Iz Regije..

Šetnja s načelnikom

Ivan Kovačić- U roku od tri godine ovaj će grad blistati kao najljepši na Jadranu. To vam obećavam, ali samo uz jedan uvjet - govori Ivan Kovačić, novi omiški gradonačelnik, dok s reporterima “Slobodne” obilazi punktove koji bi trebali biti jamstvo te blistave omiške budućnosti. Odnosno punktove na kojima je bivša vlast, a nju je punih 18 godina predstavljao HDZ-ov nastavnik povijesti i arheologije Ivan Škaričić, propustila uzeti/naplatiti/oploditi milijune kuna s kojima ne samo da nikad ne bi izgubili vlast, a i ovako su 2. lipnja pali zbog samo 72 glasa manjka, nego se danas na Omiš ne bi gledalo ni kao na grad propali slučaj, čije znamenitosti nisu ušće i kanjon Cetine za divljenje, nego političari i njihovi potezi za smijanje ...

ŠETNJA S NAČELNIKOM

Umjesto gospodarske zone - šuma, umjesto škole na Ribnjaku - ledina

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija
Foto: Paun Paunović / Cropix


Šetnja s gradonačelnikom protekla je u navijačkoj atmosferi. I prije negoli su čuli Kovačićevo obećanje o gradu koji će u roku od tri godine zablistati - ali samo uz jedan uvjet - Omišani su ga na ulicama pozdravljali i s njime se fotografirali kao da je rock zvijezda. Ili u najmanju ruku Dražen Zečić. A vozači su trubili i kroz otvorene prozore dovikivali mu kao da je predsjednik Hajduka.


Svatko ima neku muku

Vole ga, vidi se, i više od onih 49,75 posto s kojima je napravio najveće iznenađenje drugog izbornog kruga u čitavoj zemlji. Krenuo je, podsjetimo, sa 16,03 posto glasova (Škaričić je već tada imao 43,59 posto) da bi na pogon Facebook revolucionara, praktično bez iti jedne jedine kune, učinio čudo. Vino, koje se godinama nekontrolirano točilo omiškim ulicama, pretvorio je u vodu.

- Kad subotom odem po namirnice za ručak, doma se sa spizom vratim taman za večeru. Na svakom koraku građani me zaustavljaju i iznose svoje probleme, svatko ima neku svoju muku i nadu da ću je ja riješiti - priča Kovačić i ne žali se, dapače, uveo je i praksu sastanaka s građanima, pa se tako dvaput mjesečno na otvorenoj tribini izlaže pitanjima grintavih Omišana.

A grintavi novinari natjerali su ga na slobodno poslijepodne tijekom kojega smo se prošetali od Male luke do Zakučca, od pazara do lukobrana, od jednog do drugog propalog projekta HDZ-ove vlasti koja je ponosno odstupila ostavivši nezavisnom Kovačiću dug veći od 30 milijuna kuna.

- Dvije kaznene prijave protiv Ivana Škaričića već su podnesene, a treća će biti uskoro. I to baš zbog ovoga ovdje - najavljuje Kovačić i rukom pokazuje na Malu luku.

Pitoreskna uvala trebala je biti gradska zlatna koka. A pretvorila se u očerupanu kokoš.

- Natječaji za prodaju Male luke poništavani su sve dok iz šestoga pokušaja, na Badnjak 2001. godine, nije prodana Ivici Marasoviću za 61 njemačku marku po kvadratu. A taj isti Marasović na jednom od prijašnjih natječaja nudio je 91 marku, pa je bio odbijen, baš kao i tvrtka “Investgradnja” koja je nudila 119 maraka po kvadratu - zgraža se Kovačić.

Kupac se obvezao da će dostaviti garanciju banke, te da će Malu luku pretvoriti u elitni turistički kompleks, no ništa od toga nije napravljeno.

Mala luka je danas ista kao što je bila i prije 12 godina, a Marasoviću je, veli naš sugovornik, omogućeno vlasničko knjiženje na temelju neispravne bankarske garancije. A Grad? Grad je oštećen za milijune obećanih kuna i radnih mjesta.

Baš kao što je oštećen i na sljedećoj parceli koju smo obišli. Na njoj već četiri godine praše “Viaduktovi” radnici, no Grad od te bogate građevinske tvrtke nije uzeo ni kune. Pustili su ih da potpuno besplatno - i sasvim protuzakonito - koriste 2500 četvornih metara gradskoga zemljišta, te su na taj način izgubili oko pet milijuna kuna.


Ništa nije naplaćeno

- Vjerujte mi da je nemoguće pobrojiti što je sve Grad propustio, stavite molim vas navodnike, naplatiti. Što god taknemo, koju god ladicu otvorimo, plesnu nas milijunski gubitak i prijevara građana. Evo, recimo, Škaričiću su godinama usta bila puna takozvane gospodarske zone u Kostanjama. Čovjek bi pomislio da trebaš samo doći i početi raditi.

A kad nam se nedavno javio potencijalni investitor, pa kad smo mu počeli pripremati dokumentaciju, shvatili smo da je čitava ta priča obična prijevara i da ta famozna zona uopće nije uplanjena, da je nema u UPU-u, a kamoli što drugo - ističe Kovačić.

