DUGI RAT

Valja nam ponovo zaviriti u škrinju zimskih i badnjačkih običaja tisućljetne Poljičke knežije. "Sveta Kata, snig na vrata", izreka je kojom se najavljuje dolazak zime. U Gornjim Poljicima tradicionalna priprema za Božić traje i prije početka zime, a od blagdana svete Kate 25. studenog započinje hod prema Božiću koji svoj vrhunac ima na samu Badnju večer i u Badnjoj noći. Običaji su to, rituali i vjerovanja koji vuku korijenje iz staroslavenske tradicije te se isprepliću s kršćanskom vjerom i u njoj dobivaju preobražen smisao, a u selima Poljica štuju se i danas.
Na dobro vam došla Badnja večer!
Iz diplomskog rada Antonie Perica "Tradicijska kulturna baština u Poljičkom i Omiškom kraju", u nastavku teksta prenosimo poglavlje o Badnjaku...

Tradicijska kulturna baštna u Poljičkom i Omiškom kraju

Badnji dan

Autor: Antonia Perica
Izvor: "Tradicijska kulturna baština u Poljičkom i Omiškom kraju", diplomski rad, Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu
Foto: Radio Marija, Poljica.hr

Marko Dragić navodi kako je, u folklornom smislu, Badnjak najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi 63. To je zapravo dan uoči Božića, a u katoličkom kalendaru je i blagdan Adama i Eve. Sam naziv, kako nam objašnjava Dragić, baštini od starocrkvenoslavenskoga glagola bъdeti – "bdjeti", ili od pridjeva badar od čega se onda izvodi glagol razbadriti se , tj. "razbuditi se, biti budan". 64

U Poljicima, ljudi su se tradicionalno na taj dan spuštali u Omiš ili Split kako bi kupili još koju stvarčicu prije samog blagdana (na koji naravno ništa nije radilo). To je bio i dan obaveznog posta. Ono što se našlo na svakom omiškom i poljičkom stolu bio je bakalar.  Bakalar se sprema na način da se tri dana prije kupi i stavi u vodu kako bi omekšao. Tada cijela kuća odiše karakterističnim mirisom te ribe. Neizostavna poslastica je i soparnik koji Poljičani spremaju za svaki post, a u posljednje vrijeme i za svako veće slavlje. Vrijedne domaćice spremaju uštipke i fritule kao desert na taj posni dan.

Potom se uređuje kuća. Uređuju se i bor i jaslice. U pšenicu, koja je posađena na svetu Luciju, stavlja se blagoslovljena svijeća koja se pali za vrijeme objeda. Kažu da što je pšenica gušća i veća znači da predstoji više blagoslova iduće godine u toj obitelji.65 Nekada se u kuću unosila i slama, tzv. gobin, kako bi se znalo da je Božić na vratima. 66  Djeca su posebno uživala u toj slami. Po njoj bi se valjali i igrali. Tri dana se kuća ne bi smjela čistiti, a nakon ta tri dana (na blagdan Mladnica 28.12.) iz kuće bi se iznosila ta slama i stavljala po vrtovima i stablima, te se govorio kako je: „Pobiga Božić iz kuće“ 67. Danas je taj običaj nažalost potpuno izumro u Poljicima, te se slamica stavlja samo u jaslice kao dio ukrasa, a nikako po podu kuće.

U nekim selima običaj je da se prije polnoćke cijela obitelj okupi na kominu koji zapravo i jest bio duša i srce cijele kuće. 68

U knjizi Omiš i Poljica navodi se kako je u starini prostor ognjenice s kominom bio jedini prostor čovjekova obitavanja, pa mu je uloga u tradicijskom životu sela bila značajna kako za obiteljski tako i za društveni život. Prema običajnom pravu komin se nikada nije dijelio među nasljednicima, ostajao je u vlasništvu jednoga od nasljednika, obično najmlađeg brata, a drugi su si gradili novi. 69   Jedan Poljičanin nam tako navodi kako bi glava kuće, tj. najstariji muški član porodice, okupio obitelj upravo na kominu gdje bi ih na stolu, između ostalih blagodati, dočekali: „bukara vina, tri voštane sviće (simbol Svetog trojstva) i niki suvi kolač.“ Prije objeda molile su se rozarije, ali se na kraju molitve ne prekrsti. Domaćin je zatim govorio:

"Na dobro van došlo Badnje večer.
Po Badnjoj večeri Božić.
Radosno vam doša Ivandan
Po Ivandanu Stipandan
Po Stipanadu Mladenci
mlado lito,
Vodokršće i sve godišće.“ 70

