Zanimljivosti..

Izlet udruge umirovljenika u Metković

don Petar MikićUdruga umirovljenika Omiš, proteklih dana je upriličila jednodnevni izlet svojih članova u Metković i Ploče. Autobus je u ranim jutarnjim satima primio putnike na potezu od Bajnica do Omiša, kao i one usputne do Piska, odnosno Vrulje. Po planu se je stiglo u Metković, a pred zalaz Sunca, krenuli smo u Ploče, gdje smo se zaustavili ispred novosagrađene crkve gdje je na službi svećenik don Petar Mikić, rodom iz Zeljovića, naših Jesenica. Bio je sav sretan i zadovoljan što smo ga psojetili. Ovo je za njega bila prilika da "ugosti" svoje drage Jeseničane, kojima je u sat i nešto više vremena pokazao cijelo zdanje Crkve, po meni jedne od ljepših takvih zdanja kod nas, ali i sve prostorije koje se nalaze u neposrednoj blizini Crkve, a koje s njom čine jednu cjelinu ...


UMIROVLJENICI NISU ZA PENZIJU


Izlet u Metković


don Petar Mikić
Crkva u Pločama - Impozantno zdanje djelo je našeg čovjeka


Piše: Davor Grgat

Udruga umirovljenika Omiš, proteklih dana je upriličila jednodnevni izlet svojih članova u Metković i Ploče. Autobus je u ranim jutarnjim satima primio putnike na potezu od Bajnica do Omiša, kao i one usputne do Piska, odnosno Vrulje.

Po planu se je stiglo u Metković, odnosno u restoran "Adria", gdje smo popratili izlaganje predstavnice „Pavletić“ o najsuvremenijoj krevetnini, koja posebno znači za bolesne i starije osobe.

U Metkoviću su nam se pridružili i Ante Marević ispred Udruge umirovljenika iz Metkovića, i predstavnik županijske organizacije za Dubrovnik Ivan Šunjić.

U prijateljskom razgovoru sa Antom Crnković, uz čašicu pića, razvila se diskusija o svakodnevnim problemima ali i zadacima koji nas očekuju.

Nakon  ugodne prezentacije tu smo i ručali, a nakon toga uz ugodnu muziku mnogi su i zaplesali, ili se odmorili. Oni koji nisu plesali, uputili su se u razgledavanje susjednih marketa ili ušća Neretve. Mada smo u programu imali i dvosatno razgledavanje Neretve sa gondolama, nažalost vrijeme nas je u tome spriječilo.

Kad je prestala padati kiša, iskoristili smo priliku i autobusom išli do glavnog autobusnog kolodvora, a odatle pješke do grada. Tu smo se raspršili na razne strane, neki su ispred hotela „Nerona“ pili kavu, a neki otišli i malo dalje.

Pred zalaz Sunca, autobusom smo krenuli u Ploče, gdje smo se zaustavili ispred novo sagrađene crkve, a potom i ušli u Crkvu. Nakon nekoliko minuta, pridružio nam se svečenik, don Petar Mikić, rodom iz Zeljovića (Jesenica).

Bio je sav sretan i zadovoljan, ali vidjela mu se i koja suza radosnica. jer je ovo  za njega bila izuzetno značajna prilika da „ugosti“ drage i štovane goste - svoje Jeseničane, kojima je u  sat i nešto više  vremena pokazao cijelo zdanje Crkve, (jedne od ljepših takvih zdanja kod nas), ali i sve prostorije koje se nalaze u neposrednoj blizini Crkve, a koje čine jednu cjelinu.

Kako su Ploče sve do nedavno bile bez Crkve i groblja, prisjetio sam se nedavnog posjeta našeg nadbiskupa msgr. Marina Barišića Jesenicama,  u šali sam rekao da ljudi u Pločama sve do nedavno se nisu molili, ali i da nisu ni umirali, pa me je upitao zašto? Odgovorio sam. To je jedinu grad u našoj Republici, u kojem sve do nedavno nije postojala Crkva, pa se ljudi nisu ni molili, ali zato nije postojalo ni groblje, pa zašto bi umirali, rekao sam, a on se nasmijao.

Don Petar Mikić, nam je ispričao mnoge pojedinosti zbog kojih i kako je uspio sagraditi ovo impozantno zdanje, pa je rekao:

„Punih 16 godina sam bio u baraci, gdje su me napadale zmije i miševi, a prilikom kišnih vremena sve oko mene je bilo vlažno a na krevet mi je kišilo. Kako sam svetu misu i ostale crkovne obrede obavljao u baraci, jednog dana prilikom procesije po rivi, stao sam, kleknuo i pogledao u nebo, te rekao: "Bože, sagradit ću Crkvu ovdje“.

Mnogi su me smatrali luđakom, bolesnikom, ali pogledajte što sam posljednjih deset godina napravio. „Zar tu Bog nije odigrao glavnu ulogu“ te nastavio priču kako je uspio pridobiti brojne donatore, bez kojih ovo veliko i lijepo zdanje zasigurno nikada ne bi bilo sagrađeno.


umirovljenici


Iako smo bili skučeni vremenom, jer su neki naši članovi ostali vani, don Petar nas je odveo od jedne do druge, treće, četvrte..., i tko zna do koje prostorije, koliko ih ovdje ima, ali obišli smo sve, iako letimično, što je bilo više nego dovoljno da ponesemo prekrasan dojam, uz konstantaciju da su Ploče odavno ranije zaslužile ovakav tretman,  ali i još više ponosni što je kreator tog vrijednog zdanja čovjek „naše gore list“.

Da bi  nas na počastio nećim ugodnim, don Petar nas je doveo do velike prostorije, u kojoj je vježbao Crkveni zbor, i na kraju u prostoriju u kojoj se nalazi više kompjutera za rad zainteresiranih građana.

Nakon ugodno provedenih osamdesetak minuta, koji su nam prošli jako, jako brzo, otišli smo u autobus i nastavili put do Omiša, odnosno do  Dugog Rata ili Jesenica.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 179 guests and no members online