Tekst: Stjepko Čulić / rkhd.hr
Fotografije: Rake i Maja, a par ih je preuzeto sa stranica HRS-a

Put do Crikve bija je izuzetno naporan. Putovali smo po najvećem suncu, a bus se užarija ka limenka. Nakon sedam sati iscrpljujućeg putovanja stigli smo na odredište. Lagano smo večerali, otuširali, sredili se i pravac u Grad.

U gradu su nas prvo šokirale cijene piva (20kn), ali to nas nije spriječilo da se dobro provedemo. Nakon par tura srili smo i ostalu ekipu s pijeska, pa smo u dobrom društvu boysa (ne onih BBB, već onih naših iz Solina i Kaštila - "White") nastavili provod.

Nakon vesele noći uslijedile su i utakmice. Prva, pa Rašljari. Naši dobri prijatelji i rivali, šta na terenu, šta za šankom, jedna od najboljih ekipa na touru (tri reprezentativca). Teža utakmica nije mogla bit.

Prvo poluvrijeme odigrali smo odlično i gotovo pomeli protivnika, a onda drugo poluvrijeme pad u našoj igri i rezultat je izjednačen 1:1. Uslijedili su penali, lutrija ka i uvik. Ovaj put mi smo uboli jack-pot i pobijedili 2:1.

Druga utakmica Time out, druga ekipa PMF-a. Scenarij potpuno isti kao u prvoj utakmici. Prvo poluvrime rapsodija, drugo tragedija, na kraju penali komedija i mi pobijedili 2:1.

To je bilo sve za prvi dan.

Na povratku u sobe svratili smo do diskonta di smo se dobro, dobro opskrbili pivon i žeston koja je na naše razočaranje nestala brže od očekivanog. 

Zanimljivo je da nas je prodavač odma ubra, jeste li vi možda iz HD-a iz Dugog Rata,… znan ja vas,… vaša dica uvik dobiju našu,… znan mali mi igra,… a di van je Nazor…

Posli su nan u goste došli Dado i Maja (ex Blagojev – bivša dugoraćanka, a sad riječanka i njen suprug). Podilili smo se u dvi grupe jednu za na karte, a drugu za na koncert Bana i Belana, da bi se kasnije opet fuzirali na kiosku u centru mista kod našeg „domaćina“ i Bolinog velikog prijatelja, inače alfe i omege Primorske škole rukometa i bivšeg golmana Crikvenice gosp. Jelčića.

Tu smo uz puuuno "čaša razgovora", i pokoju partiju basketa ostali do ranih jutarnjih sati.

Prije nego li smo legli, već smo se morali dignit. Otišli smo do igralište, okupali se (da nas more malo vrati u život) i eto nas opet na terenu. Srića da nije bila neka teža ekipa, pa smo opušteno i moram nekorektno reć, uz dosta zafrkancije glatko pobijedili Riječane.

Kao prvoplasirani u četvrtfinalu smo išli na Stolariju Karamatić. Nakon kiksa u ZG ovu utakmicu smo shvatili ozbiljno, pa smo je lako riješili pobijedivši bez ikakvih stresova 2:0.

Osnovni cilj je ostvaren, stigli smo do polufinala, a tu nas je čekala ekipa Detono Zagreb (PMF), ekipa koja je osvojila Zagreb open i koja glasi za prvog favorita ovog turnira.

Prvo poluvrijeme ovih ekipa bilo je nešto najbolje šta ovaj sport može ponuditi. Toliko lipih poteza, toliko elegancije, ali i čvrstine rijetko se viđa. A šlag na kraju bila je nevjerojatna neizvjesnost.

Gotovo cilo poluvrime smo vodili, da bi PMF izjednačio u zadnjim sekundama. Slijedilo je pravilo zlatnog gola. Nakon sudačkog podbacivanja zagrepćani su prvi došli do lopte, a golman Jole u pokušaju da spriječi udarac na gol zarađuje isključenje. Frane izlazi iz igre, a na gol staje Ante Čizmić Sipa.

Igra se četiri na dva, PMF izvodi akciju, Zele i Žuti su neodlučni, igrač sam skače, i "kraj" pomislili smo, ali Sipa nije bija tog mišljenja, obranija je čisti zicer, a balun se nije vratija protivniku (nemoš virovat).

Bila je to najvažnija obrana na turniru, ali mislim da je ključnu ulogu imao Veprov poljubac u čelo pri sipinom ulasku u igru.

U nastavku lagano poentiramo i prvi set odlazi na našu stranu.

U drugom poluvremenu igra je opet odlična, ali lišena rezultatske neizvjesnosti jer je Detono „na prepad“ poveo i veliku prednost uspješno čuvao do kraja.

Uslijedio je ruski rulet (raspucavanje). Za Dugi Rat su poentirali svi (Zele, Marin, Drago i Frane), a Jole je uspija skinit jedan penal, tako da je pri rezultatu 8:8 Ljigo (Marko Perić) imao priliku donijeti pobjedu.

On je to i napravio, ali fascinira način na koji je on to izveo, u stilu Forresta Gumpa i slavlje je moglo početi.

U drugom polufinalu Rašljari su pobijedili Let Cepelin i tako smo se u finalu opet sastali s dobrim prijateljima, s kojima smo odgledali žensko finale i utakmicu za treće mjesto, te popili par pivi.

Za finale su se u odnosu na našu prvu utakmicu Rašljari znatno pojačali, ali i to im nije pomoglo da nam skinu skalp.

U prijateljskoj i mirnoj utakmici koja je bila jako atraktivna dugoraćani su slavili rezultatom 2:0, mada moram priznati da su Rašljari između polufinala i finala odnijeli pobjedu u ispijanju piva.

Sve u svemu bio je to lip sportski izlet na kojem smo se dobro proveli, a i ostvarili rezultat koji nas je vratio u igru za prvaka Hrvatske.

Kao i prošle godine o prvaku će se odlučivati na Pagu, a opće je poznato da na Pag uvik ide puno dugoraćana, a ove godine izgleda i više nego obično.

Za Dugi Rat nastupili su:

Joško Ivanišević Jole, Ante Čizmić Sipa, Frane Pleić Veprić, Marko Galiot Zele, Stjepko Čulić Žuti, Drago Vojnović, Marko Perić Ljigo i Marin Stipičić

Trener: Zlatko Grubiša Grubi

Vidimo se na Pagu!

Kod žena nastupile su samo četiri ekipe. Iako je izostala masovnost na ženskom turniru došlo je do koncentracije kvalitete. Uistinu je bilo zanimljivo gledati ženske utakmice, ali se ipak nadam da će na Pagu biti još koja ekipa.

Za kraj sam ostavio iznenađenje (šlag dolazi na kraju), 2. i 3. kolovoza u kampu „Galeb“ u Omišu održati će se pokazni turnir u rukometu na pijesku.

Nadam se da će doći velik broj ženskih i muških ekipa, te da ćete nam pomoći da našoj sredini približimo ovaj mladi, ali nadasve atraktivan sport.

Poredak prvenstva Hrvatske (neslužbeni)

Crikvenica open 2008 27.6.2008 - 29.6.2008

Skupina A

Raspored i rezultati

Tablica

Skupina B

Raspored i rezultati

Tablica

Skupina C

Raspored i rezultati

Tablica

Skupina D

Raspored i rezultati

Tablica

Drugi krug

Raspored i rezultati

Konačni plasman

Galerija slika: