Jesenji dan

U jesenji dan tuge se skupe
da svojim kranom srce izvuku,
da mučkom snagom žestine tupe
posljednju nadu u meni zatuku.

Na prozore kucaju kapljice
prateći ljeto zadnjom sonatom,
a vjetri hitri progone ptice
kiteći grane najsuhljim zlatom.

Nad životom oblaci se vuku
dok sijede kose grada gledam,
ta blatna jesen pruža mi ruku
da komad sunca skrivenog predam.

Ali ja ga ne dam. I dati ga neću.
U dubinu duše prkosno ga sklanjam.
Jer kad prođe zima i proljeće dođe.
Još hoću da volim. Još želim da sanjam.

   - Drago Britvić


POEZIJA

Drago Britvić bio je poznati hrvatski pjesnik, novinar i tekstopisac te jedan od najnagrađivanijih autora stihova glazbenih festivala. Popularnost je stekao kao autor velikog broja uspješnih skladbi i šansona, među kojima se ističu “Potraži me u predgrađu”, “Milioner”, “Kockar”, “Proplakat će zora”, “Pod starim krovovima”, “Svirci moji” i mnoge, mnoge druge.


Pravo je vrijeme da se podsjetimo lijepih stihova o kišovitom godišnjem dobu. Jesen nam je stigla, lišće polako mijenja boje, sve rjeđe stižem za dana na more, dolazi vrijeme za još jednu noćnu deku..  Nekog drugog grije i jesenja ljubav, ja pritvaram širom otvoreni prozor..

Pročitajte još jednu lijepu pjesmu.. o jeseni.


JESENJE JUTRO

Obukoh se.
Prozoru priđoh,
a vani: jesen.
Moj prijatelj uđe u mokrom kaputu
i cijelu mi sobu namiriše kišom.
Ne veli ni: zdravo!
Sjedne.
Zanesen
izusti: "Jesen".
Ta riječ je bila tako svježa
ko naranča na grani
nakon kiše.

  - Dobriša Cesarić



A valjalo bi zaključiti ovu jesensku večer i pjesmom za one prijatelje koji više nisu ovdje s nama.. Ne brinite, dobro su oni. U Njemačkoj su, Irskoj, daleko od HDZSDP uhljeba, na (IT)baušteli... jer, kako kaže Matoš "..ovdje im je sreća omrknula, da ne grane više nikad.."


DOMOVINI IZ TUĐINE

Došla jesen! Hladan vjetar duva,
Jad me bije pustoj u tuđini,
Sve mi osta tamo za oblacima,
Tamo, — tamo, ah — u domovini!
Tamo gdje se grad pod brdom diže,
— Naše slave znamen pomlađeni —
Tamo mi je sreća omrknula,
Da ne grane više nikad meni.
Zbogom, oče, i ti, majko — zbogom!
Vaše dijete muči jad i bijeda,
Srce mu je bolom otrovano,
Već je puklo od golemog jeda!
Zbogom i ti, čija divna slika
Duh mi prati kao slatka sjena,
Zbogom, Branko! Uvelo nam cvijeće,
Nesta sreće, osta uspomena!
Zbogom, raju! Oj, da ovaj vijor
Suze moje do tebe ponese,
Da ih stvori bisernim pozdravom
I u tvoja čarna njedra strese!
Zbogom, Branko! Dušo! Bez tebe mi
Smrt je ovo grozno grobovanje,
A sloboda u toj tuđoj zemlji
Teža mi je nego robovanje!
Zbogom da ste, polja i doline,
Župni humci i vrletne gore,
Guste šume, grozdni vinogradi!
Zbogom i ti, Jadrijansko more!
Bože! Kad će moje žedne grudi
Napiti se zraka hrvatskoga?!
Domovino! Kad će tvoje sunce
Ogrijati vjernog sina tvoga?
Dan će doći, — oj, pred dušom mojom
Sinu sablje Zvonimira blijesak,
Puške bruje, barjaci vijore,
Kanda čujem topa grom i trijesak!
Dan će doći! Oh, i ja ću tada
Pohrliti kući hrabrom nogom,
Al do onda — zbogom, mili dome,
Hrvatska, oj, divna majko, zbogom!

   -  A.G. Matoš

Povezani članci

Who's Online

We have 189 guests and no members online