Odlazak primadone Biserke Cvejić

Nakon ostvarenih 77 mezzosopranskih uloga u blizu 1.800 predstava na scenama širom svijeta i iznimno uspješnog pedagoškog rada, proslavljena operna pjevačica, mezzosopranistica Biserka Cvejić, preminula je u četvrtak, 7.1.2021. u Beogradu, u 98-oj godini života.
Biserka Cvejić bila je pravi verdijanski mezzosopran, a istodobno je s profinjenim osjećajem za stil i savršenim vladanjem jezikom izvanredno tumačila i francuske operne likove. Od 1961. redovito je gostovala u Metropolitanu, koji je bio pozornica njezinih najvećih uspjeha i priznanja. Pjevala je u Scali, Areni u Veroni, napuljskom San Carlu, Covent Gardenu, Boljšoj teatru u Moskvi, Teatru Colon u Buenos Airesu, Tokiju, piše Slobodna Dalmacija.
Biserka Cvejić (rođena Katušić) rođena je u Krilu Jesenice 23. studenoga 1923. Biserka Katušić, u dobi od dvije godine, s roditeljima Ivkom (rođenom Trgo) i Stipom Katušićem (iz Smolonja), siromašnoj obitelji mornara koji se u potrazi za poslom zaposlio u rudnicima kraj Liegea (Belgija), gdje živi i odrasta u teškim prilikama hrvatskih ekonomskih emigranata. Pjevanje je učila na beogradskoj Muzičkoj akademiji, debitirala je 1950, od 1951. do 1961. bila je članica Beogradske opere. Godine 1961. stupila je u angažman u Bečku državnu operu u kojoj je ostvarila 25 uloga i oko 370 nastupa te dobila naslov komorne pjevačice. Istodobno je od 1975. do 1978, kada se povukla sa scene, bila i članica Zagrebačke opere, u kojoj je ostvarila antologijske kreacije Verdijevih Amneris, Azucene i Eboli u Don Carlosu, i Bizetove Carmen. Pjevala je lijepim ujednačenim snažnim i toplim glasom sigurnih visina, s vrhunskom muzikalnošću i izrazitim osjećajem za glazbenu i scensku karakterizaciju. S posebnim je uspjehom pjevala i Charlottu u Wertheru, Preziosillu u Moći sudbine, Dalilu, Princezu u Cileinoj Adriani Lecouvreur i Giuliettu u Hoffmannovim pričama. Glas joj je zabilježen na nekoliko studijskih i živih snimaka cjelovitih opera. Za svoj umjetnički rad, 2001. godine, dobila je najviše francusko odličje - orden Legije časti.
- Peristil mi je promijenio život. Vratiti se u rodni kraj i pjevati tamo gdje si uvijek želio biti, nešto je najljepše što čovjek može doživjeti. Emocije su me preplavile, plakala sam.. To mogu razumjeti samo oni koji su živjeli van domovine. A onda Metropolitan. Bila su to divna vremena u kojima se cijenila kvaliteta, a ništa joj nije smjelo stati na put. Za razliku od ovih histeričnih vremena u kojima živimo, mi smo svaku ulogu vježbali barem šest mjeseci. Danas se predstava uvježba u mjesec dana, meni je to neshvatljivo - rekla je 2015. u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Odlazak operne pjevačice, primadone Biserke Cvejić (Katušić)

Piše: Marija Barbieri i drugi
Izvori: Matica hrvatska, Slobodna Dalmacija, Almissa.com

Biserka Cvejić, pjevačica, mezzosopran

Crtica o umjetnici

Izvor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža

Biserka Cvejić, pjevačica, mezzosopran (Krilo Jesenice, 5. XI 1923). Djevojačkim prezimenom Katušić, rođena je u siromašnoj obitelji rudara koji se u potrazi za poslom zaposlio u rudnicima kraj Liegea. God. 1946. vratila se iz Belgije u Jugoslaviju i postala član omladinskog pjevačkog društva "Ivo Lola Ribar" u Beogradu. Pjevanje je studirala na beogradskoj Muzičkoj akademiji kod J. Rijavca od 1948, a diplomirala 1954. Još za studija 1950. debitirala je na sceni beogradskog Narodnog pozorišta kao Vaska u Koštani P. Konjovića, a od 1951. članica je beogradske Opere. God. 1952. udala se za svog kolegu, studenta pjevanja, poslije cijenjenog otorinolaringologa, Dušana Cvejića.

