DANI IVE MARJANOVIĆA 2008.
 
Osvrt na gatsko kulturno ljeto  (2)
 
Piše: Nikolina Radmilo
 

03. Kolovoza 2008.
 
Zlokobno nevrijeme se obrušilo na Gata i okolicu tu nedjelju. Svi su se prisjećali prošlog koncerta koji je bio popraćen vriskom grmljavine i potopnom neverom.
 
Kiša koja je to popodne padala je pokazala  pravo lice prolaznog ljetnog pljuska te omogućila članovima KUU "Mosor" Gata da bezbrižno nastave pripreme za nadolazeću kulturnu večer.

Koncert mladih Gaćana (Toni Kuvačić, Matea Kuvačić i Latica Anić) i gostiju (Ante Dajak, Lovre Marušić, Duje Stanić, Marino Tomasović, Slavo Tomaš) je nastavio svoju blagoslušnu tradiciju. Profesorica Rozarija Samodol i Tomislav Damjanović su bili klavirska pratnja mladih glazbenih uzdanica.
 
Instrumentalni taktovi su se stapali s ljepotom kolovoške večeri. Sv. Ciprijan je bio ispunjen a pojedinci su sjedili na svježem zraku po obližnjim zidovima dvorišta crkve.
 
Godinu dana stariji, godinu dana kvalitetniji, naši vjerni izvođači su pokazali svoj napredak te približili ljepotu ozbiljne glazbe.
 

05. Kolovoza 2008.
 
Dolazak  u zapušteni zaselak Skočibe je uvijek bio dio ugodna druženja pojedinih gatskih obitelji. Nedjeljno osunčano popodne se provodilo šetajući makadamskim putem prema podnožju Mosora gdje su ukopane stare kamene kuće, napušteni domovi generacija Skočibušana (danas Podgrajaca).
 

Skočibe
 
Sve donedavno, prilično zapuštena, na dijelove i neprohodna, zjapila su prazna dvorišta, vijugavi, strmi puteljci zakrčeni. Tek pokoji veći blagdan kada se slavila misa u kapelama sv. Ivana i sv. Ante su privlačili desetke vjernika na skupni odlazak u podmosorje.

Odavno se tek pokoji crijep crveni na golim zidovima, tek rijetka vatra lovca ili kućedomaćina grije kamene ploče. Previše je vremena prošlo da bi nekadašnji žitelji navratili, i oni se  polako rasipaju i venu poput svojih dotrajalih domova. Mlade generacije se gube u predugom radnom vremenu, u prebrzom životu, u vječnoj priši.
 
Ipak je zora zarudila a 12. kolovoza 2007. osvanuo, ljepši i iščekivaniji no ikad, stotine putnika namjernika prilijevale su se poput bujice, svojim tjelesima skrivajući livade, žalo i žbunje od pogleda. Na vrhu Škale su ih čekali domaćini s prigodnim programom.

Skoro punu godinu dana kasnije, nakon napornih radnih akcija u kojima se znojilo i guštalo, zaselak je osvanuo spreman za doček dragih gostiju i prijatelja.
 

"Priredba" Ilije Zovka
 
Ilija Zovko je nastupao s "Priredbom". Pozornica je bila na svom mjestu, naš čovik na njoj, a Škala prepuna gledatelja. Ni činjenica da je u vrlo kratkom vremenu Zovko gostovao s ovom dramom u obližnjim mjestima nije omela gatsku publiku koja se brojila u stotinama.
 

"Priredba" je simpatična monodrama vješto uklopljena u dalmatinski svjetonazor. Zanimljivost ovog komada je što se glumac direktno obraća publici uvlačeći i nju kao sporednog lika u predstavu. Sve djeluje vrlo spontano i blisko. Preko šala i raznih opisa situacija, Zovko je u nekoliko navrata dobio ovacije od publike.

Prilično neobično da gatska publika na bilo koji način prekida razvojnu nit predstave ovdje nije bila uočljivo ometajuća upravo zbog naravi komada, ipak je to dijalog između glumca i publike, scenskog radnika i gledaoca koji su u iščekivanju predstave o Crvenkapici, a ovdje poneseni reagiraju pljeskom.

 
Ideja drame je vrlo originalna i zanimljiva. Upravo s njom se Zovko dokazuje kao vrlo kreativan autor, no negdje tijekom stvaranja svog teksta je zastranio i izgubio se u ponavljanju, već viđenim digresijama i poznatim aluzijama.
 
To je rezultiralo malo dužom predstavom te iako je bio odlično prihvaćen i nagrađen na kraju izvedbe, vjerujem da nije bilo tih manjkavosti da bi sve bilo puno intenzivnije.

Zahvaljujući odličnoj organizaciji, momci su vrlo brzo počistili teren te namjestili stolove, namjera je bila bogato počastiti sve sudionike kulturne večeri. Dobro se zamezilo, soparnik je nasušna hrana za sve, a delikatese su zasladile do vrha.

Dvojica momaka koji su bili zaduženi za ritam su se usprkos najboljoj volji gubili u širini prostora, ali to su već detalji.
 
Ljepota večeri je bila kratka ćakula s dragim ljudima koje tek rijetko srećemo u ovako opuštenim prilikama, a koji su nam dragi gosti.

Nastavak slijedi :)