RK Orkan: Osvrt na sezonu 2012-13

OrkanašiceIza rukometašica Orkana iz Dugog Rata, seniroska ekipa, jedna je možemo slobodno kazati vrlo loša sezona. Tu ne mislimo samo na rezultat, jer on nam je za sada u drugom planu. Naime, mi smo znali da će ona biti teška i rezultatski neuspješnija od prethodne, pa nas i manje osvojenih bodova i nije iznenadilo. Ali, ono sve ostalo uglavnom jeste. Naime, znali smo da u sezonu ulazimo bez naše tri žene koje su prestale sa aktivnim igranjem rukometa (Kate, Rake, Mirjo), dakle, praktički bez kičme momčadi. To je dovelo do situacije da smo u sezonu ušle kao premoćno najmlađa momčad lige, sa vrlo malo iskustva, i da će sva odgovornost biti na mladim igračicama. Ali, da nismo spremne to prihvatiti, e, to nismo znale ...

RK ORKAN

Osvrt na seniorsku rukometnu sezoonu 2012/13.

Izvor: RKOrkan.com

Taj hendikep smo trebale nadoknaditi sa još većim angažmanom na treninzima i usvajanjem svega onog što nam, naravno osim iskustva a zbog relativno ranog preuzimanja odgovornosti nedostaje.

Da nešto ne štima već smo osjetile kada smo u skladu sa prije iznesenim i pored završetka sezone11/12 nastavile sa treniranjem. Tako smo skoro dva mjeseca trenirale, odnosno trebale trenirati raznorazne varijante  igre u obrani i napadu. A sve to na početku za Makarska Open.

Naš odaziv na treninge je bio vrlo skroman. Razlog je navodno bio kraj školske godine u kojoj je većina trebala popravljati što pojedinačne ocjene, što ukupne prosjeke iz ovog ili onog razloga.

Vidjevši da u tom periodu baš i nismo nešto naučile, počeli smo pripreme za sezonu nešto ranije. A počeli smo ih bez Sare i Žiže koje su svaka iz svojih razloga prestale sa treniranjem. Cilj nam je bio isti: što bolje se prilagoditi  prije spomenutoj novoj situaciji.  Međutim i tada nam je odaziv na treninga bio vrlo loš.  A kada je početkom rujna počela škola to se još i pogoršalo.

Orkanašice

Ovome pridodajmo i odgodu početka prvenstva za 15 dana pa ćemo lako zaključiti da smo u prvenstvo ušle totalno nespremne. To se po prvoj utakmici možda i ne bi reklo, jer smo pobijedile. Ali, kada su nam se počele događati nebrojene nesreće u vidu ozljeda (kapetanica Vinka, Šćurla, Nerer, Petra, Klara...) treninzi su postali u stručnom smislu smiješni.

I to se, naravno odrazilo na rezultatima. Samo da spomenemo da smo u većini utakmica izgledale nemoćne: bez ideje, bez znanja, bez obrane, bez napada, bez krila, bez vanjski šuteva, skoro bez ičega! Naša igra se u napadu uglavnom svodila na iznimne pojedinačne kvalitete Luce, Šćurle i Marine.

Njima treba pridodati i Vinku koja je unatoč neugodnoj ozljedi ramena praktički cijelu sezonu stiskala zube i kao prava kapetanica borila se koliko je u takvoj situaciji mogla A u obrani smo igrale kao da je nama zabranjeno raditi prekršaje pa smo inače odlične Mladenu i Anticu uglavnom ostavljale da brane licem u lice sa protivničkim igračicama.

Ništa se nije promijenilo niti u proljetnom dijelu. Čak možda i pogoršalo. Zbog nikad lošijeg vremena za treniranje na otvorenom igralištu. Naime, kroz siječanj, veljaču i dobrim dijelom ožujka padala je kiša pa su nam se treninzi svodili na nekakvu aktivnost ispod strije.

Možda da smo sve i u takvim uvjetima dolazile (kao Čika, Marina, Antica, kapetanica Vinka, i Merćep; baš interesenatno: kako njima loše vrijeme nije smetalo?), dakle možda i ne bi bilo tako loše.

Kažem možda, jer ipak treba uzeti u obzir da nas ipak ima relativno malo i kada nam jedna igračica nedostaje, to je puno. A ovu sezonu Šćurla i kapetanica Vinka zbog zdravstvenih razloga su ili trenirale odvojeno ili nisu uopće trenirale. O Petri, ili Nerer da ne govorimo.

Orkanašice

Uglavnom, dosta skromna kolektivna uigranost, mladost, ozljede i netreniranost su glavne karakteristike ove prošle sezone. A one su za posljedicu imale da mi iako relativno niske igramo zonu 6-0 jer drugu ne znamo (a i ova je upitna), nemamo krila na koja se možemo osloniti, kružne napadačice su nam neuigrane, vanjska linija se svodi na individualne akcije, nemamo kontre, slabo se vraćamo u obranu, ma, sve je to nekako izgledalo vrlo slabo.

Istina, bilo je bljeskova u kolektivnoj igri (Knin, Metković u gostima), pojedine dionice nekih drugih utakmica, ali sve to nedovoljno da bismo rekli: mi smo ozbiljan klub!

I što sad?!? Ništa, ovo je bio jedan pogled u ogledalo. A ono će nam ubuduće možda pokazati i neku ljepšu sliku. Ali, to ne ovisi o njemu, nego o nama. Jer, potencijala imamo! To smo same sebi pokazale baš u ovoj zadnjoj utakmici protiv Splita. Ali...

Povezani članci

Who's Online

We have 192 guests and no members online