Vukovar: Hoće li se do nove obljetnice znati istina?

Bitka za Vukovar, u kojoj su, prema podatcima vukovarske bolnice, do sloma obrane grada 18. studenoga 1991. ubijena ili poginula 1.624 branitelja i civila, te ranjeno njih 1.219, počela je 25. kolovoza, kada su JNA i srpske paravojne formacije krenule u opći tenkovsko–pješadijski napad. Prema podatcima bolnice, u agresiji na Vukovar i okupaciji toga grada ubijeno je ili poginulo oko 3.600 branitelja i civila. Opkoljeni grad branilo je oko 1.800 pripadnika Zbora narodne garde i policije, te dobrovoljaca HOS-a koji su bili pripadnici 204. brigade Hrvatske vojske. Ubijeno je ili poginulo 3.600 ljudi. Nakon što je agresor zauzeo Vukovar, koji je potpuno razrušen, protjerano je oko 22 tisuće Hrvata i pripadnika ostalih narodnosti, a u srpske logore odvedeno je nekoliko tisuće branitelja i civila. Nad zatočenim vukovarskim braniteljima i civilima počinjeni su mnogi zločini, a na nekadašnjem poljoprivrednom dobru “Ovčara”, između ostalog, ubijeno je 200 branitelja i civila odvedenih 19. studenoga iz vukovarske bolnice. Oni su zakopani u masovnoj grobnici.

Vukovar. 26 godina poslije. Cijela domovina prisjeća se tragičnih događaja i sa svih smo strana zasuti svjedočanstvima i slikama koje su iznad svakog komentara. Ipak, o Vukovaru još uvijek nema istine. Umjesto povijesnog odmaka potrebnog za znanstvene i cjelovite rezultate, najkrvaviji događaj u novijoj hrvatskoj povijesti se, nažalost, sve se više mistificira, čime potraga za istinom nailazi na gustom maglom obavijene prepreke.

Vukovar. 18. studenog. Dan sjećanja na Grad. Jedini je dan kada Hrvatska stvarno misli na ovaj grad i prisjeća se onoga što je on učinio za obranu Hrvatske. Prilika je to i da se prisjetimo i svih nerazjašnjenih okolnosti oko uzroka njegova pada, odnosno pitanja je li se mogao spriječiti. Te odgovore do dan danas nismo doznali. Umjesto neke naše istine, u prisjetimo se očajničkih vapaja i optužnice legendarnog izvjestitelja Hrvatskog radija Siniše Glavaševića, po uzoru na legendarni Zolin "J´accuse", koju su mediji danas uglavnom zaboravili, u jednom od njegovih posljednjih javljanja iz Vukovara u studenome 1991.

"...Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta, te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo. Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike..."

"...Optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se, da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam..." - izvještavao je tada Glavašević.


Vukovar. 19. studenog 2017. Posjetitelji odlaze. Građani ostaju u polupustom gradu gdje je život skup, a plaća niska, ako je uopće i ima, gdje od velikih tvrtki postoji još samo tvornica obuće "Borovo", pred stečajem. Grad je ovo ljudi koji nemaju posao, grad bez investicija, čija mladost odlaze u potrazi za poslom i boljom budućnošću u inozemstvo, grad gdje postoje srpski i hrvatski kafići, a djeca idu u istu školu ali u odvojene razrede...

Novinar Nedžad Haznadar koji je bio ratni reporter u gradu na Dunavu na 26. obljetnicu pada grada posjetio je Vukovar s Brankom Borkovićem, Mladim Jastrebom i posljednjim zapovjednikom Vukovara, te  Marinom Vidićem Bilim, ratnim vladinim povjerenikom za Vukovar. Ta dvojica njegovih suputnika izdajnici su, krivci za pad Vukovara! Uz njih su na popisu i glavni zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković Stari Jastreb, Nikola i Ljiljana Toth, Danijel Rehak... To je barem službeni stav Republike Hrvatske i do dan danas nije promijenjen. Zaključak je to takozvane “Manolićeve komisije” koju su uz tog praoca hrvatske i jugoslavenske obavještajne službe vodili njegovi najbliži, Josip Perković i Zdravko Mustač, nedavno osuđeni na doživotne zatvorske kazne na münchenskom Zemaljskom sudu zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Komisija je zasjedala samo mjesec dana i “sve” su odmah i nedvojbeno utvrdili, piše Haznadar na stranicama današenjeg Večernjeg lista.

Vukovar. Jednog ljepog sunčanog dana. Školska djeca su u istim klupama i imaju iste mogućnosti, dječje brige i veselja i lako razbijaju i posljednje predrasude koje su im na leđa natovarili njihovi roditelji. Grad je pun mladosti. Cvate poduzetništvo. Posla ima za sve one koji žele raditi, učiti, napredovati, osigurati budućnost sebi i svojoj obitelji. Uz vodotoranj, vukovarsku bolnicu, Ovčaru, Vukovar ima i druge, sve više prepoznatljivije simbole. golubicu, muzeje, Vuku, znanstvene institute, splavove, kruzere, filmski festival, restorane, knjižnice, parkove, vibrantnu poslovnu zajednicu, jaku startup scenu, muzeje, borosane, šarane i fiš paprikaš, podrume dobrog vina, izvan grada nepregledna polja puna pšenice i ostalih kultura koje se pametno navodnjavaju, izletišta koja su vikendom i praznikom puna mještana i gostiju, a pogotovo kad svane ovakav lijep i sunčan dan.

Vukovar. Sutra. Dobro, prekosutra. Još jedan lijep hrvatski grad, ugodan za življenje. Grad kakav njegovi građani i cijela Hrvatska zaslužuju.

Povezani članci

Who's Online

We have 111 guests and no members online