Znanje (ni)je roba

Besplatno obrazovanje je civilizacijska tekovina zahvaljujući kojoj Hrvatska danas uopće ima kakve-takve intelektualne resurse. Sjedokosi akademici, namrgođeni ekonomisti, raspričani književnici, povjesničari umjetnosti, fizičari, informatičari i mnogi drugi koji danas povremeno u medijskom prostoru posluže kao makete za zemlju velikih potencijala i bogate kulture, a ne zemlju "konobara i kuhara", danas ne bi bili to što jesu da nije bilo institucije besplatnog obrazovanja. No, problem je da su još neke druge stvari u ovoj zemlji funkcionirale po principu društvene solidarnosti, ali tome više nije tako. Studenti traže besplatno obrazovanje. Državni činovnici kroz medije posredno puštaju informacije da za to nema novca. No, kako je to odlično sumirala Nora Krstulović, urednica Teatra.hr, novaca ima, samo za druge stvrhe. Kao što je 283 milijuna kuna za "duhovnu okrijepu" po župama, 52 milijuna kuna za konkretniju okrijepu državnih činovnika za potrebe "reprezentacije", a sportskoj okrijepi je samo u Osijeku otišlo 160 milijuna kuna za izgradnju dvorane. Za stavku sitni inventar i auto gume država planira investirati 44 milijuna kuna. No, 300 milijuna kuna za obrazovanje je negdje zapelo u džepu i nikako se ne može iskopati ...

ZNANJE (NI)JE ROBA


 Piše: Goran Šikić / Monitor.hr
 Izvor: Monitor.hr


Studentski prosvjed, začet na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, otvorio je mnoge bolne rak-rane suvremene Hrvatske. Prije svega, na brojne je načine pokazao sraz raznolikih viđenja suživota u ovom našem društvu.

Studentski prosvjedi

Dok jedni smatraju da je uloga sveučilišnog obrazovanja omogućiti razvoj neprestanog intelektualnog preispitivanja stvarnosti, od PMF-ovske razine subatomskih čestica do makroekonomije i sociologije, drugi očito smatraju da je uloga "fakulteta" proizvodnja poslušnika, podobnih kadrova za manipuliranje u bliskoj ili daljoj budućnosti u bilo koju svrhu.

Pojednostavljeno, radi se o dilemi je li visoko (fakultetsko) obrazovanje uistinu viša razina obrazovanja ili samo produžavanje deranja školskih klupa i bubanja zadanog gradiva još četiri-pet godina.

Razumljivo je, danas gledajući, da je preispitivanje sustava visokog obrazovanja krenulo upravo na Filozofskom fakultetu, koji je time potvrdio svoju tradicionalnu ulogu "savjesti" ili "svijesti" društva, što znanosti koje se tamo proučavaju, poput filozofije, sociologije i psihologije, doista i čine.

Kao što je razumljivo da je voditelj tzv. Hrvatskih studija na pokušaj studentskog prosvjeda odgovorio uvođenjem paranacističkih metoda. Da je bilo drugačije, to bi bio znak da su neke društvene rak-rane možebitno konačno zacijelile.


Nema novca za besplatno obrazovanje, ali ima za okrijepu

Studenti traže besplatno obrazovanje. Državni činovnici kroz medije posredno puštaju informacije da za to nema novca. No, kako je to odlično sumirala kolegica Nora Krstulović, urednica Teatra.hr, novaca ima, samo za druge stvrhe.

Kao što je 283 milijuna kuna za "duhovnu okrijepu" po župama, 52 milijuna kuna za konkretniju okrijepu državnih činovnika za potrebe "reprezentacije", a sportskoj okrijepi je samo u Osijeku otišlo 160 milijuna kuna za izgradnju dvorane. Za stavku sitni inventar i auto gume država planira investirati 44 milijuna kuna.

No, 300 milijuna kuna za obrazovanje je negdje zapelo u džepu i nikako se ne može iskopati...


Zemlja konobara i kuhara

Besplatno obrazovanje je civilizacijska tekovina zahvaljujući kojoj Hrvatska danas uopće ima kakve-takve intelektualne resurse.

Sjedokosi akademici, namrgođeni ekonomisti, raspričani književnici, povjesničari umjetnosti, fizičari, informatičari i mnogi drugi koji danas povremeno u medijskom prostoru posluže kao makete za zemlju velikih
potencijala i bogate kulture, a ne zemlju "konobara i kuhara", danas ne bi bili to što jesu da nije bilo institucije besplatnog obrazovanja.

No, problem je da su još neke druge stvari u ovoj zemlji funkcionirale po principu društvene solidarnosti, ali tome više nije tako.

Susjeda umirovljenica s mog kata ima sina koji je u naponu životne snage doživio moždani udar i ostao (privremeno) prikovan za invalidska kolica. Ovih dana ga je išla prijaviti za redoviti godišnji tretman u toplicama. Znate li kada su mu dali termin, pitala me je dok smo čekali lift. Tek najesen, pretpostavio sam gorko u sebi. 2011. godine, kaže mi!!!

Zdravstveni sustav se raspao, o tome više nema dileme. No, bolesni i nemoćni se, za razliku od mladih i zdravih studenata, ne bune. Šute i trpe, kao što pacijenti po prirodi stvari rade. I čekaju da na njih dođe red. Na ovome ili onom svijetu.


Privatizacijom obrazovanja do globalnog ekonomskog sloma

Dakako, pacijenti mogu platiti, ako mogu, pa će vjerojatno biti zaliječeni. Ako ne mogu platiti, a što ćemo, tako je to... Privatizirali smo zdravstvo (koliko smo zasad mogli) i dobili smo to što smo dobili.

No, studenti ne pristaju na privatizaciju svog obrazovanja. I tu ih podržavam. Ne zbog toga, kako u svojoj sjajnoj kolumni ističe kolega Dejanović, što oni predstavljaju motor društva znanja i jedinu razumnu
investiciju u budućnost ove zemlje, već stoga što se alternativa nije pokazala dobrim rješenjem.

Alternativa je, naime, uvođenje američkog neoliberalnog modela školstva samo za one koji si ga mogu priuštiti.

Što se time dobiva? Pogledajmo s druge strane Atlantskog oceana - mase osiromašenih i besperspektivnih i korumpirana manjina koja se združila u svojim opskurnim fakultetskim bratijama i na koncu iz čiste priglupe pohlepe upropastila kompletnu ekonomiju, ne samo svoje zemlje već i čitavog svijeta.


Kakvu nam robu uvaljuju?

Znanje nije roba, tvrde studenti s Filozofskog fakulteta. Ne slažem se s time! Znanje jest roba i valja čvrsto uprijeti prstom u robu koju nam danas "uvaljuju" na tzv. Hrvatskim i sličnim studijima.

Što ćemo s takvom robom? Kome ćemo je prodati? Tko će to normalan kupovati? Iz našeg poreza se plaćaju ti profesori, ti činovnici i ti ministri, i imamo pravo zahtjevati bolju robu. Ili povrat novca.

I kad smo već kod robe, "brendiranje" koje je stekao Filozofski fakultet kao mjesto gdje profesori i studenti sudjeluju proteklih tjedana u međusobnom preispitivanju vrednota ovog društva, jednostavno je neprocjenjivo.

Kakav brend su komunicirali Hrvatski studiji legitimiranjem na ulazu u zgradu, prosudite sami, pa se prisjetite toga kad ćete upisivati svoje dijete na fakultet.

Ako ćete si to moći priuštiti, naravno.

Povezani članci

Who's Online

We have 187 guests and no members online