Država pomorce smarta građanima drugog reda

pomoracpomoracZamislite sljedeću situaciju. U siječnju 2009. godine platite za godinu unaprijed cijelo dopunsko osiguranje i dobijete karticu dopunskog osiguranja koja vrijedi do siječnja 2010. Odmah nakon toga dobijate obavijest da više niste u evidenciji mirovinsko-zdravstvenog osiguranja od 1. siječnja 2008. godine, iako ste podmirili vaše obveze prema mirovinskom i zdravstvenom osiguranju do 1. siječnja 2009. godine. Sad je već rujan 2009. a vi još uvijek niste ni mirovinsko ni zdravstveno osigurani, zdravstvena knjižica vam je istekla, a traži se od vas da državi platite porez. Ništa čudno, jer vi ste hrvatski pomorac, po brojnim kriterijima građanin drugog reda ...


DRŽAVA POMORCE SMATRA GRAÐANIMA DRUGOG REDA

Tješi vas jedino to što se u mnogim zemljama širom svijeta postupa na sličan način s pomorcima, pa prihvaćate tu činjenicu kao 'tako mora biti', i proklinjete onaj dan kad ste krenuli na more, tj. izabrali pomorski poziv

Piše: Dr.sc. Ivica Tijardović
Izvor: Hrvatski List

Bilo je slučajeva kad su pomorcima koji su redovito plaćali mirovinsko osiguranje stizale uplatnice s višegodišnjim zakašnjenjem u iznosu od više desetaka pa čak i do sto tisuća kuna.

pomorac

Poznato je da je većina pomoraca (bar onih mlađih) zbog specifičnosti posla tjelesno zdrava pa rijetko odlaze kod liječnika što se može smatrati doprinosom u smanjenju financijskih problema hrvatskog zdravstva. No s godinama provedenim na brodu vjerojatnost ozlijeđivanja na poslu uz druge zdravstve probleme se povećava.

I što učiniti sad s pomorcima koji trebaju liječničku pomoć, a koji su redovno uplaćivali u mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a sad su zbog primjene novog zakona o pomorcima i nemilosrdne birokracije te površne administracije izgubili sva prava?

brodZbog stečene reputacije na temelju teorijskog i praktičnog iskustva strani su me uglednici potakli da pišem o problemima pomorstva i pomoraca za ugledne međunarodne publikacije, a i u hrvatskoj literaturi ostali su tragovi.

Prema tome, problemi s kojima se pomorci susreću u svakodnevnom životu na moru su nemjerljivi s problemima u ostalim profesijama, te bi stoga nemilosrdni tretman pomoraca od strane države i njene birokacije trebao biti znatno drugačiji.


Primjera radi, pomorca se u svijetu tretira:

- kao potencijalnog teroristu, jer neke zemlje smatraju da će teroristi stići u njihovu zemlju morskim putem, pa pomorci prolaze kroz tretmane koji nisu karakteristični za ostale profesije

- kao potencijalnog zagađivača mora, iako je poznato da brodovi nisu glavni zagađivači mora, već je to industrija s kopna, a k tome pomorac neće učiniti ništa na svoju ruku, već mu je ostavljen izbor ili poslušati nalogodavca, a to znači velika vjerojatnost odlaska u zatvor, ili izgubiti posao

- kao potencijalnog krijumčara droge, iako se nijedan normalan pomorac neće usuditi baviti s takvom vrstom posla zbog gotovo 100-postotne mogućnosti da ga otkriju, a poznato je da se s tim bave dobro organizirane međunarodne bande

- kao osobu bez osnovnih ljudskih prava, koju možete platiti a i ne morate, koja je spremna raditi u svakakvim uvjetima samo da omogući bolji život svojoj obitelji, koja će se rijetko žaliti, upravo iz straha da ne izgubi posao, a sve to zbog toga što je danas malo brodova pod nacionalnom zastavom gdje su posade pravno zaštićenije, već pod zastavama kad ne znate koga okriviti za postojeće stanje, jer je brod pod zastavom jedne države, vlasnik broda je iz druge države, s brodom se upravlja iz treće, vlasnik tereta iz četvrte, naručitelj prijevoza iz pete, brod je osiguran u šestoj, poslovi se ugovaraju u sedmoj državi, posada je višenacijonalna, itd.

- kao osobu kojoj su umanjeni izgledi sretnog povratka kad jednom otiđe na more, zbog nepredvidive ćudi mora, odvojenosti od obitelji (uskraćeni ste u praćenju razvoja vaše djece), specifičnih uvjeta rada, piratskih opasnosti, itd.)


To su samo neki od razloga zašto je pomorsko zanimanje, još do prije dvadesetak godina izuzetno cijenjeno i poštovano, u razvijenim zemljama danas gotovo raritet, pa na brodovima plove uglavnom pomorci iz siromašnih zemalja, tj. oni koji nemaju drugog izbora.

Sve ukazuje na činjenicu da dok god bude siromaštva u svijetu, bit će i pomoraca. Stoga strah od nedostatka pomoraca u svijetu je neutemeljen. Može se govoriti samo o nedostatku kvalitetnih pomoraca, ali nikako o nedostatku pomoraca.

Praksa pokazuje da su neka pomorska učilišta u svijetu spremna spustiti kriterije samo da ne izgube i ono malo zainteresiranih za pomorski poziv, što smatram potpuno pogrešnim, jer takav način doprinosi diskreditaciji ionako već diskreditiranoj pomorskoj profesiji.

