Studentice, bivše ljubavi i prijatelji gastarbajteri

Predblagdansko vrijeme je vrijeme kad se iz metropole spuste studenti doma na materinu spizu, a radnici u boljim poduzećima (da, postoji još nekoliko takvih) koriste zadnje dane godišnjeg odmora da bi na kauču ispod bora ili oko punog blagdanskog stola nazdravili polaganom odlasku još jedne radne godine, nadajući se da će iduća biti barem zeru bolja. Blagdansko vrijeme je vrijeme kad ti se u prolazu na ulici javljaju ne samo bivše, nikad prežaljene ljubavi, već i smišnice iz prošlosti na koje si već odavno zaboravio, a u kafiću ture šalju prijatelji i poznanici koje nisi vidio od stoljeća sedmog ili od druge godine faksa. Nekako ti danas to dođe na isto. Di si? Što radiš? Kako djeca? Druga žena, kažeš? Evo ja još nisam naišao ni na prvu. Lipo, u pet minuta odradiš cjelogodišnji check-up, popije se piće, dva.. Idem stari, bilo mi je drago, čekaju me tamo iza ugla, nevješto slažem, vidimo se na fejsu ili na lito...

Mate mi je susjed za kojeg bih se zakleo da sam ga vidio prošlog tjedna, dok je dolazio s posla, dok se iz vrtića ženi doma vraćao s najdražom, nema tome par dana da sam mu klimnio za susjednim stolom u Rivice, ili ga susreo na ulici u prolazu, u redu pred kasom u Studenca ili na nekoj vatrogasnoj fešti ispred Doma...

Mate je tek sinoć stigao s Munchenskog bauštela. Nije ga bilo doma pola godine. Pa ipak je sritan ka malo dite. Ima posla. Toliko da se radi od jutra do mraka. Plaća stiže u dan točno. Plaćen je svaki prekovremeni. Nema da će nešto kasnit ili nedajbože falit. Ne žali se ni na šta. Osim što ga nema doma. Već pola godine. Mate iz moje ulice. Mate gastarbajter.

IMAMO HRVATSKU, NEMAMO POSLA

Tekst i slika:  Mladen Banović

Povezani članci

Who's Online

We have 210 guests and no members online