Slično je, nastavlja, i s gospodarskom zonom u Gatima, koja je, sad se Kovačić već smije, nedavno pošumljena s nekoliko stotina borića.

- A što ja znam što će im borići. Da su mislili otvarati nova radna mjesta, ne bi ih sadili - s čuđenjem Kovačić uzvraća na novinarovo čuđenje. A priča s novom srednjoškolskom zgradom začudna je na kvadrat. Grad, istina, ne gradi škole, nego Županija i država, ali je dužan pripremiti i srediti dokumentaciju. Za ovu školu, međutim, to nije napravio.

- Županija je, slobodno provjerite kod njih, osigurala novac i doslovno tjerala Grad da sredi dokumentaciju. No, za razliku od okolnih stambenih zgrada, za koje su papiri navrijeme bili pripremljeni, školska dokumentacija je misteriozno zapela, pa su i u Županiji izgubili strpljenje, te novac preusmjerili na druge škole - kaže Kovačić.

Fotografiju s te lokacije, naravno, nemamo jer je umjesto škole na Ribnjaku izrasla trava, no zato je blizu, samo stotinjak metara dalje, zgrada gradske sportske dvorane. Za koju je Grad, slovom ugovora s partnerima iz tvrtke “Josa nekretnine”, trebao platiti 7,5 milijuna kuna, da bi danas, misterioznim aktima bivše vlasti, dugovao oko 14 milijuna.

- Škola po projektu Vjeke Ivaniševića nikada neće biti izgrađena, jer tko će vam u vrijeme krize dati 80 milijuna kuna. Pogotovo jer se danas škole rade za upola manji iznos. No, za dvoranu novac moramo naći. Ne smijemo dopustiti da ostane nedovršeno ruglo poput negdašnjeg Doma omladine.

Ponavljam, moramo, MO - RA - MO, naći novac, barem pet milijuna kuna za dvoranu. To nam je sada najveći uteg i ako bismo se njega riješili, onda bi Omiš, a to vam obećavam, u roku od tri godine zablistao kao najljepši grad na hrvatskome dijelu Jadrana - uzbuđeno će Kovačić.


Staza svetog Leopolda od pola milijuna kuna

Plan za skidanje utega postoji i naizgled je jednostavan.

- Primarni nam je zadatak da sportsku dvoranu prenamijenimo u novu školsku dvoranu, te da na račun toga od Ministarstva obrazovanja dobijemo tih pet milijuna kuna. Ionako bi i nova srednja škola trebala imati svoju dvoranu, a imati dvije dvorane u samo stotinjak metara nepotreban je luksuz i promašen projekt koji je bivša vlast masno platila - objašnjava Kovačić uvjeren kako bi plan mogao uspjeti.

A što ako ne uspije? - Uspjet će, ne brinite. Imamo mi i plan B - zapuhano će gradonačelnik, jer se sada već penjemo ‘Poučnom stazom svetog Leopolda Mandića’, koja je Grad koštala nevjerojatnih pola milijuna kuna.

- Imamo plan za sve što je bivša vlast uništila. Gradom su upravljali na patološki pragmatičan način, a kosturi koji ispadaju iz njihovih ormara uistinu su zastrašujući.

I vi ste, uostalom, pisali o direktoru Turističke zajednice koji ilegalno iznajmljuje vlastite apartmane, a gradski ured i mobitel koristi za reklamiranje privatnog biznisa.

Pisali ste i o Festivalu dalmatinskih klapa koji doslovno pojede sav novac koji mu pripada, te o ‘Peovici’ kojoj je Grad poklonio upravljanje štandovima na pazaru. No, to je još ništa što nas sve čeka. Bit će još mutnih troškova poput ove staze.

Pogledajte, možete li zamisliti da je samo ovo odmorište, jer tako su ga oni nazvali, koštalo deset tisuća kuna. Ove dvije nabrzinu sklepane daske - zaključuje Kovačić.


Od Cetine ni kune

Cetina je posebna priča. Njezino ušće, njezin kanjon i okolne stijene atrakcija su o kojoj se na svim kontinentima priča. No, Grad od Cetine nema ni kune. Niti je ikada bivša vlast pokušala uvesti red na područje kojim samo tijekom ljeta prođe više od 200.000 turista.

- Uvođenje reda je primarno. A to znači da rafting, slobodno penjanje, vožnja brodićima i sve ostale djelatnosti u kanjonu moramo organizirati tako da svi od toga imamo koristi, a ne samo lovci u mutnome.


Radmanove mlinice na 20-godišnji najam

Posebna su, pak, priča Radmanove mlinice. To kultno izletište Grad je privatniku dao na 20-godišnji najam po cijeni od 200.000 kuna godišnje. Pa, ljeti se za samo jedan vikend tamo okrene toliki novac! A slično je i s kampom na Ribnjaku koji je doslovno tvornica novca koje se Grad olako odrekao.

To više tako neće ići, glupost je iznajmljivati resurse od kojih su svi Omišani mogli dobro živjeti, a ne samo tko zna po kojim kriterijima odabrani pojedinci - žesti se Kovačić.

Povezani članci

Who's Online

We have 201 guests and one member online

  • admin