Nakon toga glava bi se kuće prekrstila, umočila kolač u vino i s tim ugasila svijeću. Nakon toga moglo se blagovati. Navečer se palilo drvo badnjaka. Radilo se zapravo o tri panja koja bi se navečer zapalili ispred svake kuće 71. Dragić navodi kako je drvo badnjaka u Dalmaciji, otocima i Istri najčešće bio neki panj masline ili česmine dok je u Lici, Slavoniji, Bosni i Hercegovini to bilo drvo cera ili hrasta. Cer i hrast su dugovječna drva i simboliziraju Božju vječnost. Ako nema tih drveća badnjaci su bili od graba, bukve, kljena, javora, bora, smreke, smokve, trešnje itd. 72  I dok je ovaj običaj bio izvediv u Poljicima, u Omišu se drvo badnjaka palilo samo ispred crkve. Ono što je bila, i još jest, tradicija i u gradu i u selu jest misa polnoćka. To je zapravo vrhunac proslave Božića kada je obavezno da i stari i mladi idu na misu i pričeste se. Zanimljivo je bilo da se tu večer nije smjelo izaći iz kuće prije nego se prekrstilo jer je to predstavljalo zaštitu od uroka. 73

U Borku, poviše samog grada Omiša i danas je poznat običaj kolendanja. Dragić tako navodi da je sama riječ koleda mnogostrukoga značenja, no ovdje je upotrebljavamo u smislu skupnog pjevanja muške djece, mladića pa i odraslih ljudi. 74  Naime, u Borku postoji tradicija da i dan danas nakon mise polnoćke, muškarci idu od kuće do kuće i čestitaju Kristovo rođenje. Običaj je da se u svakoj kući zapjeva te da ih domaćin ugosti na najbolji mogući način. 75

Božić

Božić je u kršćanskoj tradiciji dan kada se slavi rođenje Isusa, a svoje korijene nalazi još u rimskoj antici. 76   Iako je u kršćanskoj tradiciji Uskrs najveći katolički blagdan, Božić je zasigurno najveseliji i najomiljeniji. U Omišu i Poljicima na sam blagdan Božića častilo se i jelo kao nikada u godini. Taj dan nije ničega smjelo nedostajati. Jedna narodna pjesma tako kaže:

O Božiću tri nožiću
Jedan riže pečenicu
Drugi riže divenicu
Treći riže kobasicu. 77

Ovi stihovi, premda šaljivi, daju nam do znanja koliko je hrana bila važna na taj dan. U svojoj kultnoj knjizi o Poljicima, don Frane Ivanišević nam govori o tome koliko je Božić bio bitan u narodu:

"Svi sveci i blagdani priko godine na stranu, a Božiću čast i slava najveća! Božić je najveseliji dan u godini, veselje u crkvi, veselje u kući, na kominu, na stolu, u dvoru, Božiću se veseli malo i veliko, kako narod kaže i tica u gori i riba u vodi i travka u polju, svak. U crkvi je veliko veselje, slavi se porođenje Gospodinovo, a u kući vesele, jer velika gozba, jist, pit ne manjka u nijednoj kući“. 78


-----------------------------------

Izvori informacija i citata:

63,64 Dragić, Marko, Ljubavne divinacije u kulturnoj baštini Hrvata, Bošnjaka, Srba i Poljaka, Ethnologica Dalmatica, Vol.21 No.1 Svibanj 2014., str. 103-123
65 Kazivači: Perica Ana, rođ. Pivčević, rođena 1968. u Gatima; Pivčević File, rođ. Pivčević, rođena 1933. u Gatima.
66 Alaupović Gjeldum, Dinka, Narodni život, običaji, vjerovanja, u Domljan, Žarko, Omiš i Poljica, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., str. 153.
67 Kazivač: Perica Dragomir, rođen 1932. u Zakučcu.
68 Perica Dragomir, rođen 1932. u Zakučcu.
69 Alaupović Gjeldum, Dinka, Narodni život, običaji, vjerovanja, u Domljan, Žarko, Omiš i Poljica, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., str. 153.-179.
70 Kazivač: Perica Dragomir, rođen 1932. u Zakučcu.
71 Kazivač: Pivčević File, rođ. Pivčević, rođena 1933. u Gatima.
72 Dragić, Marko, Badnja noć u folkloristici Hrvata, Croatica et Slavica Iadertina br. 6, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010., str. 229-264.
73 Kazivač: Gojsalić Marin, rođen 195X u Kostanju.
74 Dragić, Marko, Ljubavne divinacije u kulturnoj baštini Hrvata, Bošnjaka, Srba i Poljaka, Ethnologica Dalmatica, Vol.21 No.1 Svibanj 2014., str. 103-123.
75 Kazivač: Kovačić Petar, rođen 1973. u Omišu.
76 Braica, Silvio, Božični običaji, Ethnologica Dalmatica, Vol.13 No.1 Prosinac 2004., str. 5-26.
77 Kazivač: Perica Nedjeljka, rođ. Mekinić, rođena 1936. u Tugarima.
78 Ivanišević, Frano, Poljica, narodni život i običaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena građa, Književni krug Split, Split 1987., str. 434.