Viva Ludež!

Umro je još jedan Novinar.
Umro je Predrag Lucić, splitski pisac, pjesnik, novinar, redatelj te jedan od suosnivača legendarnog Feral Tribunea.
Ferala više nema, ali, srećom, Feralov mojo još je živ i zdrav. Ludež još živi. I živjet će. Lucićeve i Dežulovićeve "Melodije koke i Kolinde" ne škodi poslušati i pogledati još jednom...

Više tisuća prijatelja i poštovatelja okupilo se na splitskom groblju Lovrincu kako bi se oprostili od Predraga Lucića, pjesnika, dramskog pisca, režisera i jednog od najvažnijih hrvatskih novinara, suosnivača Feral Tribunea...

 

VIVA LUDEŽ!

Melodije koke i Kolinde

Izvor: Lupiga.com

 

POEZIJA -   Lucićeva počast splitskim redikulima
 

KARUZO

I.

KaruzoBio je drvodjelac
Kao i onaj u Nazaretu
A onda su mu prenijeli priču
Župnika Svetoga Križa
Dobri Bog da je
Splitskom marangunu
Još ne zna se kojem
Svoj poslao glas

Pa ako je on taj koji jest
Samo da otvori usta
I Svetome dopusti Duhu
Da iz njega zapjeva

Nije tu anđela bilo
Samo Cunfo, Rašpe i Kljako
Marangun Marin to shvatio je tako
Da Bog sad nema drugih glumaca

Pa da ne smeta Svetome Duhu
Da vraga na vrat ne navuče
I Crkvu
Pustio je glas
Neumilan zvonast
Kakvim ga je podario Bog

II.

Za Cunfom, Rašpom i Kljakom
Ta Tri kralja bez kralja baštoni
Krenuli su ljudi hodočastit
U maranguniju kao u operu

Koji glas!
Ma che bella voce!
Nije blanja za takvog pjevača!
Caruso ti može nosit brokve!
Patinat postole!

Nemojte
Ljudi
Tako
O Carusu
Nemojte
Nemojte

Šta nemojte?!
Šuti i pjevaj
Kad Bog je dao da pjevaš!
Boga slavi i puk mu zabavi!
Da te čujemo, Marine!

I Marin pjeva
Mi-mi-mi
Mi-mi
Mi-mi-mi
Mi-mi-mi-mi

Ovo je Miserere nobis!
Ovo je pravi Te Deum!
Ovo je Jebemte Deum!
Ovo je Caruso naš!

Ma nemojte
Ljudi
Tako
Jedan je Caruso
Jedan

Marine, šuti i pjevaj!
Šuti i pjevaj, Karuzo naš!

III.

Muziku Karuzo nosi
Po gradu kad Bog mu je dao
Da više ne pravi križeve i kapse
Da muzika bude mu križ

Gdje pusti zvuke raširi ruke
Časte ga vinom i smijehom
Hrabre ga da svojim će glasom
Oboriti Čehinje sve

Te Čehinje pred kojima kleči
U kavani Troccoli i pjeva
To da nisu Čehinje prave
Nije za njih muzika

Prave Čehinje
Umne i lijepe
U Milanu da čekaju ga
Glavnom gradu
Svih Čehinja svijeta
Čehinja i muzike

Samo ugovor
Karuzo
Potpiši
Za nastup
U milanskoj Scali
Evo ovdje
I evo ovdje
Tu ispod pečata

Na Kandeloru
Točno u podne
S kuferima
Na gat putnički dođi
Obavezno ugovor ponesi
Za Milano čekat će te brod

IV.

Na Kandeloru
Točno u podne
Sav Split je tu
Samo broda nema

Znaš
Karuzo
Iz Milana brod će poslat
Ali nisu još izgradili porat
Čekaju da im dođe more
Javit će čim ga dobiju

Ma znam
Ljudi
Nisam ni ja pizda
I ja znam da Češka nema more
Pa kako će onda more imat
Taj Milano prepun Čehinja

Nego dajte
Grlo mi je suho
Kao more u milanskom portu
Politar
Kad Bog je tako dao
Da mi Scala danas bude Split

Nego dajte
Kad imate vina
To što danas nemate daljina
Nije razlog da vam ne zapjevam
Milanezi moji
Mi-mi-mi

V.

