Kako ne upropastiti vlastiti život tražeći pravu ljubav

smišnicaNajveći broj ljubavnih problema i najviše ljubavne patnje proistječe upravo iz toga što pojedinac ne razlikuje ljubav kojoj teži od vlastite predodžbe o ljubavi i što ne shvaća kako njegova slika o ljubavi oblikuje i utječe na njegovo razmišljanje, na njegove ljubavne osjećaje i na njegovo ponašanje u ljubavnom životu.., piše psihoterapeut dr. Zoran Milivojević u knjizi "Formule ljubavi", koja suprotno naslovu, uopće nije knjiga o ljubavi, nego knjiga o predodžbama o ljubavi. A njih imamo svi... Ljubav je, ukratko, sve ono što ljudi vjeruju da ljubav jest i, istodobno, ništa od toga... 


LJUBAV JE

Tiranija 'prave ljubavi'

Piše: Tanja Tolić / Jutarnji list
Izvor: Jutarnji list

 
U hollywoodskom hitu "Jerry Maguire" Tom Cruise glumi sportskog agenta koji počinje iz početka nakon što dobije otkaz jer je javno raskrinkao prljavi svijet sportskog menadžmenta. Tom, odnosno Jerry, preko noći se od beskrupuloznog tipa pretvori u idealista koji svoje klijente želi tretirati kao ljude.

Kako to obično biva na filmu, u tome ne nailazi na podršku osim kod 26-godišnje samohrane majke Dorothy (glumi ju Renée Zellweger) koja je u njegovoj bivšoj tvrtki radila kao tajnica.

Dorothy je, naravno, zaljubljena u Jerryja. Jerry je, naravno, zaljubljen u posao, bez obzira na novotkriveni idealizam. Veći dio filma odvija se u sljedećoj dinamici - Jerry ganja klijente, Dorothy mu srnećim pogledom pokušava dati do znanja da ga voli i podržava.
 
Ultimativna ljubav ili glupost?
 
U ljubavnoj priči koja se odvija na rubovima potrage za sportskom moralnošću, Dorothy najprije svojoj prijateljici kaže sljedeće: "Volim ga! Volim ga zbog toga što želi postati. I volim ga zbog toga što već gotovo jest." Potom Dorothy i Jerry malo razgovaraju:

Jerry Maguire: "Što hoćeš od mene? Moju dušu?"
Dorothy: "Zašto ne? Zaslužujem barem toliko."

I onda konačno, pred kraj film, kad Jerry shvati da je bitna i ljubav, a ne samo poslovni uspjeh - predaja:

Jerry Maguire: "Volim te. Ti... ti me ispunjavaš. A ja samo..."
Dorothy: "Začepi, samo začepi. Imao si me već kad si izgovorio 'zdravo'."

Jerryjeva rečenica "Ti me ispunjavaš", odnosno "You complete me" jedna je od onih koje se citiraju i danas, 13 godina otkako je film snimljen.

Ona je podjednako, romantičarima, izraz ultimativne ljubavi koju muškarac može sažeti u jednu rečenicu i, skepticima, ultimativna glupost koja je ikad izrečena na velikom ekranu.


'Formule ljubavi'

Ukratko, kad bismo primijenili analizu koju preporučuje srpski psihoterapeut dr. Zoran Milivojević u knjizi "Formule ljubavi", Dorothy uopće nije zaljubljena u Jerryja, nego u svoju ideju Jerryja, dok je Jerry zaljubljen... pa vjerojatno ni on sam ne zna u što.

Zanimljivo bi zapravo bilo vidjeti nastavak filma koji bi se bavio odnosom to dvoje izmišljenih likova - u kojem trenutku bi požrtvovna Dorothy dosadila Jerryju pa bi on potražio neku zanimljiviju ženu i kada bi Dorothy konačno "progledala" i shvatila da ju Jerry uopće ne percipira kao samostalno biće, nego kao potporu njegovu narcisoidnom projektu. Sebi samome.

"Formule ljubavi", s podnaslovom "Kako ne upropastiti vlastiti život tražeći pravu ljubav", koju je u Hrvatskoj objavila Mozaik knjiga, u samo je nekoliko mjeseci postala pravi hit.

U Srbiji je danas već kultno štivo, knjiga koja se preporučuje svima onima koji se žele izliječiti od iluzije zaljubljenosti i "zakačiti" na realnu stvar - ljubav.
 