Biserka Cvejić, pjevačica, mezzosopran Prvi put pjevala je glavnu ulogu, Charlottu u Wertheru (J. Masseneta) 1954, na svojoj diplomskoj predstavi. U bečkoj Državnoj operi nastupila je prvi put u listopadu 1959. kao Amneris u Aidi, a od 1961. do 1978. bila je njezin stalni član. U Beču je dobila počasni naslov Kammersängerin (komorna pjevačica). Istodobno je od 1975. do 1978. bila solistica zagrebačke Opere. Gostovala je u svim glavnim svjetskim opernim kazalištima – Scali u Milanu, Covent Gardenu u Londonu, San Carlu u Napulju, Boljšoj teatru u Moskvi, Teatro Colón u Buenos Airesu, Teatro del Liceu u Barceloni te na mnogim festivalima u Veroni, Tokiju i drugdje. Osim u Beču, najveće uspjehe i priznanja postigla je u Metropolitanu u New Yorku, gdje je prvi put nastupila 1961. U Metropolitanu je, sa Zinkom Kunc, sudjelovala na svečanom oproštajnom koncertu u staroj zgradi 16. IV 1967. i bila protagonist jedne od prvih premijera u novoj zgradi (Laura u Ponchiellijevoj Giocondi). S opernom pozornicom oprostila se u sezoni 1978/79. u beogradskom Narodnom pozorištu i Operi HNK u Zagrebu. Njezin glas snimljen je na pločama mnogih svjetskih te jugoslavenskih gramofonskih tvrtka.

Od 1980. profesor je pjevanja na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu. Cvejić je u optimalnoj mjeri posjedovala sve odlike velikog pjevača: snažan dramski mezzosopran, velika raspona, ujednačen u svim registrima, s posebnom toplinom ali i prodornim sjajem, osobito u visokom registru. Cijenjena uz to kao pjevačica scenski efektne pojave sugestivne glume, urođene muzikalnosti te istančana osjećaja za stil i profinjenu pjevačku frazu. Proslavila se prije svega interpretacijama Verdijevih likova: Amneris u Aidi, princeze Eboli u Don Carlosu, Azucene u Trubaduru i Ulrike u Krabuljnom plesu.

S podjednakim je uspjehom kreirala i niz glavnih mezzosopranskih uloga u operama francuskih autora – Carmen (G. Bizet), Dalilu (C. Saint-Saens, Samson i Dalila), Dulcineju (J. Massenet, Don Quichotte), Giuliette (J. Offenbach, Hoffmannove priče), a pri kraju karijere istakla se i kreacijama opernih likova Richarda Straussa – posebno Herodijade u Salomi. Zapažene su i njezine kreacije Princeze de Bouillon (F. Cilea, Adriana Lecouvreur), Orfeja (Ch. W. Gluck, Orfej i Euridika), Didone (H. Purcell, Didona i Enej), te Brangäne (R. Wagner, Tristan i Isolda). Premda je bila izrazito scenska umjetnica i svoja najveća ostvarenja postigla u operi, s uspjehom je interpretirala i oratorijske partije, posebno u Verdijevu Requiemu.

Za svoja je scenska ostvarenja dobila više nagrada: 1977. Nagradu "Marijana Radev", 1978. Sedmojulsku nagradu, 1987. Vukovu nagradu. Za svoj umjetnički rad, 2001. godine, dobila je najviše francusko odličje - orden Legije časti.

Biserka Cvejić, pjevačica, mezzosopran


Umjetnost Biserke Cvejić (Katušić)

Tekst: dr.sc. Slobodan Elezović
Izvor: "Hrvatsko Narodno Kazalište"


Biserka Cvejić, pjevačica, mezzosopran Umjetnost Biserke Cvejić temelji se na inventivnoj sintezi vokalne tehnike u punoj funkciji interpretativne snage vokalne i psihološke odrednice tumačenoga lika. Time se u cijelom bogatom opernom opusu profilira galerija protagonista glazbenih drama, koje je snagom svoje osobnosti, pune emocionalnih naboja, Biserka Cvejić uznosila na najviše razine glazbenih scensko-umjetničkih dostignuća. Sve se to odvijalo na najvećim domaćim i inozemnim scenama, tijekom intenzivnih četrdeset godina aktivnog i dinamičnog kreativnog života u svijetu operne umjetnosti.

Rođena u Krilu Jesenice, Biserka Katušić, u dobi od dvije godine, s roditeljima Ivkom (rođenom Trgo) i Stipom Katušićem odlazi u Belgiju, gdje blizu Liègea živi i odrasta u teškim prilikama hrvatskih ekonomskih emigranata.

