Jesmo li nasjeli?

'Gdje su nestali dobri dečki? Zašto takvih nema u mojoj blizini?' - pitaju se hrvatske djevojke žaleći zašto stalno nalijeću na sebične kretene koji im lome srca

Piše: Ivan Janković
Izvor: stifmeister.bloger.hr

Čuvši po prvi put te teške i pomalo tragične riječi, izrečene od strane naših slatkih curica, svakog dobrog dečka obuzme velika sreća i radost.

'Ja sam osjećajan, iskren i pažljiv. Sa mnom će svaka cura biti sretna, jer ću je maziti i obožavati! Ja sam onaj pravi!', zaključak je koji mnogima pada na pamet.

Pomislivši u tom trenutku koliko je život zapravo ugodan i pošten, veselju i euforiji prosječnog pristojnog hrvatskog muškarca jednostavno nema kraja. Suze radosnice izbijaju mu na lice.

Ali ne! Što se to događa?

Pomoćni sudac nešto je mahao, gol je poništen, a Božo Sušec histerično viče: 'Kakva je ovo prijevara bila! Opet su naši pokradeni!'.

Veselje nije dugo trajalo. Dobar dečko ubrzo se susreće s okrutnom istinom i shvaća da cure i dalje uglavnom hodaju s bahatim mužjacima, koji ih ne cijene previše, unatoč kolektivnoj ženskoj spoznaji da to nije dobro. Tek tada uviđa koliko će njegov ljubavni put biti trnovit.

Zbilja, jeste li primijetili kako mnoge djevojke navodno žele jedno, a završavaju s potpuno drugim tipom muškaraca? I tako stalno, dok se ne udaju

Je li to rade namjerno ili jednostavno ne mogu vladati svojim nagonom? Je li možda paljenje na zločeste dečke neprihvatljivo u našem društvu, pa se to mora skrivati?

Radi li se ovdje o neviđenom licemjerju ili smo možda sve krivo shvatili?

Licemjerje ili ne, izjava s početka priče potpuno je nebitna, iz vrlo jednostavnih razloga. Naime, mozak svakog ljudskog bića sastoji se od logičkog i emocionalnog dijela. Ova izjava plod je logičkog razmišljanja jedne zrele ženske osobe.

Nažalost, ljubavni život kontrolira onaj drugi dio mozga, emocionalni, zbog čega i nastaje takav jaz između izrečenog i napravljenog. Emocionalni dio mozga traži nešto sasvim drugo: osobu koja će ju moći uzbuditi i oduševiti. Dakle, pravog dominantnog muškarca, sa svim potrebnim vrlinama jednog osvajača. Takvi bare žene.

Izgleda da se nemamo pravo ljutiti na cure. One zbilja žele paliti se na dobre dečke, ali jednostavno ne mogu, jer im snažne sile to ne dopuštaju. Siguran sam da mnoge od njih uopće ne uživaju u tome svemu. Najmanje što im još treba sveopća je mržnja i lov na vještice.

Svi mi moramo prihvatiti činjenicu da logika i razum ne vladaju ljubavnom sferom. Takva je ljudska priroda i tu nema pomoći

No mnogi muškarci ipak su nasjeli. Vjerujući djevojkama i njihovom gorkom vapaju, oni su odlučili biti drukčiji. Spremno su se zakleli: 'Prema svakoj curi biti ću dobar kao kruh! Uvijek ću biti pažljiv! Nikad nikog neću gledati s visine. Žene su predugo patile. Zaslužuju nekog tko će ih zbilja cijeniti!'

Hvalevrijedna zakletva, nema sumnje. Međutim, time je potpuno promašena bit muško-ženskih odnosa. Umjesto da razvijaju vrline koje privlače pripadnice ženskog roda, oni se bave nečim što je nažalost potpuno nebitno.

Mnogi zbog toga ostaju vječni 'samo prijatelji', a drugi se zadovoljavaju partnerom ispod svog nivoa.

No jednog dana ipak shvate tragičnu činjenicu: jako mali postotak kretena nema uspjeha kod žena, dok mnogi dobri dečki žive usamljeni. Onda očito nije fora u dobroti i pažnji, zar ne? Sudbina se s njima okrutno poigrala. Slijedi buđenje iz tog lijepog sna i povratak pravim pravilima igre.

Pojedini razočarani dečki došli su do pesimističnog zaključka: 'Očito moraš biti smeće prema njima da bi te cijenile', no ni to nije točno.

Uopće nije važno jesi li ti dobar ili loš čovjek, kad je osvajanje žena u pitanju. Važno je samo znaš li ih zavoditi na pravi način.

Riječ je o igri u kojoj možeš pobijediti, no moraš znati kako. Ako si prirodni talent, to ti neće biti problem. Ako nisi, naučit ćeš, ali samo ako se potrudiš.

Za početak, valja zapamtiti maloprije naučenu mudrost:
Iskrenost i dobrota nisu ključ ljubavnog uspjeha!