U Gatima na pripremi čuvenog zimskog specijaliteta: Provajte naše divenice, ka duša su!

Kada vam zava i nevista složno rade, onda vam svaka spiza uspije. I naši soparnici, koji su vrhunski, kruv ispod peke, ali i ove naše divenice koje ćemo samo za vas napraviti po domaći. Ja ka zava sam asistentica mojoj nevisti Anki, pa vas vodim doli u njenu radionu. Ma zezam se, na komin vas vodim – s osmijehom je dočekala novinarsku ekipu "Slobodne Dalmacije" Mira Kuvačić, predsjednica Udruge “Poljički soparnik”, u centru Poljica, u Gatima. Ovaj put nismo došli po ricetu za poljički soparnik, nego za divenice. A to su vam svinjska crijeva napunjena krvlju. – Ne zvuči tako slasno, no virujte mi, kada ih probate, itekako će vam biti po guštu. Pa znaju naši stari što valja od spize – nadovezala se Anka Mekinić, hvaljena nevista, udana za Mirina brata Dušana, a obje su “zanat” oko komina i spravljanja domaćih delicija naučile od majke, odnosno od svekrve Filipe Mekinić, poznatije kao Pile...

SLOBODNA DALMACIJA U GATIMA NA PRIPREMI ČUVENOG ZIMSKOG SPECIJALITETA

Provajte naše divenice, ka duša su!

Piše: Sandra Barčot  / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

– Sve je ona znala, i kako na kominu ispeći najbolji soparnik, kruv ili naditi divenice, a i moja majka, kao i Pile, pokojna nažalost, naučila me je kuvati. Iako se udala u Poljica, svladala je majka sve njihove kuharske majstorije, a došla je iz Istre, iz Rovinja, pa je na kraju znala bolje zamisit soparnik nego domaće žene – dodaje Anka priču o majci Milki Beović, rođenoj Poropat, od koje je, kao i od svekrve Pile, stjecala vještine razvlačenja tankog tijesta za soparnik, pravi omjer blitve i maslinova ulja, ali i jačine vatre na kominu, jer tijesto ne smije zagorjeti, a bogme ni ostati sirovo.

– Ali zvali ste nas pokazati nam kako se to rade divenice, a ne soparnik?

– Kako vam nećemo, draga moja, pričati o soparniku. Evo, jedan smo ispekli i za vas, za kušanje, kada sam više od tone brašna umisila za peć soparnike, skoro svaki dan ih radim i pečem – nasmijala se Anka “potakljavši” vatru na kominu, podno povećeg lonca u kojem će se divenice kuhati.

Ako ih napravimo…

– Sve je spremno, ne brinite. Uvik je bilo najteže očistiti criva od svinje. Kada smo bile mlađe, s majkom, odnosno svekrvom, prale smo criva na potoku. Led smo lomili za doć do vode. Smrzle bi nam se ruke. I tako vam je bilo nekad, a danas smo nakon kolinja criva uzeli kod žene sa Blata na Cetini. Domaća je svinja, a ona nam je donila očišćenih deset metara, pa smo taj najteži dio posla preskočili – objašnjava Anka, jer ona je šefica na svojem kominu, na kojemu je, zahvaljujući svojem Obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu, mnogima, i domaćima i stranima, omogućila kušanje soparnika te raznih drugih delicija ispečenih na vatri.

Dotle se 65-godišnja Mira, umirovljenica koja također na svojem OPG-u spravlja soparnike, brine za vatru. A grabovina je najkaloričnije i najzahvalnije drvo za loženje, te za miris i okus koji upravo ovim načinom pripreme jela s komina stavlja u sam vrh kulinarskih poslastica.

– Evo, gledajte kako ćemo napraviti divenice. Prvo smo na domaćoj masti otopili slaninu. Uzima se samo bilo od slanine i ona mora biti starija, lanjski komad slanine ide u divenice, pa valja dodati narezanu kapulu i peršin, te ruzmarin i malo češnjaka. To vam je u ovoj teći otopljeno, dobro promišano tako da smjesa bude ravnomjerna – diktira nam 62-godišnja Anka, koja je u mirovini nakon 31 godine staža u omiškome “Galebu”.

Da vidimo dalje kako će svinjsko crijevo i krv postati slastan zalogaj.
– Criva su tu, a evo i krvi. Dvi litre svinjske krvi, uzme se svježe nakon svinjokolje, te se malo razvodni vrućom vodom. Prije toga ćemo je i kroz citku proći. Nije baš uputno imat grumen krvi u divenicama, zar ne? – kaže Anka.
– U ovoj zdjeli je domaća pšenica, krupno samlivena. Stavila sam šaku soli, malo klinčića, a možete i naribati koru naranče. I ima dvi kesice vanilin-šećera. Mi vam dodajemo i grožđice. Triba i ovo dobro promišat.

I vrijedne Ankine ruke “mišaju” brašno, u koju zatim dodaje smjesu s masnoćom, a potom krv, razrijeđenu vrućom vodom, također polako umiješa u brašno.

