Mirjana Nazor: Zašto toliko volimo - igrokaz?

Tijekom Došašća mnogo smo puta čitali o uprizorenju Isusova rođenja, o tzv. živim jaslicama, u različitim mjestima i gradovima u nas. Nema sumnje daje u takva uprizorenja uloženo mnogo truda, da su glumci bili ponosni što su imali priliku sudjelovati u takvoj specifičnoj predstavi. Ne želeći nikoga omalovažavati moram se ipak zapitati koji je smisao tih "živih jaslica." Naime, čitala sam o običaju u Irskoj, gdje je u božićnoj noči, upaljeno svjetlo na prozoru znak spremnosti određene obitelji da učini nešto za žive; njihove spremnosti da prime neku Mariju i nekog Josipa, kako bi se ugrijali, nahranili; njihove spremnosti da se uistinu prihvati Bog ma u čijem se liku pojavio. Predstave koje se u nas organiziraju su svakako djeci vrlo atraktivne, ali što je s nama odraslima?! Ne bi li bilo prirodnije i svrsishodnije da nas jaslice potaknu na razmišljanje o poruci tog događaja - zaokupljeni glumljenjem ili gledanjem predstave možemo se oduševiti ljepotom scenografije, kvalitetom glume, ali dotiče li nas pri tome bit poruke ili nam ona klizi kroz prste...

O ŽIVIM JASLICAMA, SINJSKOJ ALCI, BRANITELJIMA U SAVSKOJ,..

Zašto toliko volimo - igrokaz?

Piše: Mirjana Nazor

žive jaslice

Isus je izabrao skromnost, nenametljivost, ljubav, mir, altruizam. Želio je da mi budemo takvi jedni prema drugima, da tako odgajamo i svoju djecu. Ne da se igramo Njegove poruke nego da je živimo.

Ali predstave su se mnogima omilile. I branitelji okupljeni u Savskoj cesti, čini mi se neće ni jedan svoj problem riješiti igrokazom koji uporno ponavljaju već više od 80 dana.

Njihove konkretne i vjerujem opravdane zahtjeve treba rješavati u kontekstu ekonomskog trenutka u kojem živimo, u relevantnim institucijama društva.

Za sve građane ove zemlje kruh i mlijeko imaju istu cijenu, a djeca su jednako gladna ako novca nema, ma tko im otac bio.

Glogoški

Brojna sučeljavanja, pa i ostala zbivanja koja su nas uveseljavala tijekom kampanje za predsjednika/cu Republike su uglavnom predstava. Kandidati su više ili manje uspješno naučili svoje uloge i odigravali su ih na zadovoljstvo ili užas nas građana.

Ima li ta velika i skupa putujuća predstava smisla, ima li ikakve veze s našom svakodnevicom, s našim životima?

Bi li ova kampanja kao i svaka druga bila korisnija i smislenija da se više od desetak milijuna kuna koliko su kandidati potrošili, ubrizgalo u dnevne tokove najpotrebnijih.

Jesu li to beskućnici; jesu li to djeca oboljela od malignih bolesti koja se liječe u neuvjetnim uvjetima u Klaićevoj; jesu li to oni branitelji koji su doista stradali braneći domovinu a nisu uspjeli iz različitih razloga ostvariti određena prava; jesu li to svi oni koji mjesecima, pa i godinama nisu vidjeli svoju plaću; jesu li to mladi stručnjaci koji se besposleno šetaju gradom? Ne znam.

Ali ugroženih skupina kojima je pomoć nasušno potrebna sigurno ima još!

Pročitala sam da će se prigodom blagdana Gospe Sinjske dati izraditi krunicu od zlata - je li to još jedna predstava ili iskaz poštovanja i ljubavi.

Gospu je resila skromnost i potpuna predanost volji Božjoj - možda bi bilo bolje daje u tome nasljedujemo, svakodnevno a da vanjske manifestacije privrženosti budu umjerenije i primjerenije.

Logično je pitanje zašto nas toliko impresionira glumljenje? Ako volimo predstave, možemo otići u kazalište i tamo na adekvatan način zadovoljiti tu svoju potrebu.

Dramski pisci stvaraju svoja djela potaknuti životnim problema i dilemama i onda nam svoja razmišljanja i stavove ponude u određenoj predstavi, u kazalištu.

Neka će nas kazališna djela ostaviti ravnodušnima, a neka će nas potaknuti na razmišljanje, pa čak i na djelovanje. Međutim, mi kao da volimo djelovati upravo obrnuto, pa ono što bismo trebali živjeti, u svakodnevici rješavati s više ili manje uspjeha, pretvaramo u predstavu, u igrokaz.

Je li to pokazatelj naše nemoći, nesposobnosti sučeljavanja sa stvarnošću, jesmo li doista izgubili svaku nadu da možemo nešto učiniti, pa smo se okrenuli glumljenju i predstavama?

Dobro bi se bilo prisjetiti sv. Augustina koji kaže da nada ima dvije kćeri: srdžbu i hrabrost. Jesmo li dovoljno ljuti i nezadovoljni postojećim stanjem, i imamo li dovoljno hrabrosti to mijenjati, napustiti predstave i uhvatiti se u koštac sa životom?!

Povezani članci

Who's Online

We have 162 guests and no members online