DUGI RAT

U Splitu je rano jutros nakon duge i teške bolesti u 63. godini preminuo prvak drame Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Splitu, glumac Josip Genda, izvjestila je Služba za odnose s javnošću splitskoga HNK-a. Veliki glumac koji je s predstavom "Teštament" (fala manjinjorgo, up.ur.) prije par godina pohodio i naše malo misto, svoj je život posvetio glumi i kazalištu. Josipu Gendi teatar je bio život. Njegov odlazak ostavlja prazninu u hrvatskom glumištu, a njegovo ime bit će trajno zabilježeno u hrvatskoj kulturnoj povijesti ...

UMRO JOSIP GENDA

Odlazak glumačkog doajena

"Sve ono što u životu čovjek želi, a ne može ostvariti; sve ono što čovjek nosi u sebi i skriva i ne može pokazati ili pak realizirati u životu, robujući nekim konvencijama, sve to glumac može ostvariti na pozornici. Može iz večeri u večer biti kralj, prosjak, ubojica, ljubavnik, nakaza, Bog... Za to bogatstvo (Duha? Duše? Sreće?) isplati se živjeti - živjeti kazalište"

Josip Genda    

Izvori: Slobodna Dalmacija, Dnevnik.hr

Još kao dječak i mladić nastupa u Dječjem kazalištu u Splitu, današnjem Gradskom kazalištu mladih, gdje ostvaruje niz značajnih uloga, a okušava se i u režiji.

Godine 1966. potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor s tom kućom, a 1973. prelazi u Hrvatsko narodno kazalište u Splitu.

Do ove je godine odigrao više od 200 premijernih predstava, od čega 160 u splitskom HNK-u, u više od tri tisuće izvedbi. Josipu Gendi teatar je bio život.

Osim u kazalištu Josip Genda ostavio je dubok trag i u hrvatskoj filmskoj umjetnosti, a glumio je i u brojnim televizijskim serijama. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Njegov odlazak ostavlja prazninu u hrvatskom glumištu, a njegovo ime bit će trajno zabilježeno u hrvatskoj kulturnoj povijesti.

HOMMAGE

NAKON DUGE I TEŠKE BOLESTI PREMINUO DRAMSKI PRVAK I DOBRI DUH SPLITSKOG HNK

Odlazak Josipa Legende

Josip Genda nikada nije spadao u glumce koji korpulentnošću dominiraju scenom. Premda je glumio bogove, on nije bio prvak sa stasom zemaljskog Boga, ali nešto božansko nikada nije napuštalo njegovu glumu i sonorni glas kojima je obilježio domaće kazalište

Piše: Jasen Boko /Slobodna Dalmacija

"Za mene je kazalište ostvarenje snova", rekao mi je jednom Josip Genda, glumac koji je u prvim satima petka, 8. rujna, nakon teške bolesti završio svoj životni san. No, jedan ostvareni san ostao je živjeti na daskama hrvatskoga kazališta na čijim je pozornicama ostavio dubok trag.

Josip Genda odigrao je gotovo kompletan klasičan repertoar, prošao je kroz seriju Shakespeareovih najpoznatijih karaktera, kod Čehova je bio "doma", Moliere, Krleža, Pirandello, Sofoklo, Brecht, Dostojevski... u njihovim se scenskim licima Josip Genda okušao više puta, a neke je od tih karaktera duboko urezao u kolektivnu memoriju publike i sjećanje na njih potrajat će sigurno duže od ljudskog života.

Živjeti kazalište

Govoriti o prijatelju u trenutku njegove smrti, a ne biti patetičan najteži je novinarski zadatak, zato se radije služim riječima ovoga glumca raskošnoga talenta i beskrajne samozatajnosti nego vlastitim. Josip Genda, koji je nerado davao intervjue i koji se puno bolje snalazio na sceni nego u medijima, kad bi ipak progovarao radije je govorio o željama i snovima, nego o problemima koji prate glumačku umjetnost: "Sve ono što u životu čovjek želi, a ne može ostvariti; sve ono što čovjek nosi u sebi i skriva i ne može pokazati ili pak realizirati u životu, robujući nekim konvencijama, sve to glumac može ostvariti na pozornici. Može iz večeri u večer biti kralj, prosjak, ubojica, ljubavnik, nakaza, Bog... Za to bogatstvo (Duha? Duše? Sreće?) isplati se živjeti - živjeti kazalište".