Poznato je da kod nas većina studenata koja završi pomorski fakultet ne odlazi na brod, a mnogi od njih koji se odluče za pomorski poziv nedugo zatim prestaju ploviti, pa se postavlja logično pitanje za koji se uopće poziv školuju na pomorskim fakultetima.

U SAD je situacija još gora, zbog toga što su plaće na brodovima za američke standarde pre male, pa Amerikanci teško pronalaze posao na brodu pod stranom zastavom, te se većina sa završenim pomorskim fakultetom odmah zapošljava na kopnu.

pojas za spašavanje


Kao što mnogim razvijenim zemljama nedostaje pomoraca sasvim je za očekivati da će se nedostatak pomoraca na brodovima pod hrvatskom zastavom dogoditi i kod nas (trenutno većina hrvatskih pomoraca u svojstvu, možemo slobodno reći, plaćenih 'robova' plovi na brodovima pod stranom zastavom).

A da se to ne dogodi, pomorce treba početi poštovati, a nikako im birokratskim putem i lažnom brigom otežavati ionako težak život.

Primjera radi, mnoge razvijene zemlje s poreznim olakšicama do potpunog oslobađanja od poreza pokušavaju zadržati pomorce na brodovima pod nacionalnom zastavom.

Prijavljivanje svakog iskrcaja pomorca sa broda i novog ukrcaja na brod podsjeća na najbolje dane propalog sustava bivšeg Sovjetskog Saveza.

tankerPomorcima na stranim brodovima treba omogućiti izbor. Ako ne žele plaćati mirovinsko osiguranje onda država im neće omogućiti mirovinu kad za to dođe vrijeme.

Ako se pak odluče na mirovinsko osiguranje, tada ga mogu plaćati na način, 'veća uplata-veća mirovina', s tim da se otprilike zna kolika će im biti mirovina jednog dana kad otiđu u mirovinu.

Naime, u 2008. godini mjesečna osnovica za obračun doprinosa za zapovjednika s VSS iznosila je oko jedanaest tisuća kuna, a u 2009. godini prema novom zakonu iznosi oko sedam tisuća kuna, što znači da su svi oni zapovjednici koji su godinama redovito ispunjavali svoje obveze prema državi znatno oštećeni.

Zdravstveno osiguranje bi svi pomorci morali plaćati u istom postotku kao i oni zaposleni na kopnu, bez obzira gdje plove, što se može svrstati u još jedan plemeniti doprinos pomoraca problemima zdravstvenog sustava Hrvatske.

A kad je riječ o porezu državi na temelju osobnih primanja, onda oni koji plove na stranim brodovima ne bi trebali plaćati porez u zemlji iz koje dolaze.

Pogotovo to vrijedi za one pomorce koji su sami sebi našli posao u svijetu, jer bi doma bili nezaposleni na teret društva. Da im je država našla posao, onda bi bili dužni plaćati porez.
 

pomorac sam majko


No kako su oni išli s trbuhom za kruhom u druge zemlje tražiti posao jer ga u svojoj nisu našli, smatram da nema razloga plaćati porez državi u kojoj ne rade.

Naime, zašto bi netko tko radi u Engleskoj kod engleskog poslodavca koji mu je našao posao plaćao porez u Hrvatskoj.

Posrednici (agencije) koji zapošljavaju pomorce na stranim brodovima morali bi imati porezne olakšice, jer doprinose smanjenju nezaposlenosti u Hrvatskoj.

Sve se moglo jednostavnije učiniti u socijalnoj reformi pomoraca na dobrobit samih pomoraca i države.

No izgleda kao da je netko htio ostaviti iza sebe spomenik, neznajući da će to biti spomenik sličan bivšoj tvornici glinice u Obrovcu, čije posljedice još uvijek saniramo.

pomoracNeprekidno smo svjedoci brojnih nepotrebnih promašaja u Hrvatskoj, a upravo oni koji na pošten način ostvaruju prihode, snose najveći teret u društvu.

Poznato je da se mnogim dužnicima opraštaju dugovi, normalno na teret onih koji prema sustavu i državi redovno podmiruju svoje obveze.

Vjerojatno je nepoznato da mnogi pomorci nisu zahvaćeni novom reformom, jer su s pravom nepovjerljivi. Naime, valjanom čovjeku i na riječi ćeš povjerovati, a s lošim ni pismeni ugovor ne pomaže.

S ovim poreznim sustavom i reformom za pomorce, uvjeren sam, izgubit ćemo i ovo malo pomoraca što još plovi

pomorstvo i saborSmišljati načine kako od poštenog građanina izvući štoveću korist je u najmanju ruku nemoralno i podlo. Jednostavnije i korisnije je unaprijediti proizvodnju i stvoriti višak vrijednosti.

Vlada bi trebala biti sretna što pomorci redovito šalju teško zarađeni novac na banke u Hrvatskoj. To se može lako promijeniti, jer se novac može držati i u nekoj banci država EU ili SAD, a to znači gubitak za Hrvatsku vrijedan barem pola milijarde dolara godišnje.

A isto tako, sve svjedodžbe potrebne za plovidbu, pa i samo školovanje, naši pomorci mogu ostvariti u drugim državama, a to je ponovo nepotreban gubitak za našu državu u vrijednosti od barem nekoliko desetaka milijuna dolara godišnje.

Sa drugim riječima, sa socialno neosjetljivim zakonima i nekvalitetnim reformama pozivajući se navodno na EU zakonodavstvo bez nedvosmisleno jasnih činjenica koje je moguće provjeriti u nepotrebno zamršenim poreznim sustavima EU, mi upravo potičemo naše građane da varaju državu.

Zar nam to treba?

 

Povezani članci

Who's Online

We have 179 guests and one member online

  • admin