Susret s pjevačkim zborom Ivo Lola Ribar, koji je 1946. gostovao u Belgiji, bio je presudan za Biserkin povratak u domovinu. Djevojka stiže u Zagreb pa odlazi u Beograd i pristupa zboru, a ubrzo je usmjeravaju na studij pjevanja. Istaknuti operni umjetnik i pedagog Josip Rijavec prima Biserku u svoju klasu, i kao nadarena djevojka posebno kvalitetnog glasa ubrzano napreduje, pa već 1950. debitira na opernoj sceni.

Mezzosopran Biserke Cvejić prepoznaje se kao vrijednost stožernog značenja za junakinje Verdijeva opusa, pa se počinju nizati kreacije Preziosilla, Ulrica, Azucena, Amneris, Eboli, zatim Bizetova Carmen, Saint-Saënsova Dalila, Massenetova Charlotta i Dulcineja, Offenbachova Giulietta,Cilleina Princeza de Bouillon iz francuskoga repertoara, Borodinova Končakovna, Musorskoga Marfa i Marina u ruskom opusu, te Wagnerova Brangania, Brünhilda, Fricka,  ... i niz drugih.

Početkom listopada 1959. godine Biserka Cvejić debitirala je u bečkoj Staatsoperi kao Amneris i na toj slavnoj sceni ostala punih dvadeset godina, do kraja 1979., postavši Kammersängerin/komornom pjevačicom.

U Metroplitan operi u New Yorku, Biserka je debitirala 14. travnja 1961. i utjecajno nastupala punih sedam sezona, uključujući veliki gala-koncert oproštaja sa zdanjem staroga Meta, u kojemu je velika Opera živjela od 22. 10. 1883. do 16. 4. 1966. godine. Otvorenje novoga Metropolitana u Lincoln-centru započinje naručenim projektom, operom Samuela Barbera Antonije i Kleopatra 16. 9. 1966., a već 22. 9. 1966. Met se vraća tradicionalnom velikom repertoaru, pa se izvodi Ponchiellijeva Gioconda, s Renatom Tebaldi i Biserkom Cvejić te Francom Corellijem u glavnim ulogama.

Covent Garden i Biserkina Amneris s Galinom Višnjevskom, u Scali je Dalila, u Moskvi i Petrogradu je Carmen i Marina, u Rimu i Napulju je Fricka i Azucena, u Buenos Airesu je Carmen i Ulrica, u Tokyju je Eboli ..... scene s Biserkinim kreacijama podižu auditorije na noge. Carmen sa zagrebačkom Operom u Berlinu 1964. donosi na kraju izvedbe aplauz koji u varijaciji ovacija traje 35 minuta, gotovo petinu vremena izvedbe djela.

Ostvarene kreacije Biserka, tek dan-dva iza Beča, Rima, Milana ili Pariza, uvijek sviježe i snažno donosi zagrebačkoj publici, pa opet s njima diljem svijeta.

Biserka Cvejić, pjevačica, mezzosopran Od 24. ožujka 1956. godine kad je kao Charlotta u Wertheru debitirala u Zagrebu, Biserka Cvejić pjeva svoju Eboli 23. ožujka 1962., 25. ožujka i 1. travnja 1962. predstavlja Zagrebu svoju Carmen, 17. prosinca 1963. je Azucena, a 11. ožujka 1966. je prvi put Amneris na zagrebačkoj sceni. Od tada je na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u mnogo prigoda, koje su uvijek značile svečanost operne umjetnosti, kao i 1971. kada je kreirala Lauru u Giocondi, uz obilježavanje stogodišnjice Opere Hrvatskoga narodnog kazališta.

U siječnju 1980., Biserka se oprostila od operne scene i započela vrlo plodonosnim vokalno-pedagoškim radom.

Sa suprugom, prof. dr. sc. Duškom Cvejićem, otorinolaringologom, fonijatrom, Biserka pripremila je veliku knjigu, namijenjenu vokalnim pedagozima i pjevačima, Umjetnost pjevanja, a primjerak darovala knjižnici zagrebačke Muzičke akademije.

Biserkine kreacije u Splitu, Rijeci, Osijeku, Puli, obilježile su antologijska dostignuća, pa je prigoda susreta s umjetnicom uz njezinu životnu obljetnicu, osamdeseti rođendan, u Zagrebu 31. ožujka 2004.; uz veliki projekt Opere Hrvatskoga narodnog kazališta, Verdijev Don Carlos, opet svečanost Thaliae u hramu.

Povezani članci

Who's Online

We have 239 guests and no members online