Renato Čupić: 30 godina poslije..

30 godina od Vukovara nismo uspjeli državu napraviti boljom. Da političarima uopće šta Vukovar znači, osim onog ljudskog poklanjanja žrtvama i jeftinog PR-a slikavanja, ne bi danas ministricu progonili europski organi reda, ne bi bivši premijer bio u zatvoru, ne bi DORH "zametnuo" spise, ne bi desničari poticali ljude da se ne cijepe i time ih gurali u smrt, ne bi bili 10. na svijetu po smrtnosti od korone, ne bi bilo 20% stanovništva manje ...
A mi sve to jesmo. I dobar dio političara i dobar dio naroda. Usporedo s Bugarskom i Rumunjskom. U kupovnoj moći i cijepljenju. U ubiranju i žicanju od države, zamisli pola milijarde kuna za biti majka. Svi radni građani Zagreba plaćaju zdravim roditeljima da kod kuće čuvaju svoju zdravu djecu. I ovi se bune šta će to izgubiti. Oni prosvjeduju ne što je puno ljudi mrtvo (10. u svijetu?!) nego jer ne žele da sad njima netko gura štapić u nos.
Samo dobrota i darežljivost Europske unije nas drži iznad vode u svom našem neredu i krađi. Kupuju nam autobuse, grade mostove, vrtiće, škole, dovode vodu i kanalizaciju. Pa i taj turizam kao posljedica članstva. Da nije EU-a bili bi u rangu sa Srbijom. Grebali bi dno.
I dalje se hvalimo samo koliko novaca smo uspjeli užicati od Europe. Kao kakav Matan. Prosjak od zanata. A koliko toga smo sami napravili? Kao amebe, kad nas EU prstom pogurne, nešto se krećemo.
Nije žrtva koju je Vukovar dao bila uzaludna. Omogućila nam je sve preduvjete, našu državu, neovisnu. Onakva kakva jedina i može biti.
Dobili smo veliku priliku koju nismo iskoristili. Koju su mnogi iskoristili i koriste i dalje samo za sebe. Ovo preostalo naroda puši PR priče o nekom boljem životu dok gledaju tupaste izjave predsjednika šmrkavca, opravdanja premijera, glupaste referendume oporbe ... u stvarnosti razjedinjenog naroda na 10 strana dok država stoji u mjestu 25 godina.
I odavno nemamo koga kriviti. Ovo smo mi. Naša neovisna država. Naših ruku plodovi. Jadni i tužni. Na dnu EU-a.
Mnogi su otišli vani, ne želeći biti ni jedna od 10 razjedinjenih strana. I tamo će ostati jer ovdje nisu imali ni minimum minimuma za život. Jer tko bi otišao od svoje rodne grude. Neovisne.
Prvi dodir s uređenom državom će ih ostaviti vani. Dosta je otić na šalter. Ah da, koji šalter. Nakon EU-a drugi najveći investitor u Hrvatsku su djeca koja šalju novce roditeljima.
I tako, od naše neovisnost ostali smo u stvarnosti ovisni. Ne o omraženoj bivšoj tvorevini nego o Europskoj uniji. Našim ćaćom i materom. Jer roditeljima zovi one koji te hrane. I neka smo, spas nam je  ovako nesposobnima i svadljivima.
Neka je vječna slava i hvala onima koji su dali najviše za ovu priliku koju nismo iskoristili. Svoje živote.

Izvor: FB Renato Čupić

Slika: Usporedba kupovne moći zemalja EU slika je koja će nam sve reći...

Kupovna nemoć

Povezani članci

Who's Online

We have 343 guests and no members online