ECTS 300 kuna, pa ti studiraj..

Bio sam protiv prvog prosvjeda studenata koji su tražili besplatno visoko školovanje za svih. Bio sam donekle i protiv načina na koji su to pokušali ostvariti (iako je on bio miran i uvelike hvaljen u medijima). Bio sam apsolutno protiv drugog prosvjeda studenata u kojem su tražili isto na isti način nimalo ne ˝evoluirajući˝ od predhodnog puta koji im je trebao otvoriti oči i natjerati ih da idući prosvjed bude bolji i konkretniji (pogotovo zato što su dobili silnu pozitivnu pažnju medija i javnosti uopće). I bio sam donekle zadovoljan što zahtjev za besplatnim školovanjem nije u potpunosti uspio (iako bi i meni koristilo da studiram za kikiriki), jer ipak fakulteti trebaju od nečega živjeti, nabavljati materijale u knjižnice, opremati učionice i na kraju krajeva plaćati kvalitetne profesore (koji sigurno nisu jeftini) da nam na fakultetima ne bi predavali čistači ili konobari iz kantine (uza svo dužno poštovanje i prema jednima i drugima) samo zato što su oni jedino što si fakultet može priuštiti. Međutim, najava kako će prva godina studija biti besplatna svima, a plaćanje ostalih ovisiti će o uspjehu i sposobnosti studenata nešto je što se ne može prihvatiti i čemu treba stati na kraj prije nego je zapravo i počelo ...


ECTS 300 kuna, pa ti studiraj..


Piše: Alen Bećirović
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.


Najava kako će prva godina studija biti besplatna svima, a plaćanje ostalih ovisiti će o uspjehu i sposobnosti studenata nešto je što se ne može prihvatiti i čemu treba stati na kraj prije nego je zapravo i počelo.

Znam da predhodna rečenica zvuči pomalo luda. Naravno da bi uspjeh i sposobnost studenata trebala određivati hoće li ili neće plaćati studij, ali nikako na način na koji se naplata namjerava vršiti, a to je prema ostvarenim ECTS bodovima.

Naime, ideja je da se svaki preneseni ECTS bod ( dakle jedan–dva neriješena ispita, negdje i više ovisno o fakultetu ) u višu godinu naplaćuje sa minimalno 300 kuna, a odluku o cijeni ECTS bodova donose sami fakulteti.

Što to točno znači? Uzet ću primjer pravnog fakulteta u Rijeci koji, prema mome mišljenju, ima najbolji model naplate.


Samo bogati na fakultete…

Tko upiše studij besplatno (na osnovu rezultata prijemnog ispita i uspjeha u srednjoj školi) i sve godine polaže redovito (uz mogućnost jednog ˝kiksa˝) ima školovanje potpuno besplatno.

Onaj tko ˝kiksa˝ dva ili više puta, gubi povlašteni status i postaje student za osobne potrebe ili, drugim riječima, student koji plaća studij. Idealan model koji nagrađuje studente koji su redoviti, a kažnjava one koji to nisu. Uvjet za upis u višu godinu je ostvarenih 50 od 60 ECTS bodova.

Drugim riječima, to znači da je moguće prenijeti jedan veći ispit (poput rimskog ili građanskog prava) ili dva manja ovisno o bodovima koje nose. Prema novom sustavu, studenti koji redovito polažu godine (jer 50 ostvarenih ECTS bodova jest položena godina) sada bi sa besplatnog studija prelazili na studij koji se plaća kako bi zapravo bili kažnjeni zato što su redovni i uspješni.

Uzmimo za primjer da student prenese samo jedan veći predmet koji nosi 8 ECTS bodova, značilo bi da iduće godine mora fakultetu isplatiti minimalno 2400 kuna ( i to pod predpostavkom da će jedan ECTS bod koštati minimalnih 300 kuna što je vrlo malo vjerojatno imajući na umu da se u Osijeku plaća više od 900 kuna ).

A zamislite da, nedajbože, padnete godinu i od 60 ECTS-a ostvarite ˝samo˝ 30. Iduće biste godine morali platiti minimalno 9000 kuna u odnosu na sadašnjih 2750 kuna (ponavljanje godine plaća se duplo manje od redovne).

A da tome ne pridodajemo troškove smještaja, hrane i općenito života koje najčešće roditelji moraju izdvajati za svoju djecu koja ne studiraju u mjestu svojeg stalnog prebivališta.

