhovnu i materijalnu propast hrvatskog naroda, naroda koji ipak pripada mediteranskom duhovnom krugu...


TREĆI PUT?

Quo Vadis Hrvatska?

Piše: Petar Hajdić

Chris Hedges, dobitnik Pulitzerove nagrade, užasnut životom suvremenika u SAD-u, svojom najnovijom knjigom "Carstvo opsjena" šalje panične pozive, tražeći promjene i prekid ludila, vraćanje dostojanstva ljudima iz njegove okoline i ljudskoj rasi općenito.

charles hestonTako piše, prenoseći podatke iz službenih analiza američkih državnih tijela: Da su SAD (državu i privredne potencijale) oteli od naroda oligarsi, korporacije tj. uska, sebična politička i gospodarska elita.

Mala privilegirana skupina koja krade u ime novčarskih centara moći i njihovih interesa. Vlada pruža tek tehničku i stručnu potporu eliti koja slobodu i demokraciju definira kao dopuštenje nesputanog iskorištavanja stanovništva i radništva pretvarajući ih doslovno u kmetove jer više ne mogu zaraditi niti nadnicu dovoljnu za održavanje sebe i svoje obitelji (usprkos sve većoj primjeni znanosti i tehnologije).

Zbog osiromašenja stanovništva i smanjenog izdvajanja za školstvo, stradava obrazovanje kao najvrjednija civilizacijska tekovina. U državne se škole i školske programe ne ulaže. Trećina škola je toliko dotrajalo da to ometa nastavu. Knjižnice raskupusanih starih izdanja su devastirane. Nepismenost u Americi poprima epidemijske razmjere. Sedam milijuna Amerikanaca je nepismeno. Statistike kažu da još 27 milijuna Amerikanaca ne zna dovoljno dobro čitati i pisati da bi moglo ispuniti molbu za zaposlenje, a 30 milijuna ne može pročitati jednostavnu rečenicu (ABC News, 25. veljače 2008.). A 50 milijuna ljudi čitaju poput djece u četvrtom ili petom razredu osmoljetke. Gotovo trećina nacije je nepismena ili na granici pismenosti. Tako da 80 % američkih obitelji nije u 2007. godini kupilo ili pročitalo knjigu dok 33% maturanata nakon srednje škole više nikada u životu ne pročita knjigu. Ali zato televizija gori po cijeli dan šireći slikom vješte manipulacije, trivijalnosti i zaglupljivanje zabavom i banalnostima.

Sustav zdravstva posluje po načelu ostvarenja dobiti, pa će stanovništvo čak petinu svoje zarade odvajati za zdravstveno osiguranje koje nema i ne može si ga priuštiti preko 40 milijuna građana pa je polovica osobnih stečajeva uzrokovana nemogućnošću obitelji da podmire račune liječenja jer bez obzira koju policu osiguranja imali, osiguranje ni približno ne pokriva stvarne troškove teške bolesti ili nesretnog slučaja, pogotovo što ne možeš više, nakon što se razboliš, plaćati policu.

Zbog sulude Američke ideje da je njihov društveni sistem najbolji na svijetu i da ga, uz svoj interes, treba i silom braniti i nametati ostalima, nevjerojatne stotine milijardi dolara godišnje troše se isključivo na vojsku što generira ratove po svijetu, a iscrpljuje državni budžet koji onda ne može biti upotrebljen u interesu stanovništva.

mickey mouseZbog toga se hipotekarno plijene milijuni domova osiromašenih, nesretnih familija. Rastuća nezaposlenost razdire radništvo jer se sve manje investira u radna mjesta i proizvodnju (vojna industrija ni približno ne može osigurati potreban broj radnih mjesta). Svakodnevno nestajanje tisuća radnih mjesta prijeti da gospodarska kriza prijeđe u političku.

Institut pri Ratnoj školi kopnene vojske SAD-a i Nathan Freir autoritet i analitičar u dokumentima objavljenima 2008. godine slažu se da se vojska SAD-a mora pripremiti za brza povlačenja iz prekomorskih vojnih baza i silovito djelovanje protiv nemira koja bi mogla izbiti među vlastitim stanovništvom SAD-a. Time bi se priznao i na površinu isplivao već postojeći totalitarizam i teror nad stanovništvom u tobožnjoj demokraciji. Freir navodi da bi elita preko Ministarstva obrane vladala uvođenjem izvanrednog stanja.

Ovo su dakle razmatranja predstavnika "demokratskih" državnih institucija. Za to vrijeme novinari plaćenici vode politiku zaglupljivanja duhovno i materijalno osiromašenog stanovništva, skrivajući istinu trivijalnostima i tračevima o slavnima, namećući industriju zabave (kruha i igara) kao bijeg od stvarnosti. Svaki se glas i drugačije mišljenje pokušava blokirati i isključuje iz općenacionalnog dijaloga bojkotom od strane sredstava informiranja.

Amerika je dužna ostatku svijeta 12 tisuća milijardi dolara koje zbog investiranja u financijske transakcije (potpuni promašaj tržišne ekonomije), umjesto u proizvodnju, nikad neće moći vratiti, ali će zato u slučaju izgledne devalvacije dolara većina izgubiti svoje životne ušteđevine.

Kako ponestaje državnog novca u sustavu socijalne skrbi, tako se iz sustava izbacuju samohrane majke, korisnici potpora za plaćanje stanarine, smanjuju se prava nezaposlenih čiji se broj drastično povećava… Zbog toga ljudi pokušavaju raditi i po nekoliko privremenih poslova, ali su satnice katastrofalne, a ponestaje i poslova. Fondovi osiguranja za slučaj nezaposlenosti ostaju bez sredstava.

