Držite Maleša da ga ne udari

Vinko ukovićNakon današnje utakmice nacionalne vrste u subotu se najvećim derbijem nastavlja HNL. Na prevrući Poljud dolazi Dinamo i njegov u medijima blagolagoljivi predsjednik  Pročitajmo što ima novo na blogu neizlječivog Hajdukovca s Duća...  Veće nezahvalnosti odavna nevidjesmo. Umjesto da mu na Marjanu, kad im se već diže, podignu spomenik, hajdukovci kukom i motikom udarili po Brunu Mariću. A što je čovjek napravio? Ništa, osim što je svojim neobičnim tumačenjem nogometnih propisa, poput nekažnjavanja pokušaja ubojstva kopačkom, omogućio da se evo već dva dana, a to je samo početak, ne priča o ničem drugom doli o svenacionalnoj uroti kontra Hajduka. Zbog Bruna Marića, osvjedočenog Bad Blue Boya iz Daruvara, nitko ne spominje da je Hajduk protiv Splita djelovao jadno i izgubljeno, da je 'no name' trener Tonči Bašić ponizio svoga razvikanoga kolegu Krasimira Balakova, da su u Splitovoj igri bile primjetne ideja i namjera, dok se Hajdukova svodila na nabijačinu po skučenome terenu i ufanje u sreću, odnosno taktiku koja je 'bijele' još u kolovozu ostavila bez Europe i pet bodova iza Dinama ...


DNEVNIK NEIZLJEČIVOG HAJDUKOVCA

Držite Maleša da ga ne udari

Piše: Vinko Vuković
Izvor: vinkovukovic.bloger.hr

bruno marićSrećom po Balakova, Maleša i njegovu 'nemam pojma' bratiju, u Parku mladeži se protekle nedjelje dogodio Bruno Marić, rijetko bahat čovječuljak iz bulumente HDZ-ovih lokalaca koji sanjaju dan kada će provinciju zamijeniti metropolom, a kužnu kancelariju s nerotirajućim ventilatorom, stilskim uredom na vrhu staklenoga, klimatiziranoga nebodera u kojemu se vlastiti smrad mnogo lakše podnosi.

Bruno Marić nije glup dečko. Poput, recimo, Ivana Bebeka koji je naivno smatrao kako će ga neumorno trčanje i još neumornije štrebanje  izbaciti u sudačku elitu. Ne, Bruno Marić, taj napuhani tvor, gleda televiziju. Zna on vrlo dobro kako se sudi u Ligi prvaka i na svjetskim prvenstvima. Zna on da do velike scene ne dolaze suci koji ne razliku ofsajd od zaleđa. A Marićevo zaleđe već dvadeset godina drma hrvatskim nogometom te je do te mjere ojačalo da se nad nepostojećim Lendrićevim ofsajdom može samo rugati. I to javno. Dok se kolege novinari u Maksimiru smiju. Otvorenih ustiju, da im se bolje vide zlatni zubi.

U prvih šest kola Hajduk je tek jednom imao 'domaćinsko' suđenje, ipak, Riječani se u tom dvoboju nisu imali na što žaliti jer eklatantnih povreda sudačkih propisa nije bilo. U ostalih pet kola za 'bijele' nisu dosuđena čak četiri očita jedanaesterca, pri čemu su dva izravno odlučila o podjeli bodova. Da su, naime, svirani penali (koji su načinjeni, uz pripadajuće kartone) lako je moguće da bi sada prvoplasirani i drugoplasirani na ljestvici imali jednaki broj bodova. I da bi u takvom ozračju čekali veliki derbi na Poljudu. Sa Šimunićem kao žuntom koja bi atmosferu dovela do usijanja. Takav je scenarij, naravno, valjalo spriječiti.

hrvoje malešRecept je već isproban i zašto ga mijenjati. Sucima je stoga naloženo da Dinamo 10. rujna pod Marjan mora stići s velikom bodovnom razlikom, tako da se, primjerice, i Damir Batinić, Osječanin koji će tek u najvećoj konspiraciji priznati simpatiju prema Hajduku, sasro, da se poslužimo Mamićevim rječnikom, kad je shvatio da bi čak dva očita jedanaesterca 'bijelima' morao svirati. I nije ih svirao.

Na njegovu sreću, 'bijeli' su susret protiv Zagreba lakoćom dobili, pa nitko - kako pogrešno! - iz njihova tabora nije spominjao smeđu mrlju koja se terenom vukla iza Batinića. Odjednom se gradom počela širiti priča o preporođenom klubu, o igračima koji terenom lete i bez plaće, o treneru koji je napokon pronašao idealnu jedanaestoricu, o predsjedniku koji je Dinamu pred nosom oteo omiljenog reprezentativca, o braći koja združena melju sve pred sobom, o derbiju koji će do vrha napuniti Poljud i Hajduka napokon vratiti tamo gdje mu je i mjesto.

Samo tjedan kasnije i dvije autobusne stanice dalje ta se priča raspala poput jeftine ljetne natikače. Hajdukovi nogometaši su prestali igrati čim su dobili plaću, trener se još jednom pogubio razmještajući figure (tužno je bilo gledati kako Splitovi klinci Inohu na desnom beku vozaju kao u luna parku), Šimunić još nije došao, iako je već dva puta u Resnik sletio, braća su očito imali neke obiteljske razmirice, a derbi se učinio nikad daljim i bespotrebnijim. Baš poput hrvatskog nogometa. Koji, hvala Brunu Mariću koji nas je još jednom na to podsjetio, opstoji samo kako bi Zdravko Mamić mogao trgovati igračima. I masno zarađivati. I podmićivati.

bruno marić

Iz Mamićeva društva nitko ne odlazi praznih ruku. Pitajte, ako ne vjerujete, Michela Platinija. Ili Fredija Fiorentinija. Da, onog istog Fredija Fiorentinija kojega sada Mamić zaziva. A Maleš plaća. Jer mu ne smije dati otkaz. Baš kao što ništa ne smije. Osim dodvoravati se navijačima. A to je, barem kad je Split u pitanju, sklizak teren. Večeras si junak jer si (drugi put u manje od mjesec dana!) najavio istupanje Hajduka iz lige, a već ujutro kukavica koji na sav glas viče 'držite me, da ga ne udarim!'. I na držanje poziva Pašku Viđaka, čovjeka o kojemu bi vam dalmatinski nogometni neimari svašta imali za reći, pri čemu bi malo toga bilo lijepoga.

Naravno da bi Hajduk trebao istupiti iz HNL-a. Sa zakašnjenjem od dvije i pol godine, ali ipak ne prekasno. Uostalom, Mamić je tek prešao pola puta od najavljenih deset uzastopnih titula. Titula do kojih je došao, a početak ovog prvenstva pokazuje da ne namjerava stati, birajući sredstva. Samo ona nečasna. Podla i prljava. Naivci koji bi pisali žalbu UEFA-i neka pogledaju semafor. Dinamo je u Ligi prvaka. Bez navijača, baš kako je mafija iz Nyona to željela. Dok su Bad Blue Boysi živjeli u Maksimiru, Dinamu su suci u Europi radili ono što Hajduku rade u Hrvatskoj. A kad se Mamić riješio BBB-a, prostrli su mu crveni tepih: 'Izvolite gospodine Z'.

mamić

Za istupanje iz lige treba, međutim, imati muda. Momčad i trenera, ne mogu se othrvati zloći, za niži rang već imamo.   

Povezani članci

Who's Online

We have 336 guests and no members online