Isplatilo se živjeti: u svom bogatom opusu posebno je impresivne kreacije ostavio u onom što je tipično za ovaj kutak svjetske scene, u ambijentalnom teatru, pod otvorenim nebom mitskih prostora Mediterana. Filoktet, Šimun Cirenac, onaj dojmljivi ili Seljak u danas legendarnoj "Elektri" iz 1989., sve su to bila ostvarenja u kojima je srastao s patnjom mediteranskog čovjeka i sa škrtom zemljom na kojoj rastu masline i smokve.

Dr. Anatolij Kudrjavcev tada je zapisao: "Gendin Seljak bio je ishodište i umnost Iskona: onaj tko podnosi sve. Bio je pouzdan poput pašnjaka, poput pločarice i poput groba."

Više od 200 premijera i 3000 izvedbi

Bio je pouzdan! Glumac koji je prošloga ožujka obilježio pola stoljeća bivanja na sceni, više na nju neće stati, čekaju ga neke nove pozornice i ostvarenja nekih novih želja i snova.

No, iako "pouzdan poput pašnjaka", Josip Genda nikada nije spadao u glumce koji korpulentnošću dominiraju scenom, premda je glumio bogove, on nije bio prvak sa stasom zemaljskog Boga, ali nešto božansko nikada nije napuštalo njegovu glumu i sonorni glas kojima je obilježio domaće kazalište.

Nakon više od 200 premijera i 3000 izvedbi od glumačkoga početka na sceni Titovih mornara Genda nije bio zamoren glumačkom čarolijom: "Na vlastitu radost još ne osjećam zamor ili zasićenje radom u kazalištu, još uvijek s nestrpljenjem očekujem sljedeći komad. Budući da sam rano počeo i potpuno se predao pozornici, ja jednostavno ne znam živjeti bez i izvan kazališta".

Splitska ga publika osim po nizu velikih ostvarenja pamti u nizu briljantnih epizodnih uloga, koje nikad nisu ostale i sporedne na sceni, ali i kroz nekoliko komičnih rola koje su godinama veselile gledatelje, a sjećanje na njih traje i danas. Znao je u svojoj karijeri uz najveće tragičarske domete ostvariti i prave komične bisere. Nije se nikada našla uloga koju bi ovaj glumac, od prije dvije godine sa statusom nacionalnog prvaka, odbio jer je "premala". Veliki glumci nikada nisu imali problema s malim ulogama!

Ostvareni san o ljepoti

Iako bez formalnog glumačkog obrazovanja, Josip Genda je dostigao sam vrh hrvatske glumačke umjetnosti, o čemu svjedoče nagrade, ali još više kolektivna memorija ne samo splitske publike. Rado se prisjećao riječi Tanhofera, legende hrvatske režije, koji ga je od akademije odgovorio kad je jednom ipak poželio studirati glumu: "Na akademiji ne možeš naučiti svoj talent, ti to imaš, od Boga ti je dano."

Od svih nagrada draže mu je bilo igranje u uspjelim, velikim predstavama, zadovoljstvo koje se, govorio je, "na žalost ili možda na sreću - ne događa baš često." Ali, nikada nije napustio Split u potrazi za većim kazalištima ili većoj slavi, unatoč mnogim ponudama. Ljubav njega i grada, u koji se doselio kao sedmogodišnjak, potrajala je do kraja života, Split mu je ostao najlipši grad na svitu, on je gradu bio jedan od najvažnijih glumaca.

