Neki naši heroji su dva puta glavom platili..

Borac u parkuBogoslav Kadić, Jozo Marušić, Pave Mandić i Katja Pavišić Šperac dva su puta glavom platili. Početkom četrdesetih naletjeli su na moćne Nijemce, a početkom devedesetih na velike Hrvate. Bogoslav je nastradao u Sarajevu, Jozo i Pave na Sutjesci, a Katja u viškom kanalu. Pedeset godina kasnije pali su u svom Dugom Ratu i Omišu. Baš kao i Nikola Buljević koji je dobio i preživio Drugi svjetski rat, da bi izgubio rat s primitivcima. - Uspija san spasit šta san moga. Znan i za neke druge biste šta ih ljudi skrivaju po podrumima jer in je na njima bija neko od familije ali se s tin ne žele baš u ovin vrimenima falit, no većina je uništena. U Dugome Ratu je priživila samo bista od onog jadnog Brničevića, kažen jadnog jer bi bolje bilo da je maknu kad vidin šta sve po njoj radu - kaže Ivan Radilović (70) iz Tugara, vlasnik zavičajne etnografske zbirke, uglavnom poljičkih artefakata od II. do sredine XX. stoljeća ...


IVAN RADILOVIĆ

Naši narodni heroji dva su puta glavom platili..

Ivan Radilović u Tugarama ima pravi etnografski muzej te putnike namjernike napaja baštinom i vinom ...

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

Ivan Radilović

Glave smo tražili, pa smo glavu i dobili. Tragovi krvi još su bili svježi, pa bi i forenzičar laik lako utvrdio vrijeme i uzrok smrti.

Ivan Radilović

- Šta ste se pripali, ajde, ajde, uđite u kuću, a ja ću glavu sklonit da mi je mačke ne odnesu - dočekao nas je Ivan Radilović (70) s ponosom pogledavajući prema glavi (žrtvenog?) jarca koja je još do prije koji sat bila spojena s tijelom.

- Nu, recite pravo, jeste li igdi lipše i veće vidili - govori nam dok miluje jarčevu bradicu.
- E, bija je to pravi jarac, nije se rodija vuk kojega bi se on pripa. Sad ću lipo ovu glavu spremit i preparirat, zaslužija je lipotan da ostane uspomena na njega.

Već je i ovaj uvod, vjerujemo, dovoljan da shvatite kako je Ivan Radilović neobičan čuvar uspomena. Tugare su njegova oaza. U tom poljičkom mjestu Ivan ('da me slučajno niste nazvali šjor ili gospodin') baštinom i vinom već godinama napaja putnike namjernike. I pametne i lude, i bogate i siromašne, i vjernike i sumnjičavce.

Eksponati iz zbirke Ivana Radilovića

- Ludi su mi najdraži. I meni su godinama govorili da san lud, a ja san od te svoje ludosti napravija čudo. E, čudo, šta me gledate! Ali sve ovo šta iman nije čudo. I ko je onda lud, oni šta su sve ove stvari bacili ili ja šta san ih uzeja. Ili kupija od propalica koji bi i mater rođenu prodali za demejanu vina - kazuje Ivan dok nam, jedna po jedna, otvara vrata svoje etnografske zbirke.

Novinari su rado viđeni gosti na Radilovićevu imanju. Poimenice nam je tako nabrojao kolege s kojima je, kako kaže, mnoge teme okrenuo. A okrenulo se štogod i na gradele. I Bože sačuvaj da bi im uvjetovao kako da o njemu pišu. Rađa je rađa, a gošćenje je gošćenje. A u Ivana su se pogostili i mnogi znani Hrvati. Glumci, sportaši, političari...

- A šta da ti pričan, nema ko nije bio. S nekima od njih san više puta zoru dočeka nego neki sa ženon. Sa Stipon Mesićen san jio i pio još dok smo skupa blokadu Dubrovnika probijali. E, ali nemojte mislit da ja njima ne kažen šta ih iđe. Kažen, kažen, itekako! Za mene je istina svetinja, a ti kako oš. Evo, još čuvan pismo zahvale šta mi ga je dvi iljade sedme posla Zoran Milanović kad san o njemu u jednoj anketi lipo govorija.

Ivan Radilović

Ipak, ima jedan političar na čiji spomen se crte Ivanova lica iskrive. I njegova slika je na 'zidu slave', ali kontekst je, da ga sad ne spominjemo, negativan.

- Ministri i predsjednici me primaju, dolaze u moju konobu, a naš omiški gradonačelnik Ivan Škaričić nikad nije u ovaj muzej nogon kročija. A po zanimanju je, zamislite, profesor povijesti! Biće mu smeta šta san od propasti sačuva i puno stvari iz doba komunizma, šta su divljaci tili razbit i bacit u smeće ka šta su bacili i onaj divni omiški mozaik 'Ide Tito priko Romanije' šta ga je načinija veliki Joko Knežević - kroz priču nas je, malo pomalo, Ivan doveo i do glava koje smo i došli u Tugare tražiti. Glava od bronce.

Zbirka portreta Ivana Radilovića

Bogoslav Kadić, Jozo Marušić, Pave Mandić i Katja Pavišić Šperac dva su puta glavom platili. Početkom četrdesetih naletjeli su na moćne Nijemce, a početkom devedesetih na velike Hrvate. Bogoslav je nastradao u Sarajevu, Jozo i Pave na Sutjesci, a Katja u viškom kanalu. Pedeset godina kasnije pali su u svom Dugom Ratu i Omišu. Baš kao i Nikola Buljević koji je dobio i preživio Drugi svjetski rat, da bi izgubio rat s primitivcima.

- Uspija san spasit šta san moga. Znan i za neke druge biste šta ih ljudi skrivaju po podrumima jer in je na njima bija neko od familije ali se s tin ne žele baš u ovin vrimenima falit, no većina je uništena. U Dugome Ratu je priživila samo bista od onog jadnog Brničevića, kažen jadnog jer bi bolje bilo da je maknu kad vidin šta sve po njoj radu.

Ivan tvrdi da ga politika ne zanima, iako o politici sve zna. Nije ni desni, ni livi, nego svoj.

- A da čiji ću bit?! Oću li bit od onih šta na Karepovac bacaju spomenike ljudima koji su zbog svojih ideala izgubili život. Da nije bilo tih ljudi, ne bi bilo ni nas, ko to ne more svatit, ja s njin neman šta pričat. Ko želi zaboravit da je četrdeset i troje Tugarana poginilo na Sutjesci, taj nije čovik! - ražestio se domaćin.

A žesti se i kad mu spomenemo cijenu blaga kojega čuva, a ima tu, uglavnom poljičkih, artefakata od II. do sredine XX. stoljeća.

- Nema tih para zbog kojih bi se odreka ovih stvari. Kad su neke izložbe onda često muzejima posuđujen šta ih zanima, ali da bi proda, Bože sačuvaj - zaključuje Ivan Radilović koji je kao redovan vojnik služio u misiji na Sinaju. Bio je tada osobni vozač Borisa Krajgera, narodnog heroja i potpredsjednika jugoslavenske vlade, no druženje s poznatim glavama ostavit ćemo za neku drugu priču.

Povezani članci

Who's Online

We have 143 guests and no members online