Boškovićeva godina

Ruđer BoškovićOve se godine navršava 300 godina od rođenja svjetski znamenitog hrvatskog fizičara, matematičara, astronoma, geodeta, inženjera, pjesnika, filozofa i diplomata Ruđera Josipa Boškovića (Dubrovnik, 18. svibnja 1711. - Milano, 13. veljače 1787.) Kao i svojedobno, Bošković i danas slovi kao jedan od najsvestranijih, upravo renesansnih duhova, te ga se ubraja među najistaknutije svjetske znanstvenike njegova vremena. Upravo zato je ovu godinu na prijedlog Vlade hrvatski Sabor proglasio Boškovićevom godinom ...


USUSRET 300. GODIŠNJICI ROĐENJA RUĐERA BOŠKOVIĆA

Čovjek koji je anticipirao temeljna načela moderne fizike

Piše: Goran Pandža / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Ruđer Bošković Temeljno obrazovanje stekao je u rodnom Dubrovniku. Kad je navršio 15 godina kao darovit učenik odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. Nakon šest godina studija 1732. diplomirao je filozofiju i teologiju. Potom biva zaređen za svećenika i stupa u red Družbe Isusove. Nekoliko godina kasnije, točnije 1740., imenovan je profesorom matematike.

Boškovića su zanimale sve važnije znanstvene discipline njegova vremena. Ipak, uz originalnu teoriju prirodne filozofije, Bošković je najveći doprinos dao upravo na području matematike, fizike i astronomije.

Bavio se mnogim matematičkim problemima: beskonačno malim veličinama, logaritmima negativnih brojeva, problemom tijela maksimalne atrakcije itd. U svojoj knjizi "Elementa matheseos universae" daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug.

U raspravi "De aestu maris" (1747.), prvi među matematičarima govori o neeuklidskoj geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, te predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se danas koristi.

S uspjehom se ogledao i na polju astronomije. Iz tog područja znanosti objavio je pet knjiga pod nazivom "Opera pertinentia ad opticam et astronomiam". U njima izlaže svoju teoriju o aberaciji svjetlosti te, kao i Einstein, smatra brzinu svjetlosti konstantnom. I on smatra da su prostor i vrijeme relativni.

Ruđer BoškovićIspitujući krivulju astronomske refrakcije, prvi određuje visinu troposfere. Iz tri opažanja Sunčevih pjega određuje rotaciju Sunca i njegov promjer, izvodi jednadžbu šestog stupnja za kretanje kometa. Zvijezde promatra kao veća ili manja sunca.

Zvjezdarnica u Breri blizu Milana, za koju je izradio planove, bila je najmodernija u svoje vrijeme. Bošković je udario temelje praktičnoj astronomiji jer je prvi uputio na potrebu ispitivanja pogrešaka mjernih instrumenata te dao formule za njihove ispravke.

Kao geodet Bošković je iznio ideju o geoidu kao obliku Zemlje te prvi obraća pozornost na skretanja vertikala, što je prema njegovu mišljenju posljedica nerazmjerne raspodjele masa na površini Zemlje.

U tu je svrhu, zajedno s Christopherom Maireom, izveo mjerenje meridijanskog luka između Rima i Riminija i razvio mrežu trokuta s dvjema geodetskim osnovicama kraj Rima i Riminija. U optici je poznat po instrumentima kao što je prizma s promjenjivim kutom i kružni mikrometar.

Međutim, možda najznačajnije njegovo djelo je "Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon sila koji postoji u prirodi" (objavljena na latinskom izvorniku u Beču, 1758., a potom u Veneciji 1763. godine, te u engleskom prijevodu, u Londonu 1922. godine) kojom je Bošković anticipirao temeljna načela moderne fizike.

U svom dinamičkom atomizmu Bošković je nastojao posredovati i prevladati suprotnosti između Newtonova korpuskularnog atomizma i Leibnizove koncepcije monada kao duševnih atoma.