Ovakav sustav naplate neće škoditi tamo nekum Kerumićima, Todorićima ili malim Mamićima, ali što je sa svima ostalima?


Seve zaboravila na studente?

Sindikati koji se sada svim silama bore protiv izmjena Zakona o radu i koji su spretno i mudro ˝iskoristili˝ studente kada su im trebali, sada o situaciji studenata šute.

Prekidi pregovora sa Vladom i oštre polemike preko medija valjda su jedino što ih u ovom trenutku pokreće. ˝Zainatimo se Jadranki, a studenti nek se snađu kako znaju˝ – tako nekako bi se moglo rezimirati njihovo ponašanje.

Ali, trebali bi razmišljati koja je svrha borbe protiv izmjene ZOR-a ako se sutra on neće moći primjenjivati na nikoga pošto će fakultete moći plaćati samo odabrani ( dakle rijetki ), a kako je sve krenulo nizbrdo ne bih se čudio da se ideja o naplati ECTS bodova nekako prenese i na naplatu osnovne i srednje škole.

I što onda? Imati ćemo izmjenjeni ZOR prema željama sindikata, a sjedit' ćemo doma bez kvalifikacija, novaca i bilo kakvih mogućnosti za osiguravanjem vlastitih života.

Dok Severina bude držala nadahnute govore koji nemaju veze sa mozgom naši će roditelji dizati kredite i živjeti na rubu egzistencije kako bi svojoj djeci plaćali studij. Jebeš referendum!

Težimo Europi, težimo i često se hvalimo kako smo zemlja znanja. Pitam se što se konkretno može pozitivno učiniti ovakvom odredbom?

Umjesto zemlje znanja postajati ćemo sve više i više zemlja podobnih ( kao da to već sada nismo dovoljno ) koji imaju šuške ( zarađene na ovaj ili onaj način ) i koji će krojiti čitavu budućnost svih nas.

Zastanite malo i upitajte se kuda ova zemlja ide? Sindikati pozivaju ljude da spase radnike, a mišljenja sam da oni zapravo samo žele stvoriti dojam kako rade ono što se od njih očekuje.

Par prepirki i teških riječi upućenih premijerki i ministrima, nekoliko unaprijed naučenih parola, angažiranje nekolicine kvazi celebritya i njihov cilj je postignut. Stolice su im sačuvane, a radnike i buduće radnike ( studente i učenike ), generalno gledano  - 'ko jebe!


Kakvo društvo želimo biti?

Nadalje, sama ideja o naplati studija kroz određivanje cijene ECTS boda mi djeluje poput igre male djece. Znate ono kad se jedno dijete želi igrati s autićima drugog, a ovaj mu to neda. Pa u čitavu priču uđe mama pokušavajući smiriti situaciju, a to se ne sviđa ni jednome ni drugome. I čim mama ode onaj isti ipak uzme autić, a drugi da mu se osveti odluči uzeti čak dva njegova autića.

Tako nekako izgleda i ova priča sa naplatom. Studenti su se htjeli igrati sa autićem fakulteta ( tražeći besplatno školovanje ), fakulteti su zaplakali, uletila je mama ( ili ministar znanosti, obrazovanja i sporta ), nakratko ih primirila pa otišla. Nakon maminog odlaska studenti opet žele autić fakulteta, pa im fakultet vraća uzimanjem dva njihova autića ( ili drugim riječima, besramnom naplatom studiranja ).

Na žalost, ovo nije šala i ovo nije mala stvar. Svi se dižu na noge protiv smanjena pristojbe za HRT, a lagano šute kada je riječ o onima koji će taj isti HRT možda sutra spasiti.

Već smo dvadeset godina zemlja koja gleda samo ispred nosa, možda je konačno vrijeme da pogledamo i malo dalje?


P.S.

Naravno da uvijek postoji mogućnost da svi studenti daju baš sve ispite u savršenom roku i tako izbjegnu plaćanje, ali volio bih vidjeti one koji se vole baviti statistikom da ˝pročeprkaju˝ malo po rezultatima studenata na fakultetima i izbroje koliki je postotak onih koji su savršeni ˝šezdesetobodaši˝, a koliki svih ostalih.

To nije poticanje na društvo znanja, već potpuno suprotno – želja da se stvori nisko školovano društvo podložno manipulacijama i nesmetanom upravljanju njima poput ovcama.

Želimo li to uistinu?

Povezani članci

Who's Online

We have 204 guests and no members online