Kulturizam: 'Rentanje' baštine

crkviceSpašavanje baštine, tog pečata identiteta, kako se uobičajilo govoriti, opet će na čekanje. Kad je 1999. uvedena spomenička renta kao model osiguravanja novca za obnovu zapuštene i ratom poharane baštine, vjerovalo se, bit će obnovljeno i tako spašeno više nepokretnih spomenika kulture, dakle, graditeljske baštine. Po novome, izravna će se spomenička renta prepoloviti, a neizravna djelomice dokinuti. Izravna renta plaćala se praktički kao i sve komunalije, po kvadratu. Baština sigurno najviše participira u turizmu koji je i dalje, uza sva svjetska i nacionalna gospodarska posrtanja, najunosnija gospodarska grana. Turističko gospodarstvo kod nas pritom nikad nije dovoljno ulagalo u taj svoj resurs iako ga neprekidno troši. Sektor kulture, pak, nikad nije imao dovoljno novca (ni na državnoj ni na lokalnoj razini) za obnovu te spomeničke baštine. Baština je uvijek na udaru: vremena, nebrige, ratova, devastacije, a sada i recesije. A ona je ipak ono što ostaje, unatoč svim promjenama - makar i u fragmentima - samo što je tih isječaka sve manje ...


KULTURIZAM


'Rentanje' baštine


Spomenička renta bit će prepolovljena. Zbog nje se već treći put mijenja zakon. Dosad se time pokušavalo ostvariti boljitak za baštinu. Sada će i baština, zbog recesijskih restrikcija, na poček


Piše; Vesna Kusin / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


baštinaSve se činilo idealnim kad je Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, donesenim 1999. godine, uvedena spomenička renta. No, sve do izmjena Zakona u tom segmentu, 2003. godine, na račun baštine nije praktički uprihođeno ništa. A i tada, unatoč razrađenome mehanizmu naplate, provođenje spomeničke rente nije zaživjelo.

Uhodavanje je trajalo do 2005. iako je rok za provedbu bio 2004. I nakon toga Zakon se u tom segmentu nastojao ignorirati. U Zagrebu je čak, na razini Grada, postojao prijedlog o zamrzavanju spomeničke rente na godinu dana. Bilo je još prijedloga o ukidanju tog nameta koji su se javljali periodički.

Naplata spomeničke rente krenula je polako i manje se uprihodilo od očekivanoga, ali je pristizalo barem nešto. Sada se, pak, i to nešto smanjuje novom Vladinom odlukom. Spomenička renta se mora prepoloviti! I Zakon ponovo izmijeniti! Da bi se u ovim recesijskim vremenima spašavalo gospodarstvo.


Spašavanje baštine, tog pečata identiteta, kako se uobičajilo govoriti, opet će na čekanje


Kad je 1999. uvedena spomenička renta kao model osiguravanja novca za obnovu zapuštene i ratom poharane baštine, vjerovalo se, bit će obnovljeno i tako spašeno više nepokretnih spomenika kulture, dakle, graditeljske baštine.

baštinaTaj model je kao primjer hvaljen diljem Europe i tvrdilo se da će biti primijenjen i drugdje. No, s obzirom na to da je tada renta bila vezana uz dobit (dva posto) koju su svi prikrivali, a nije bio razrađen sustav naplate, Zakon je praktički izigran.

Promjenom Zakona 2003. definirana je izravna (naplata po četvornom metru svima koji gospodarsku djelatnost obavljaju u nepokretnim kulturnim dobrima ili na području zaštićene kulturno-povijesne sredine) i neizravna spomenička renta (za sve koji se u svom poslovanju koriste spomenicima kulture).

Po novome, izravna će se spomenička renta prepoloviti, a neizravna djelomice dokinuti. Izravna renta plaćala se praktički kao i sve komunalije, po kvadratu. I jedino se ta stavka smanjuje, dok druge komunalije neprekidno rastu, kao i energenti (struja, plin). Isto za spas gospodarstva. Ona neizravna, na kojoj se baštinom ostvaruje izravna dobit, naprosto nestaje iako je pitanje koliko je i dosad bilo tog udjela.

Baština sigurno najviše participira u turizmu koji je i dalje, uza sva svjetska i nacionalna gospodarska posrtanja, najunosnija gospodarska grana.

Turističko gospodarstvo kod nas pritom nikad nije dovoljno ulagalo u taj svoj resurs iako ga neprekidno troši.

Sektor kulture, pak, nikad nije imao dovoljno novca (ni na državnoj ni na lokalnoj razini) za obnovu te spomeničke baštine.

Kulturi u cjelini, pa onda posredno i obnovi kulturnih dobara, fond je već i prije ovih mjera smanjen. Sada postaje još oskudniji.
 

Baština je uvijek na udaru: vremena, nebrige, ratova, devastacije, a sada i recesije. A ona je ipak ono što ostaje, unatoč svim promjenama - makar i u fragmentima - samo što je tih isječaka sve manje.


baštinaGospodarstvo ju je često uništavalo, a sada baština treba spašavati i gospodarstvo. Ne bi li barem ono turističko, koje ju sada najviše »rauba« (primjerice Dubrovnik), ipak trebalo za to »rentanje« dati prilog u spomeničkoj renti?

Primjer iz susjedstva, Koloseum, najbolje pokazuje kako baština plaća danak. Tamo će se možda i naći moćni sponzori (recesiji unatoč), ali kod nas teže, pogotovo što na sponzorstvo još moraju platiti PDV, kao da ulaganje u kulturu već ne pokazuje onu njihovu pravu društvenu odgovornost.

Baština će opet na poček! Do nekih boljih vremena, koja za nju nikad nisu na vidiku.


 

baština

 

Povezani članci

Who's Online

We have 352 guests and no members online