TURISTIČKA REALNOST

Ključ su ljudi, ali kvalificirani i nasmijani

Ako poslodavci u današnjoj ponudi ne mogu naći radnika kakav im treba, najbolje je da ga sami 'stvore'

Piše: Ivana Knežević / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Krivnja je, naravno, podijeljena i to na nekoliko strana, a najveća je, čini se, i dalje u našoj svijesti.

Iako smo odavno daklarirani kao turističko odredište, a u zemlji je više od 200.000 nezaposlenih, neshvatljivo je da nam u turizmu nedostaje kadrova i to onih najkvalitenijih.

Ljudi s terena prozivaju obrazovni sustav koji nije prilagođen današnjim zahtjevima te smatraju da su programi za turističku branšu 'okamenjeni', stali u prostoru i vremenu i ne daju ljudima ni znanja ni vještine koji im trebaju kad se 'suoče' s turistima.

Nekad je Hrvatska imala kvalitetne ugostiteljske škole, no tih starih kadrova više nama, a mladi su slabo zainteresirani za tu branšu.

Stoga bi prvi korak bio poraditi na atraktivnosti škola koje trebaju turizmu.

Stručnjaci čak preporučuju malo agresivniju kampanju kojom će se objasniti učenicima koji tek biraju zanimanje, ali, napominju, i njihovim roditeljima, da nisu svi stvoreni za sve. Djecu treba usmjeriti u ono u čemu će imati budućnost, a ne prepustiti stihiji nakon koje će godinama sjediti na burzi.

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, na primjer, nedavno su započeli već djeci u osnovnoj školi dovoditi poznate hotelijere i ugostitelje koji im govore o mogućnostima te nude stipendije.

To je odličan primjer suradnje obrazovnog sustava, službe koja posreduje u zapošljavanju i poslodavaca.

No, činjenica je da i poslodavci tek trebaju steći svijest o tome da moraju uložiti u kvalitetnoga čovjeka. Ako u današnjoj ponudi ne mogu naći radnika kakav im treba, najbolje je da ga sami 'stvore'.

Nije nepoznanica da na zapadu lov na ljude velike i uspješne kompanije započinju još u školama i fakultetima. Možda će se takvim pristupom i budući zaposlenici aktivirati i poraditi na svojoj konkurentnosti.

Jer što reći o primjeru hotela s četiri zvjezdice koji ne može postaviti realne cijene zato jer zapošljava nekvalificiranu i nezainteresiranu radnu snagu.

Ako vlasnica hotela mora sobaricu učiti da se sanitarije i pod ne peru istom krpom ili konobara da prema gostima mora biti srdačan i nasmijan, onda je potpuno jasna njena ogorčenost.

U svjetskim turističkim odredištima osoblju ne silazi osmijeh s lica, a u Hrvatskoj se, čini se, zaboravilo kako uz lijepu obalu ide i lijep osmijeh.