Karuzo je grdelin što pjeva
U kavezu njihovoga smijeha
Boji se da ne pobjegne mu pjesma
Ako otvore krletku

Karuzovoj tuzi
Kad se smiju
I on se nasmije
Da olakša
Smijeh kojim se hrane
Kad ga rane
Jer on čuje
Taj smijeh da je samo
Njihove tuge muzika

Karuza daljinama
Kad mame
I prate ga
Na put kojeg nema
On kufere uvijek nosi prazne
Da se u njih smjesti
Čitav grad

VI.

Godina je četrdeset osma
Tko putuje
Za toga se ne zna
Samo Karuza
Na daleku plovidbu
Ispraća sav njegov Split

U portu je brod za Nev Jork
U džepu ugovor
S Metropolitanom
U kuferima vječito ništa
Što pjesmom postaje sve

Splićani mašu
Zbogom, Karuzo!
Proslavi se
Pa nam se vrati!
I čekaju brod
Sa svjetskim pjevačem
Da zamakne
Za Sustipan

Onda trče
U Sjevernu luku
Da Karuzu prirede doček
Kakav svjetski zaslužuje pjevač
Na dokovima Nev Jorka

Ugljenom farbaju lica
S furbastim osmijesima
Tako malo ljudima treba
Da postanu daleki svijet

VII.

Karuzo silazi s broda
Crnci mu ugljeni plješću
Na izmišljenom jeziku
Pozdravni govor mu drži
Gradonačelnik Nev Jorka

Na istom jeziku
Svjetski pjevač
Zahvaljuje na dočeku toplom
Šta ste rekli, Mister Karuzo?
Uskače prevodilac

Čudi me
Da pučanstvo Nev Jorka
Ne razumije vlastiti jezik
Ako vam je lakše na splitskom
Ja ću tako
A vi po nevjorški

Zahvalite dragom pučanstvu
Na ovoj dirljivoj pažnji
Ali ja sam došao operu pjevat
A ovo je
Vidim
Opereta

Pa bih se
Ako ne smeta
Vratio doma u Split

VIII.

Ali Karuzo
Ovo je Split!
A mi smo Splićani tvoji!
Pa ne bismo mi Karuza našeg
U Nev Jork pustili!

Samo smo željeli vidjet
Bi li ti otišao od nas?
Bi li tvoje prepuklo srce
Svoj kada ostaviš Split?

Dragi moji
Srce bi mi puklo
Da nije vaše dobrote
Kojom ste od Splita stigli
Grad Nev Jork napravit

Karuzo, jel se to rugaš?
Karuzo, jel se to ljutiš?
Karuzo, pa znaš nas valjda!
Samo smo se šalili!

Ja kad sam sanjao
Obale druge
Čeznuo sam samo za čežnjom
Da obala na kojoj sanjam
Bude mi ta druga obala

Karuzo, šta to govoriš?
Koji si ti to šufištik?
Karuzo, šuti i pjevaj!
Šuti i pjevaj, Karuzo!

Zahvaljujem Bogu i pučanstvu
Što Split oplovih
Da u Nev Jork stignem
Ne bih rado u ova vremena
Gdje vas nema
Da moj stigne brod

Hvala vam što donijeli mi niste
Da potpišem ugovor za Boljšoj
Godina je četrdeset osma
Hiljadu devetsto

Karuzo, šuti i pjevaj!
Šuti i pjevaj, Karuzo!

IX.

Karuza Splićani prate
Na posljednje putovanje
Kavez njihova smijeha je prazan
Kao njegova kufera dva

Tko ih pronađe
Hoće li znati
Da je otkrio
Izgubljeni grad?

 

Povezani članci

Who's Online

We have 133 guests and no members online