Svako treće dijete trenira bez liječničke kontrole

Djeca sportašiU sjeni velike vijesti - a ona kaže da od jučer Hrvatskom kruže sportski inspektori kojima ništa negativno u klubovima i udrugama promaknuti neće - na brojnim borilištima diljem zemlje, stadionima, betonskim igralištima, dvoranama na tisuće djece trenira, trči i znoji se, a da im nitko, ponajprije liječnik školske medicine, za trening, trku i znoj nije izdao odobrenje. Velika vijest spominje čak 14 inspektora koji su "pušteni s lanca" kako bi - a to već nigdje ne piše – u nedjelu uhvatili jednog jedinog čovjeka, dok istovremeno u stotinama klubova i sportskih udruga mnogi klinci – preciznije, svaki treći klinac! – roditeljsku želju da im dijete trenira – nešto, bilo što – ispunjava na ilegalan i za zdravlje opasan način. Vinko Vuković razgovarao je s nekoliko roditelja i trenera u amaterskim klubovima ...

NEMOJMO SE LAGATI

Svako treće dijete trenira bez liječničke kontrole!

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Za potrebe ovoga teksta razgovarali smo s nekoliko roditelja i trenera u amaterskim klubovima, te smo se uvjerili kako uopće nisu svjesni rizika kojemu izlažu djecu kada ih nepropisno registriraju, odnosno lažno liječnički dokumentiraju.

Da, svi oni su barem jednom svoje dijete (vrijedi za roditelje) i tuđe dijete (vrijedi za trenere) izbjegli odvesti liječniku kada su to propisi zatražili ili su mu, pak, dopustili da igra pod neispravnom registracijom. Da, svi oni su nam priznali kako su to učinili jer su pod: a) bili lijeni odvesti dijete na pregled i pod: b) po svaku cijenu željeli sportski uspjeh, odnosno pobjedu nad protivnikom. Pa makar ona bila i neregularna.

– Nemojmo si lagati, u svim klubovima to rade, pa radim i ja. Kada bih igrao pošteno i kada starije cure ne bi igrale za mlađi uzrast pod lažnom iskaznicom, onda ne bih imao ni dobre rezultate, a to znači da bih vrlo brzo ostao bez posla – kaže nam trener mlađih uzrasta u jednom sportskom kolektivu sa širega splitskog područja.

Roditelji se, otkriva, ne bune. Dapače, i njima je rezultat najvažniji. Nije bitno je li liga prva ili peta, važno je da djeca zabijaju golove. Obaraju rekorde. Pa makar i pod tuđim imenom. Ili s lažiranim liječničkim kartonom.

plivanje– Ne bih ja to baš nazvao lažiranjem. Nedavno je klub moga maloga išao na turnir u Zagreb i ja ga, zbog drugih obveza, nisam mogla odvesti na pregled kod njegove liječnice, nego sam je zamolila da mi izda potvrdu bez pregleda. I ona je to učinila. A zašto i ne bi kad cilu moju familiju dobro poznaje – uzvraća majka jednog desetogodišnjeg nogometaša.

Naš sljedeći sugovornik na takve se izjave samo zgraža. Podjednako su mu odbojni i pokvareni treneri i nemarni roditelji. A da o neodgovornim liječnicima i ne govorimo. On je Zoran Tocilj, direktor je “Diomeda”, Centra za sportsku medicinu iz Splita, i izvor podatka prema kojemu svako treće dijete (u Splitu, a za vjerovati je da je tako i na razini cijele države) natjecateljski trenira neki sport, dakle igra u nekakvoj ligi ili ide na turnire, na temelju lažnih iskaznica i nevaljanih liječničkih pregleda.

– Situacija se čak i popravila, jer smo do prije nekoliko godina imali pola djece s neregularnim liječničkim dokumentima, no i dalje je užasna, odnosno alarmantna. Kad se dogodi zlo, onda je kasno reagirati. No, čini se da država o tome ne vodi računa. Njoj je važnije baviti se velikim pričama, reklamom na deklarativnoj razini poput ove akcije sa sportskim inspektorima, a zaboravlja da se grozne nepravilnosti, od kojih sve počinje, događaju u bazi, među djecom, nerijetko i petogodišnjacima koje se bez kontrole baca u natjecateljski žrvanj – ističe Tocilj.

Njegovo je iskustvo, ponovimo jer to svakako treba ponavljati, da svako treće dijete/sportaš, a govorimo o populaciji do 18. godine starosti, nema ispravan liječnički karton.

– Kad nekome posuđujemo automobil, onda i te kako pazimo na to komu ćemo ga posuditi, je li tako? A kad nekome povjeravamo svoje dijete, onda nas, tako se barem čini, nije briga o kakvoj se osobi radi. Kao da uopće nije bitno ima li taj trener znanje, iskustvo i mogućnosti da naše dijete dovede do nekog sportskog cilja. Štoviše, mnogi se roditelji trude da trenerima u nečasnim rabotama i pomognu – čudi se Tocilj.

U njegovoj klinici svakakvih slučajeva ima. Svega se nagledao. Dolaze, recimo, ista djeca više puta. A svaki put s drugim prezimenom. Poslalo ih, kažu. Pa, ako prođe, prođe. A kad ne prođe, uvjerava Tocilj, ni krivotvorenje potvrda nije im strano. A najpopularnije je, ujedno i najprimitivnije, kopiranje tuđih potvrda lijepljenjem svoje fotografije. A što je klub amaterskiji i u nižoj ligi, stanje je gore.

– Strašno je to što neki treneri i pogotovo roditelji znaju raditi djeci. Kad ih treba ušminkati, kupiti, recimo, nove patike, onda nije problem, a kad treba platiti sto kuna za liječnički pregled, onda čine sve da ga izbjegnu. A treneri im u tome pomažu jer ih jednostavno nije briga za djecu, nego samo za rezultat i svoju poziciju – ogorčen je Tocilj.


Odgovorni i klubovi

Odgovornost je, naravno, i na klubovima, odnosno matičnim savezima. Zakonodavac je, naime, svoje napravio, te je naložio da svaki sportaš, pa i najmanje dijete koje sudjeluje u nekom vidu natjecanja, svakih šest mjeseci mora biti podvrgnut liječničkom pregledu. No, kontrola je nikakva. Teorija drži vodu, a u praksi curi na sve strane.

– Meni se ne ide u zatvor, u mojoj poliklinici je sve čisto, zato o tome javno i govorim. Problem je prevelik da bih šutio, zamislite samo koliko djece, evo baš sada dok mi razgovaramo, trenira neki sport, a da njihovi roditelji pojma nemaju kakvim se naporima izlažu, što se u njihovu organizmu događa i smiju li se uopće baviti sportom – zaključuje Zoran Tocilj.

Povezani članci

Who's Online

We have 234 guests and no members online