Iskrivljene slike

 
Autor, inače predavač na Sveučilištu Sigmunda Freuda u Beču i psihoterapeut s dugogodišnjim iskustvom, iza sebe ima već niz uspješnica - pisao je o emocijama, roditeljstvu, ovisnostima. Za "Formule ljubavi", kako sam piše u uvodu, prešao je dug put.

Prve bilješke nastale su u njegovim studentskim danima, dok je pokušavao shvatiti vlastito iskustvo i osloboditi se ljubavne patnje, odnosno, kako bi to danas rekao, tiranije vlastite predodžbe o pravoj ljubavi.

Kasnije, tijekom psihoterapijskog treninga i na počecima prakse, susreo se s različitim predodžbama o ljubavi. Još kasnije, kao iskusan psihoterapeut, shvatio je da je riječ o jednom ograničenom, relativnom malom broju iskrivljenih slika o ljubavi, pa ih je odlučio sistematizirati i ponuditi širokoj publici.

"Formule ljubavi" tako, suprotno naslovu, uopće nisu knjiga o ljubavi, nego knjiga o predodžbama o ljubavi. A njih imamo svi.
 

Reduciranje ljubavi
 
festa"Najveći broj ljubavnih problema i najviše ljubavne patnje proistječe upravo iz toga što pojedinac ne razlikuje ljubav kojoj teži od vlastite predodžbe o ljubavi i što ne shvaća kako njegova slika o ljubavi oblikuje i utječe na njegovo razmišljanje, na njegove ljubavne osjećaje i na njegovo ponašanje u ljubavnom životu", piše Milivojević.

Ljubav je, ukratko, sve ono što ljudi vjeruju da ljubav jest i, istodobno, ništa od toga. U knjizi autor pojam "prava ljubav" - tako duboko ukorijenjen u zapadnu kulturu, u različite Dorothy ovoga svijeta - koristi za iskrivljenu sliku o partnerskoj ljubavi, dok pojam "stvarna ljubav" koristi za onu ljubav koja je posljedica ispravne predodžbe o partnerskoj ljubavi.

Prava je ljubav željena, idealizirana ljubav, dok je stvarna ljubav kvalitetan odnos ljubavi zasnovan na ispravnim i realnim slikama o sebi, partneru i međusobnom odnosu.

Već na početku knjige Milivojević odmah razbija jednu ljubavnu dogmu: ljubav ne postoji po sebi i za sebe, nego postoji samo biće koje voli i koje je voljeno.

Ljubav nije samo osjećaj ljubavi, nego je prije svega odnos zasnovan na tom osjećaju. Ljubav nije jedinstveni osjećaj ugode, nego kompleksni sklop različitih emocionalnih reakcija, odnosno sustav osjećaja ljubavi. Ljubav je kompleksna i svakako se ne može svesti na "You complete me".

Reduciranje ljubavi na osjećaj voljenja i osjećaj voljenosti ima brojne nedostatke.

Prvi je nedostatak u tome što osjećaj ljubavi jednostavno nije dovoljan: ljudi žele da netko tko ih voli to i pokaže. Druga je zamjerka što su kriteriji koji ljubav određuju na temelju osjećaja krajnje nepouzdani: osjećaji se ne osjećaju stalno, osjećaji su nestabilni.

Neprestano osjećanje ljubavi nije ljubav, nego zaljubljenost, a zaljubljenost je po svojoj suštini različita od stvarne ljubavi.

Mi volimo i kada prema drugoj osobi nemamo osjećaj ljubavi. Majka koja voli dijete zna da ga voli i kad je ljuta na njega zbog nekog njegovog postupka.

Ljubav je istodobno i stav i odnos prema nekoj osobi, odnosno znanje o tome što prema njoj osjećamo bez obzira na to osjećamo li to upravo tog trenutka.
 
To je jako bitno jer možemo imati ugodne osjećaje i prema ljudima koje ne volimo.

Ljudi koji to jasno ne razgraničavaju skloni su protumačiti da je sviđanje isto što i ljubav, da je osjećaj lijepoga isto što i ljubav, da je zaljubljenost isto što i ljubav, da su seksualno uzbuđenje i seksualni užitak isto što i ljubav.


Zaljubljene u budale
 
Banalizirano do krajnosti, to je razlog zašto se neke žene zaljubljuju u budale (sigurno postoje i muškarci koji se zaljubljuju u budalašice, no činjenica je da su žene tome ipak sklonije).

Ljudi, naglašava Milivojević, nisu biljarske kugle pa da sudar jedne kugle s drugom prouzroči kretanje druge. U međuljudskim odnosim ne vladaju zakoni grubih fizičkih sila. Drugim riječima, zaboravite na izjave kao što su: osvojio ju je, zaludjela ga je, uvukla mu se pod kožu, hipnotizirala ga je.

