DUGI RAT

U Narodnoj knjižnici Omiš, pred ljubiteljima lijepe riječi i prijateljima, promovirana je nova zbirka pjesama poljičkog pjesnika Ivana Šarolića "Knjiga od sna i ljubavi". Knjigu je predstavio Mladen Vuković, novinar i publicist, te akademik Nedjeljko Mihanović, a stihove su čitali Ana Babnik i autor knjige. O glagoljici je govorio prof. Vinko Gale ...

PREDSTAVLJANJE

"Knjiga od sna i ljubavi" Ivana Šarolića

Piše: Davor Grgat

Nedjeljko Mihanović predstavljajući novu Šarolićevu zbirku pjesama rekao je sljedeće:

- "Šarolić umjetničku cjelinu pjesama izgrađuje od čitave serije živih detalja, koji oživljuju simnboličnu sliku temeljnog motiva, uspone duhovnog stanja i osjećaja. U tome njegovu intelektualnom i poetskom planiranju, on progovara o višim životnim intenzitetima, o prpodubljenjima životnih istina, o neprolaznoj vrijednosti umjetničkih tvorevina, o vrhunaravnoj snazi kreativnoga ljudskog duha u sferi nadahnuća.

U toj Ilirskoj šetnji po prošlosti, posebice po području južne Hrvatske, nekadašnje glagoljaške humanističke, renesanse i barokne Dalmacije, Šarolić otvara široku fresku povijesnih simbola, umjetničkih ostvarenja, graditeljskih znamenitosti, sakralnih umijeća, privlačne slike starih utvrda i gradova i otiske muzejskih znamenitosti i historicijskih predodžaba, iz kojih titraju vibracije duhovnog i koje u nama potiču vjeru u beskrajnost i umjetnost.

Šarolić je pjesnik nemirna temperamenta, koji sebe traži u prošlosti i sadašnjosti. Tu sadašnjost čini njegovo izrazito domoljublje. On je sanjar koji u brojnim domoljubnim motivima izražava svoje patriotske ideale. Njegov osjećaj domoljublja je suprostavljen protiv svih sadašnjih globalističkih pseudovrijednosti te mnogobrojnih malograđanskih, zaluđujućih liberalnih predrasuda...

U svojim domoljubnim motivima Šarolić nije okrenut samo prošlosti, nego je otvoren i prema najaktualnijim pitanjima sadašnjosti. Šarolić je na svojim čvrstim odrednicama valoriziranja tradicije ostao pjesnik kojemu sva ta pomodarska zvrndanja nastrljivih i grubih iracionalnih poriva i razornih nagona nisu pomutila percepciju moralno-epskog doživljavanja svijeta.

Paralelno s estetskim kultom i amblematičnim osjećajem za hrvatsku tragediju, koji su se očitovali u ciklusima pjesama s motivima naših starohrvatskih vladara narodne krvi, knezova, banova, kraljeva, u plamenu duše naših svetišta, kao pouzdanim čuvarima narodnog duha i nacionalnih ideala, Šarolić je ipak svoje najsretnije nadahnuće iskazao u antejskom dodiru sa zavičajem, s drevnom poljičkom postojbinom, u slikama, obzorima, detaljima i mirisima svoga kraja.

Takvi zavičajni motivi u kojima se iskazuje mit roditeljskog doma i obitelji, u kojima se daju impresionističke lirske iskre uspomena iz djetinjstva, u kojima iskrsavaju topli vidici planina Mosora i Biokova u sjaju večernjeg zapada, u kojima se neostalgično oslikavaju oronule seoske potleušice u polusvjetlosti sutona, izazivaju u nama toplinu neposrednog doživljaja.

U svim tim impresionističkim osvjetljenjima osjećaju se traci poezije Ujevića, Kaštelana, Miličevića, i Pupačića, sa Ilirskim svetlucanjem između simbola i stvarnosti...".