Za razliku od tada važećeg shvaćanja atoma kao protežnih čestica, Bošković razlaže materiju na atome koje razumijeva kao neprotežne točke što po sebi raspolažu silom ustrajnosti, a u uzajamnom odnosu djeluju kao središte privlačnih ili odbojnih sila.

Sam o tome kaže: "Materija se sastoji od točaka potpuno jednostavnih, nedjeljivih, neprotežnih i međusobno odijeljenih". To što su točke odijeljene jedna od druge pretpostavlja da je prostor diskontinuiran, ali istodobno i neproničan jer nijedna točka ne može pasti u drugu zbog djelovanja dviju suprotnih sila.

model atomaNaime, točke ili središta sila međusobno se privlače ili odbijaju ovisno o udaljenosti. Pri malim udaljenostima djeluje odbojna sila, a njena vrijednost raste do neizmjernosti ako udaljenost između točaka teži prema nuli. Povećava li se udaljenost među točkama, tada će se odbojna sila smanjivati do nule, zatim prijeći u suprotnu, privlačnu silu, rasti do najviše vrijednosti, zatim opet padati do nule, prijeći u odbojnu silu, i tako u krug.

Među suvremenicima Voltaire se divi Boškovićevu radu koji pruža jedan drukčiji fizikalni pogled na svijet, nasuprot Newtonovu korpuskularnom atomizmu. Među kasnijim filozofima Boškovića je osobito cijenio Friedrich Nietzsche koji je Boškoviću priznavao da je prvi dokazao i prekinuo "pričinu o protežnosti materije".

"Što se tiče materijalističke atomistike, ona pripada u dosad najbolje pobijene teorije koje postoje, i vjerojatno nema danas u Europi nijednog među učenjacima koji bi bio tako neučen da bi - izuzev u svagdašnjoj upotrebi - toj teoriji pridavao kakvo ozbiljnije značenje", kaže Nietzsche napominjući da za to ponajviše valja zahvaliti Boškoviću koji je zajedno s Kopernikom bio najznačajniji protivnik materijalističkih pričina.

"Bošković nas je naučio da se odreknemo vjere u ono posljednje što je od zemlje ostalo 'čvrsto', vjere u 'tvar', u 'materiju', u sićušno-zemljani i grudičasti atom. To je bio najveći trijumf nad osjetilnošću koji je dosad bio izvojevan na zemlji", tako je s neskrivenim oduševljenjem o Boškoviću govorio Nietzsche.

Svojom atomističkom koncepcijom prirode Bošković je nesumnjivo zauzimao trajno istaknuto mjesto u povijesti filozofije, a i mnogi ga znanstvenici smatraju pretečom moderne fizike. Tako je i Bohrov model atoma izravan potomak Boškovićeva modela.

Ono što je pritom zanimljivo istaknuti jest Boškovićeva filozofska nepristranost i znanstveno-istraživačka emancipiranost. Iako je bio svećenik nije se libio prihvatiti i one spoznaje koje nisu bile u skladu sa službenim naukom Crkve. To potvrđuje i činjenica da se kao znanstvenik neskriveno zalagao za Kopernikov heliocentrični sustav.

prema zvjezdama

Ruđer Bošković je bio ugledna i cijenjena ličnost svoga vremena. Ruska akademija znanosti ga prima za člana u Sankt Petersburgu. Francuska ga je 1773., kad je ukinut isusovački red, imenovala ravnateljem optike za mornaricu. Bio je poznat i kao inženjer, pjesnik i diplomat.

Kao inženjer, na zahtjev pape Benedikta XIV. napravio je planove za popravak apsida i kupola crkve svetog Petra u Rimu i radio na isušivanju močvara u Italiji.

Kao diplomat odlazi u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik pruža usluge Francuskoj i na taj način krši svoju neutralnost. Tada biva i primljen u londonski Royal Society.

Umro je u Milanu, a pokopan je u crkvi sv. Maria Podone.

Povezani članci

Who's Online

We have 211 guests and no members online