To su naše projekcije, naše predodžbe o ljubavi. To što se, na primjer, Romeo na prvi pogled zaljubio u Juliju nema nikakve veze s Julijom, nego s Romeom.

On je ugledao Juliju (podražaj), njoj pripisao određene osobine, dao joj određeno značenje, a onda odreagirao zaljubljivanjem kao da Julija sve to doista jest.

Dakle, Romeo je odgovoran za svoje zaljubljivanje, a ne Julija. Nije mu ona ništa učinila.

Taj je dio naravno teško progutati jer je zapadna kultura sagrađena na mitu o romantičnoj ljubavi. Predodžbe o ljubavi su zapravo naše subjektivne definicije ljubavi za koje smo uvjereni da su istinite.

One se, objašnjava Milivojević u knjizi, formiraju u djetinjstvu i mladosti, u razdobljima kada osoba još nema dovoljno informacija, kada još nije kognitivno zrela i kada nema iskustva. Dakle, zbog toga su vrlo često iskrivljene, idealizirane ili na neki drugi način disfunkcionalne.

Upravo zbog toga su prve ljubavi toliko "fatalne": sukobljavaju se naše predodžbe o stvarnosti (o ljubavi koja se traži) sa stvarnošću (ljubav koja se dobiva).

Svako zaljubljivanje i svako razočaranje poziv je na preispitivanje i mijenjanje slike o ljubavi.

Međutim, većina mladih ljudi ne želi je mijenjati, nego nastoji stvarnost uklopiti u nju. Zbog čega slijede nova razočaranja i tako počinje idealistička potraga za pravim partnerom i pravom ljubavi.

Što je iskrivljena predodžba rigidnija, to traženje postaje dulje, a kada prođe dovoljno godina u neuspješnom traženju, ono postaje panična potjera. Poznato?
 

Princ ili svinjar
 
Naše slike nekad su toliko razrađene da su pravi mali ljubavni scenariji ili romani - sanjamo o potpunom predavanju, potpunom pripadanju, potpunom razumijevanju, iskrenosti, stalnoj obostranoj strasti.

Naglasak je na - sanjamo. Jer u sudaru s realnošću princ na bijelom konju nerijetko se pretvara u, kako ga autor naziva - svinjara.

Žene su posebno sklone ostajati u vezama sa svinjarima jer se nadaju da će se partner promijeniti i poboljšati. Da će jednom, nekad, negdje, konačno ući u njezinu predodžbu o ljubavi i pretvoriti se u tog prokletog princa.

No, pitanje je u koga smo se to zaljubili, osobito na prvi pogled? Kako se možemo zaljubiti u nekoga koga prvi put vidimo ili jako kratko poznajemo?

Slijedi odgovor: onoga trenutka kada uočimo neku bitnu sličnost osobe koja se pojavila pred nama sa sadržajem naše vlastite predodžbe o pravom partneru, pokreće se cjelokupni psihički mehanizam koji sudjeluju u zaljubljivanju.
 

Fantazija ili stvarnost?
 
Dakle, nismo se zaljubili u osobu, nego smo na neki način "iskoristili" novu osobu u našem životu da se ponovno zaljubimo u našu sliku o ljubavi, da u nju unesemo nove osjećaje i tako je održimo živom.

Drugim riječima, osoba koja je psihički zrela ne može se zaljubiti. Zaljubljuju se samo one osobe koje nisu izgradile vlastiti identitet zasnovan na stvarnosti i koje nisu sposobne sagledati stvarnost drugoga.

Znači li to da autentična i samostalna osoba, izgubivši sposobnost zaljubljivanja, gubi i maštu i postaje neka vrsta računala?

Ne, odgovara Milivojević. Zreloj osobi se netko i dalje može svidjeti na prvi pogled, ili drugi ili treći. Zrela osoba također može intenzivno maštati o toj osobi, ali fantazije doživljava kao fantazije, a ne kao stvarnost.

Pouka je - treba birati takve partnere čije nam kvalitete dovoljno vrijede, a čije nam mane ne smetaju suviše.

U tome "Formule ljubavi" itekako mogu pomoći, iako Milivojević nije, kaže, napisao ovu knjigu da bi postala priručnik za partnersku ljubav.

Knjiga, međutim, može postati priručnik na putu potrage za odgovorima - tko sam, što želim, što maštam i što je realno.

U ljubavi, naravno.

Povezani članci

Who's Online

We have 192 guests and no members online