Iako je ostavio traga i na hrvatskom filmu, kazalište mu je bilo prva i najveća ljubav: "Ni jedan medij ne može pružiti veće zadovoljstvo od neposrednog kontakta glumca, živog čovjeka, i publike u gledalištu. To uzajamno disanje, titranje, ta tenzija u odnosu pozornica - gledalište trajat će vječno. Raduje me da sam i ja dio toga!".

Neposredni kontakt između Josipa Gende i splitske publike njegovom je smrću zauvijek izgubljen, ali sam siguran da će i dalje u splitskom gledalištu iza dragog Joze ostati ono vječno "disanje, titranje, tenzija"... I nakon tjelesne smrti Josipa Gende ostaje spomen na jedan puni i značajan glumački život i ostvareni san o ljepoti. Ostaje njegov dobri duh, i onaj vječiti "titraj" kazališnog genija na splitskoj pozornici...

Od "Velike čarolije" do "Osmog povjerenika"

Josip Genda, prema vlastitom priznanju, u kazalište je zapravo dospio - slučajno. Kao član školskog zbora škole Dobri "upao" je u pripreme dječje operete "Velika čarolija" u Gradskom kazalištu mladih (tada Titovi mornari). A kako ga je fascinirala scena, naučio je - sve uloge. I prema potrebi uskakao u uloge djece koja bi bila bolesna ili nisu mogla doći na probe. Pred premijeru se razbolio glavni glumac i Josip Genda je kao trinaestogodišnjak u ožujku 1956. prvi put nastupio pred publikom i to - u glavnoj ulozi.

Posljednja mu je uloga bila ona Tonina Smeraldića u "Osmom povjereniku", a tom se ulogom i oprostio od splitske publike, posljednji put je na sceni bio 19. veljače ove godine.
 

Boris Dvornik: Ka da mi je otiša član familje Razgovarali: J. Parić, J. Grubač /Slobodna Dalmacija Najviše san radija u životu s njin i Zdravkon Krstulović, a sad više nema nikoga... Nisan se nada da će tako brzo otić. Bija mi je kolega i veliki prijatelj, veliki glumac. Čini mi se da nema smisla govorit "žaj mi je" ili "teško mi je" kad mi je isto ka da mi je otiša član familje. Bruna Bebić-Tudor: Nezamjenjivi čovjek Prije tri godine mi je od iste bolesti umrla majka i sada se osjećam isto. Genda mi je u poslu bio ono što mi je majka bila doma. Bio je rijetkost u kazališnom svijetu, osjetljiv, nezamjenjiv čovjek, a način na koji odlaze ljudi koji se bave našim poslom najbolje svjedoči o težini i stresu s kojima smo suočeni. Zoja Odak: Obilježio je epohu Nenadoknadiv gubitak za HNK Split. Genda je živio iluziju kazališta. Sve najbolje igrali smo zajedno od mladosti, ostvarili smo zajedno neke predstave koje ulaze u antologiju hrvatske kulture. On je zbilja obilježio jednu epohu splitskog kazališta. Ivica Vidović: Za njim će ostati praznina Teško mi je, vijest me zatekla i smela... Zadnji put sam s njim razgovarao nedavno, na Splitskom ljetu. Jako dugo bili smo zajedno, bio je veliki glumac, veliki čovjek i veliki prijatelj. Zato će za njim ostati silna praznina, i na hrvatskoj sceni i među ljudima s kojima je bio blizak. Paolo Magelli: Bio je najbolji dio mog života Neopisivo žalim zbog Gendine smrti. Taj genijalni glumac bio je dio mog života, najbolji dio mog života.. Kad sam 1981. prvi put došao u Split, upoznao sam Gendu i od tog trenutka dogodio se cijeli taj jedan život koji sad prestaje. Najstrašnije je kad te stignu ovakve vijesti. Gledam probu "Kažimira i Karoline", u Rijeci sam, i mislim kako je sve to bez veze kad se dogode ovakve smrti... S Gendom odlazi cijela moja, naša, prošlost. Odlazi veliki glumac.