– Ne smije biti ni previše vode, a ni previše brašna. Jer triba se još kuhat na vatri, pa ta naša pašta ne smi biti gusta – ide dalje Ankina lekcija.

Divenice se prave jednom godišnje pa nema prilike za “popravni”.

– Debela criva se koriste za divenice i kulen, a tanka za kobasice. Evo, prvo dno criva triba zatvoriti čačkalicom, pa polako ulivati smjesu – govori nam Anka, a Mira sluša, dok nam demonstriraju punjenje crijeva.

Jedna drži crijevo, druga ga puni smjesom, koja mora biti žitka, gotovo tekuća, a crijevo se ne smije napuniti do vrha, samo dvije trećine, jer smjesa nabubri prilikom kuhanja.

– Sada ćemo ih stavit kuhat u slanu kipuću vodu. Na dnu teće stave se dvi šake kukuruza u zrnu kako se divenice ne bi zalipile – nižu se upute, dok Anka uzima divenice za krajeve i spušta ih u kipuću vodu.

Mira prati vatru, dodaje drva, te nam uglas otkrivaju i vrijeme kuhanja.

– Dvi, dvi i pol ure se mora krčkati. A ohlađene možete i zamrznuti, no najbolje su na gradele ili na tavu na komadiće. Slasne su, virujte nam.

– Al ih vi ne sušite, ne dimite? U Imotskom je to obavezno – propitkuje i fotoreporter Mario.

– Kod nas nema divenica na vatri, mi ih ne sušimo jer su punjene pšeničnom smjesom – odgovaraju Poljičanke.

– Mi smo vam raširene po ciloj Europi. Ankine dvi kćeri su u Francuskoj, moja je u Italiji, no sva dica, svi unuci govore hrvatski. I znaju nam unuke misit soparnike. Evo moja Ljubica, ima sedam godina i sama pravi soparnik. Dok Ankina Lea, kada dođe iz Francuske, na siniji s malim lazanjurom rasteže tisto te slaže blitvu. A ima tek tri godine – dodaje Mira, ponosna na potomke, kćer i sina te petero unuka.

Sin Vjekoslav je pomorac, kapetan, i živi u Splitu. Ima dvoje djece i njegova kći Ljubica, Mirina unuka, već zna praviti soparnik. Mirina kći Antonija ima troje djece, udana je za Talijana, žive nedaleko od Barija i imaju agenciju za nekretnine, dok Mirin suprug Ante također pomaže supruzi oko soparnika. Barem kad se radi o nabavi drva.

– Moji su Francuzi, obje ćere žive u Nici. Starija Irena ima troje djece i sa suprugom Philippeom ima restoran, dok mlađa Ksenija ima dvoje djece, suprug Jeff je menadžer u jednom restoranu, a ona radi u bolnici u Monte Carlu. Uvik ponesu sa sobom i soparnik, a kada ja i suprug dođemo u Francusku, uvik radim soparnik. U šporetu, no bude dobar – objašnjava Anka, otkrivajući još jednu deliciju koja se svidjela Francuzima.

– Napravila sam štrudel na otvorenju restorana, a gostima se toliko svidija da su me moji tili ostaviti u Nici. No ne mogu ja bez mojih Poljica… A tu mi je i sin Duje, nevista i unuk, u Dućama žive… – pobrojila je Anka obitelj dok smo čekali da se divenice skuhaju.

Okus? Zanimljiv i neuobičajen, jedinstven… Treba probati i uživati!


Evo vam ricete

Za divenice smo koristili 10 metara debljih svinjskih crijeva, koje treba dobro oprati te osoliti i prije “nadivanja” ostaviti ih u hladnoj vodi. U drugoj zdjeli imali smo dvije litre svinjske krvi, koju smo razrijedili vrućom vodom, pazeći da nema grudica.

U loncu smo na dvije velike žlice svinjske masti otopili 60-70 dag slanine, bijele i stare, te dodali 70 dag narezane kapule, pa šaku nasjeckanog petrusimula i ružmarina, kao i malo nakosanog češnjaka. Ovu smjesu treba smiksati kao da radimo pire krumpir.

U zadnjoj zdjeli pomiješali smo 3 kilograma krupno samljevene pšenice sa šakom soli, te 3-4 klinčića, 2 vrećice vanilin-šećera, uz 10 dag grožđica, a ako želite, naribajte i koru naranče.

Nakon što masnoću pomiješate sa pšeničnim brašnom, dodate krv i vruću vodu, te sve ravnomjerno miješate, pazeći na grudice. Smjesu ulijevate u crijeva do dvije trećine, čije ste krajeve “osigurali” čačkalicama, i stavljate ih kuhati u posoljenu vodu u loncu na čije ste dno stavili dvije šake kukuruza. Kuha se dva do dva i pol sata, a kada se ohlade – divenice su spremne za jelo. Možete ih još ispeći na gradelama ili na tavi narezane na ploške.

Povezani članci

Who's Online

We have 156 guests and no members online