DUGI RAT

Ne znam da li barem naš šjor načelnik vidi ili ne želi vidjeti ono na što i njegovi djelatnici skreću pogled. Da li zna kako mu misto izgleda i što se sve može naići na ulicama i javnim površinama? Ako ne vidi dobro ili ne zna, neka barem dozvoli educirati svoje djelatnike kako da rade na dobrobit svojih mještana. Jer nije sve u foteljama i titulama gospodo, treba nešto i ostaviti iza sebe, a ne ponašati se ko bogom dan, što je, valjda, postalo običaj među elitom u našoj Općini. Svi ste, gospodo, zamjenjivi, i ne parajte nosom visine kad šetate mjestom. Bacite koji pogled i dolje, među ljude, izađite na ulice, napravite đir mistom, (po)pričajte i s pukom a ne samo s stranačkim kolegama ...

Tekst i fotografije: Krešo

Dolazi nam nova turistička sezona, gosti već polako šetaju našim malim mistom, a komunalni redarstvenik ništa ne poduzima u domeni svoje djelatnosti, da ti isti naši gosti ne gledaju ovu sramotu koja nas skoro na svakom drugom koraku okružuje.

Naime, mjesto nam pomalo izgleda kao neko geto, na neko odlagalište automobilskih olupina i krupnijeg otpada. Ne možeš se skoro ni okrenuti a kamoli negdje normalno parkirati auto a da ne naletiš na neregistrirane auto-karampane ostavljene po mjestu.

Samozvani privatni prevoznici ostavljaju djelove svoje kamionske opreme po parkovima, parkiraju gdje stignu i oduzimaju ionako oskudan dječiji prostor za igru.

Umalo da zaboravim na naše prometne kauboje koji parkiraju svoje diližanse u hladovini jedne od rijetkih zelenih površina u mistu.

I nikog nije briga.

Nažalost, neko u Općini je valjda plaćen da brine i o ovome, ali očigledno da ne može stići sve to, jer ima toga po našem malom mistu, ima, ima komunalnog nereda koliko hoćeš.

Ako želiš vidjeti.

Da ne duljim, više pogledajte na priloženim fotografijama, kako se odnosimo prema svom okolišu, tako će nas i cijeniti...

Naša djeca, naši umirovljenici, a pogotovo naši gosti.