Najstariji pronađeni hrvatski dokument pisan je - ćirilicom

hrvatska ćirilica"Hodeći po zvučnom tragu halabuke, koja se u ovo naše vrijeme podigla oko ćirilice, dospio sam sve do godine 1184., kad je nastao najstariji dosad pronađeni dokument pisan hrvatskim jezikom. Bila je to Povaljska listina, neka vrsta pravnog dokumenta koji je govorio o raspodjeli i posjedu zemljišta na Braču, a bijaše napisana, gle vraga, na ćirilici", piše Siniša Vuković u Slobodnoj Dalmaciji. Znaju li to oni koji se jučer i danas dižu na zadnje noge već pri samom spomenu ćirilice, a nekmoli i pri suočavanju s mogućnošću njezine aktivne primjene? ...

Piše: Siniša Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Ćirilica je, neupitno, stvar kulture i ona je njezina neporeciva vrednota, a izvlačiti istu iz njezine prirodne posteljice, te je stavljati u kontekst politike, poglavito u manipulativne svrhe, grubo je sakaćenje i naše baštine i naše historiografije. Pa bi stoga u ovom aktualnom trenu bilo vrlo uputno razlučiti ratio i emotio, te ne brkati ono što refleksno ište duša s onim na čemu strpljivo inzistira razum.

Povijesne činjenice su jedno, stanje na terenu je nešto posve drugo...

PROČITAJTE VIŠE...



Hrvatska ćirilica (bosančica, poljičica)

Piše: Mateo Žagar
Izvor: HrvatskiPlus.org

hrvatska ćirilicaĆirilicom su Hrvati pisali najkasnije od XI. st. i to na razmjerno širokom prostoru. Najstarija zasvjedočena ćirilička slova nalaze se na glagoljičkom tzv. Supetarskom ulomku (iz središta Istre) iz XII. st, a ima ih nekoliko i na Bašćanskoj ploči koja je na prijelazu XI. u XII. st. napisana, a sredinom XIX. st. i pronađena na otoku Krku.

Na istočnom polu hrvatskoga glagoljaštva, južno od rijeke Krke, ovo je pismo nakon XII. stoleća posve potisnulo glagoljicu i nastavilo se razvijati – kao glavno pismo – uz jaku konkurenciju s latiničkim pismom u priobalju, i to od sredine XIV. st.

Do XIX. st. latinica će potisnuti i hrvatsku ćirilicu na svim područjima gdje se njome mnogo pisalo: u Bosni, Hercegovini, Poljicama i zaleđu Splita (povremeno još i šire u Dalmaciji), dalmatinskim otocima (ponajviše Braču), u Dubrovniku i njegovoj okolici.

Na Humačkoj ploči, kamenom spomeniku iz Hercegovine napisanom vjerojatno u XII. st., među ćiriličkim slovima lako se da prepoznati i nekoliko glagoljičkih slova. Na otoku Braču napisana je znamenita Povaljska listina (1250), a u Poljicama veliki Poljički statut (1444). U Dubrovniku je sve do u XVI. st. djelovala slavenska kancelarija, gdje su se dokumenti pisani hrvatskim jezikom pisali – ćirilicom. Hrvatski će latinički tekstovi ondje prevladati tek s renesansom i humanizmom.

U Bosni i Hercegovini pak franjevci pišu ćirilicom gotovo do XIX. st. (npr. Matija Divković u XVI/XVII. st, Stipan Margitić – XVIII. st). Prva je hrvatska ćirilička knjiga dubrovačke provenijencije (Oficij s molitvama Bogorodici), a otisnuta je u Veneciji 1512.

Svi ti regionalni tipovi ćirilice imaju poprilično zajedničkih paleografskih osobina koje ih dijele od ćirilica istočnog dijela balkanskoga polutoka. Isprva se te osobine tiču samo kurzivnog pisma, ali vrlo brzo kurzivne osobine prodiru i u ustavno, svečano pismo. Stoga, između ostaloga, u terminološkom neredu, pronalazimo i opće nazive za taj tip ćiriličkog pisma: zapadna ćirilica, hrvatska ćirilica, bosančica (bosanica).

Povezani članci

Who's Online

We have 128 guests and no members online