DUGI RAT

U dugovima smo do grla, nova Vlada najavljuje povišenje PDV-a na 25%, cijene goriva bi mogle dosegnuti i 15 kn po litri ako se zarati u Hormuškom tjesnacu, u nogometu nam je mafija veća od one don Vita Corleonea, carinike se uhićuje, bivši premijer i vodeća garnitura završava po zatvorima, ali sve je to nevažno pored jednog od najvažnijih egzistencijalnih pitanja svakog poštenog Hrvata. To pitanje je jedan i jedini - pravopis. Na žalost nije čak niti jedan i jedini, ima ih pet. I to je savršeno razumljivo. Kao što je razumljivo da bavljenje športom čovjeku zdravstveno koristi daleko više nego što zdravlju koristi sport ...

KLASIČNO ODVRAĆANJE PAŽNJE PUČANSTVA

Siluj me pravopisom

Piše: Alen Bećirović / Sutra.hr
Izvor: Sutra.hr

I to je savršeno razumljivo. Kada upalim svoju dalekovidnicu osjećam se daleko bolje nego kada neke budale upale TV. Uz dalekovidnicu daleko vidim i mogu razaznati zvuk zrakomlata bez da ga zapravo i vidim jer moja dalekovidnica ima i zvuk. TV takve prednosti nema. Što je to uopće TV? Teško je razumjeti.

Znanstveno je dokazano da bavljenje športom čovjeku zdravstveno koristi daleko više nego što zdravlju koristi sport. To nisam ja odredio, to je znanstveno dokazano. Na dokazivanju je vjerojatno sudjelovala i jezikoslovka Sandra Ham koja je odlučila iz protesta u svim riječima umjesto s pisati š. Dakle, zamara se totalnim šranjem.


Udaljimo se od srbizama i postanimo mutavi

Srećom, riječi poput zrakomlat i dalekovidnica nisu zaživjele u hrvatskom jeziku. Međutim riječi poput šport, nadnevak, zrakoplov, zračna luka i slične zaživjele su i naveliko se koriste. U medijima.

U stvarnosti će rijetko tko biti obožavatelj športa, svoje sastanke ugovarati nadnevcima ili zrakoplovom polaziti iz zračne luke. Uobičajeno je korištenje sporta, datuma, aviona ili aerodroma. Zar bi se svi koji koriste te 'strane' riječi trebali osjećati manje Hrvatima?

U vrijeme kada se tako i onako stvara mutava nacija koja je u velikoj većini nenavikla na javne govore i na obrazlaganje vlastitog mišljenja, ovo silovanje jezikom ne pomaže nikome.

Devedesetih smo se silno željeli udaljiti od svih srbizama ili bilo čega što bi nas moglo spajati s tom 'strašnom' tvorevinom zvanom Jugoslavija.

Prema pričama iz tadašnjih vremena znam da su se ljudi nakon tih revolucionarnih jezičnih promjena i uvođenja 'pravog hrvatskog jezika' gubili u svakodnevnom govoru pa se tako znalo događati da ljudi u mesnici naručuju dvije kile mijesa jer im je meso djelovalo previše srpsko.


Ne znam više koji jezik pričam

I dok se to maltretiranje jezičnom raznolikošću na neki čudan način tada moglo i razumjeti, potpuno mi je nejasno to silovanje ( ili možda 'figurativno nasilno spolno općenje s jezikom', više ni sam ne znam što bih trebao koristiti ) jezikom danas 20 godina nakon svega.

Dajte se više usuglasite i donesite jedan jedinstveni pravopis koji ćemo svi koristiti i koji će biti prilagođen stvarnom životu. S ovim silnim izmjenama više nitko nije siguran koji jezik priča. Bojim se da ću ubrzo morati nositi rječnik stranih riječi da bih se s nekime mogao sporazumjeti na 'čistohrvatskom' jeziku.

Naravno da je čitava frka oko jezika u ovom trenutku klasično odvraćanje pažnje. Ali pitanje jezika i pravopisa uistinu jest pitanje s kojim se jednom za sva vremena mora konačno raskrstiti jer ja više neću ili ne ću (???), a vjerujem da ne želi niti većina građana biti rob jezika.

Jezik nas svih obogaćuje, bogatiji vokabular čini čovjeka bogatijim. Međutim, nametanje nekih neprirodnih pravila i riječi svakog će čovjeka unazaditi i učiniti totalno nesigurnim.

Svi vi koji o tome odlučujete pomozite meni i svima nama da kada nakon intenzivnog bavljenja sportom na datum 07.01.2012. mogu na miru uskočiti u avion i sletjeti na aerodrom bilo gdje u svijetu ne bojeći se da ću ako točno tim riječima nekome budem opisivao događaje biti smatran nepismenim apatridom koji jednostavno nigdje ne pripada jer ne zna niti vlastiti jezik.

Hvala i sretno!

Ili možda šretno??