U svibnju 2008. svaki šesti Amerikanac je bio nezaposlen. Mentalno bolesni se ne primaju u ustanove nego prepuštaju ulici. Siromašni bez prihoda posežu za kriminalom pa SAD s 5% svjetske populacije, drži u svojim zatvorima 25% od ukupnog broja zatvorenika u svijetu. Svaki deveti crnac u dobi od 20 do 24 godine nalazi se iza rešetaka. Humanitarne ustanove su preplavljene tražiocima smještaja i hrane. Samo u 2008. godini broj tražioca pomoći popeo se za 30%. (Sve su ovo službeni podaci).Čitavih 36% pripadnika nekada bogatog američkog naroda svakodnevno se bori sa glađu dok istovremeno malobrojna grupa bogataša po broju i količini raspolaže sa najvećim svjetskim bogatstvom!

Za sve je to kriv neoliberalni kapitalizam koji su nametnuli elita i bankari na čelu s FED-om (Federalne rezerve države) što im je omogućilo pljačku naroda nesputanu bilokakvom regulacijom. Nesolidarni, vođeni gramzljivošću i egoizmom ti psihopatološki tipovi naprosto su podivljali. FED je privatna institucija i ti privatnici tobože posuđuju državi novac za ratne akcije i ostalo, a ustvari pljačkaju državu i narod financijskim inženjeringom i štampanjem dolara.

I upravo taj neoliberalni kapitalizam i to najgoru američku inačicu, hrvatska politička i tajkunska elita, ne zaostajući za američkim uzorima, u potpunosti preslikava u Hrvatskoj, jer im to omogućava najbržu i najveću otimačinu. Godine 1991. glasali smo za političke promjene, višestranačje i suverenitet, a ne za društvene promjene primjenom američkog predatorskog kapitalističkog sistema, a što je u većini, omogućilo kriminalcima da iskoristivši svoje trenutne pozicije u društvu, preotmu od Hrvata nacionalno bogatstvo.

Jesmo li stvarno toliko nemoćni i bez trunka pameti i ponosa da ćemo dozvoliti potpunu devastaciju perspektive i dostojanstva nas i naših potomaka mireći se sa ponuđenim užasom života u američkom modelu društva i sramotnom poniženju i nedostatku svake ljudskosti, a koji nam pripremaju naši grabežljivci preslikavajući sve najgore iz tog sistema?

Pri tom naše najveće stranke HDZ i tobožnja ljevica SDP djeluju samo kozmetički i uopće ne diraju u srž problema, ne diraju u tajkunski, potpuno neljudski sistem koji pogoduje samo poremećenim, primitivnim grabežljivcima. Nitko niti da spomene progresivni porezni sistem Švedske ili njihovu društvenu solidarnost uz ostalo...

Imamo li snage iznjedriti kao društvo, treću, intelektualnu, stručnu, humanu opciju? Ljude, pokret, stranku koja će prekinuti svekoliku duhovnu i materijalnu propast hrvatskog naroda, naroda koji ipak pripada mediteranskom duhovnom krugu.

Jer ne treba mijenjati samo postojeće stranke na vlasti koje su samo lice i naličje iste politike, već treba mijenjati društveni sistem koji će kompromisno biti prilagođen s jedne strane današnjem vremenu i svijetu, a s druge stupnju civiliziranosti društva i potrebama svih njezinih članova.

Čekajući primanje u Europsku zajednicu uljuljavamo se u nadu da će naše spašavanje netko drugi obaviti umjesto nas. Ali što nudi Europa? Tržište, neoliberalnu ekonomiju i borbu za profit koja pogoduje samo kapitalu i kapitalistima, a ne većini tj radnom stanovništvu!

U neoliberalizmu kapital je globalan i anacionalan. On vodi računa samo o profitu, a svo radničko stanovništvo svijeta postaje samo roba i sredstvo eksploatacije bez obzira na naciju. I dalje ćemo opljačkani od kapitala i profita, dobijati nadnice ispod egzistencijalnog minimuma i morati se boriti za najosnovnije ljudsko dostojanstvo, jer se Evropska zajednica tako ponaša i prema svom sadapripadajućem stanovništvu.

I u ekonomski najjačim članicama te zajednice, nezaposlenost raste, penzije su male i ugrožene, ogromna je nezaposlenost mladih i bezizlazna bezperspektivnost, a radništvo ugroženo nezaposlenošću traži dodatne poslove da bi sačuvalo minimum standarda. 20% mladih u dobi do 34 godine moralo se vratiti u roditeljski dom jer nema za najam ili kupovinu stambenog prostora, a one koji uopće nemaju posla srećemo na svakom koraku. Oni svako malo izlaze na trgove ili pale i prevrću automobile po gradovima Madrida, Pariza, Atene i otalih europskih gradova.

feral

Zbog profita, jeftinije radne snage, Evropa je većim djelom preselila proizvodnju na daleki istok ostavljajući svoje radništvo bez osnovnih temalja za dostojanstven život.

Nitko iz Evrope neće doći na naše prostore da nam nešto da, nego samo ako može uzeti, a puno jači financijski, imaju dovoljno snage i podmuklosti da nam sve preotmu dijeleći plijen sa našom prebogatom kapitalističkom klikom. A narod? Narod je, vidjeli smo na primjeru Amerike, samo potrošno dobro i profitna kategorija.

Treba li ljudskoj vrsti, a u ovom slučaju nama Hrvatima, takvo uređenje, takav život? Hrvati gdje srljate? Gdje srljaš Hrvatska?

Povezani članci

Who's Online

We have 162 guests and no members online